Evropska unija ulazi u fazu ubrzanog širenja data centara, ali se taj proces odvija uz ozbiljan manjak transparentnosti o njihovom utjecaju na okoliš, potrošnji energije i vode te stvarnoj iskorištenosti postojećih kapaciteta.
Kako piše Tech Policy Press, Evropska komisija priprema novi paket mjera povezan s tehnološkom suverenošću, uključujući prijedlog Akta o razvoju clouda i umjetne inteligencije. Jedan od ciljeva tog pristupa je da Evropa razvije vlastite kapacitete u oblasti cloud computinga i AI infrastrukture, umjesto da se oslanja na strane, naročito američke tehnološke kompanije.
Međutim, istraživanje Investigate Europea, objavljeno u saradnji s partnerskim medijima među kojima je i Tech Policy Press, pokazuje da EU istovremeno nema dovoljno pouzdane mehanizme javnog nadzora nad industrijom data centara. Posebno je sporna klauzula o povjerljivosti, uvedena nakon lobiranja industrije, koja kompanijama omogućava da podatke o potrošnji energije i vode na nivou pojedinačnih lokacija zadrže izvan javnog uvida.
Prema navodima iz članka, ta klauzula je u evropski pravni okvir unesena gotovo doslovno iz prijedloga koji su tokom konsultacija dostavili Microsoft i udruženje DigitalEurope. Novinar Nico Schmidt iz Investigate Europea naveo je da su pravni stručnjaci s kojima je razgovarao ocijenili da takvo opće isključivanje pristupa informacijama nije u skladu s postojećim pravilima o javnom pristupu informacijama i okolišnim podacima.
Problem nije samo u tome što su podaci povjerljivi, nego i u tome što ih mnogi operateri uopće ne dostavljaju ili ih dostavljaju nepotpuno. Iako je Direktiva o energetskoj efikasnosti EU predvidjela obavezu izvještavanja o ključnim pokazateljima, uključujući potrošnju vode, izvore energije i druge parametre, primjena tih pravila u praksi ostaje neujednačena.
Na primjeru Nizozemske, jedne od evropskih zemalja s najvećom koncentracijom data centara, istraživači iz organizacije Leitmotiv analizirali su podatke koje su operateri dostavili vlastima. Nizozemske vlasti su za 2024. godinu primile 104 izvještaja, iako se procjenjuje da oko 160 data centara u toj zemlji ima obavezu izvještavanja. Analiza je pokazala i da prijavljena potrošnja električne energije iznosi manje od jednog teravat-sata, dok nizozemska statistička agencija procjenjuje da data centri troše oko pet puta više električne energije.
Dodatno zabrinjava podatak da je izvještavanje posebno slabo među data centrima koji su u konačnici u vlasništvu američkih kompanija. Prema analizi Leitmotiva, od 27 data centara u Nizozemskoj koji uopće nisu prijavili potrošnju električne energije, njih 24 su, prema dostupnim podacima, u vlasništvu američkih pravnih subjekata.
Jedno od najvažnijih pitanja je i koliko se postojeći kapaciteti zaista koriste. Prema podacima iz nizozemskih izvještaja, data centri koji su dostavili podatke u prosjeku koriste oko trećinu ukupnog električnog kapaciteta. To znači da značajan dio postojećih kapaciteta ostaje neiskorišten, iako se na nivou EU sve snažnije zagovara izgradnja novih objekata.
Ova činjenica dovodi u pitanje argument industrije da je hitno potrebno masovno širiti kapacitete data centara. Kritičari upozoravaju da bi prije donošenja politika koje podstiču novu izgradnju trebalo utvrditi koliko data centara uopće postoji u Evropi, koliko energije i vode troše, koliko su popunjeni i kakav je njihov stvarni doprinos evropskoj digitalnoj suverenosti.
Problem dodatno otežava činjenica da pojedine članice EU nemaju ni potpunu evidenciju o broju data centara na svojoj teritoriji. Zbog toga istraživači upozoravaju da se važne odluke o infrastrukturi, energiji i okolišu donose na osnovu nepotpunih informacija.
Nedostatak transparentnosti već je izazivao otpor lokalnih zajednica. U Nizozemskoj je, naprimjer, projekt velikog Metinog data centra u Zeewoldeu napušten nakon snažnog protivljenja lokalnog stanovništva, zabrinutog zbog netransparentnosti, odnosa lokalnih vlasti prema kompaniji i mogućih posljedica po javni interes. Taj slučaj je kasnije utjecao i na uvođenje strožijih pravila za razvoj velikih data centara u zemlji.
Rasprava o data centrima zato nadilazi pitanje tehnološkog razvoja. Ona se tiče energije, vode, lokalne demokratije, javnog nadzora i odnosa između evropskih institucija i velikih tehnoloških kompanija. Ako EU želi graditi tehnološku suverenost, upozoravaju sagovornici Tech Policy Pressa, to ne može značiti samo bržu izgradnju infrastrukture, nego i jasna pravila, javno dostupne podatke i stvarnu odgovornost industrije.
Bez toga bi evropski procvat data centara mogao ostati “crna kutija”: infrastruktura od strateškog značaja, ali bez dovoljno uvida u to ko je kontroliše, koliko resursa troši i da li se zaista koristi u javnom interesu.
Izvor: Tech Policy Press (techpolicy.press)
