Znali smo već i prije da su branitelji svete krave, ali smo tek prije pet dana, u utorak 14. septembra, za to dobili i jasno ispisanu potvrdu. Uručena nam je u formi pravomoćne presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u kojoj, crno na bijelo lijepo piše kako sudionici Domovinskog rata od sada mogu računati na značajna umanjenja kazni čak i za vrlo teške zločine. No to je tek još jedno u nizu prava koje ostvaruju na temelju statusa branitelja.

Sasvim konkretno, naš dični branitelj čije ime je zlatnim slovima ispisano na ovoj potvrdi, zapravo je 48-godišnji pedofil koji je punih godinu dana (od sredine 2019. do sredine 2020.) uporno silovao osmogodišnju djevojčicu, kćer svoje supruge. Time je počinio kaznena djela spolnog odnošaja s djetetom i zloupotrebe odnosa ovisnosti djeteta o njemu kao skrbniku, za koja zakon predviđa kaznu zatvora u trajanju od minimalno tri do maksimalno petnaest godina. Županijski sud u Dubrovniku, u aprilu ove godine, nepravomoćno ga je osudio na četrnaest godina. Ali, kakav bi to bio branitelj kad ne bi znao obraniti samoga sebe? Što mala ima plakati i preklinjati ga da ju ostavi na miru kao da će joj se nešto strašno dogoditi od malo tjelesne prisnosti, zar ne zna kako mu je bilo teško u ratu i što je sve morao gledati, pa valjda ima pravo malo se opustiti i uživati?, razmišljao je naš junak kojega, kao i svakog zlostavljača, puno više seksualno uzbuđuje osjećaj nadmoći nad nemoćnim i uplakanim djetetom nego djetetova majka, pa se odlučio požaliti na ovu presudu. Sad na scenu tragične farse stupaju heroine omiljenog nam hrvatskog pravosuđa, tri sutkinje pravomoćnog sudskog vijeća Visokog kaznenog suda. Nemaju one srce od kamena, već suosjećajući sa sirotim braniteljem željnim malo ljudske topline, u maniri tragičkog kora, jednoglasno zapjevaju kako je prvostupanjski sud pogriješio te da će one ispraviti tu grešku i tako vratiti pravdu u naš svijet. Refren ditiramba kaže da će našem heroju umanjiti kaznu zatvora na 11 godina. Ovu su grotesku iz refrena obrazložile time da je izrečena kazna bila prestroga u odnosu na postojanje olakotne okolnosti. Napeto iščekujemo o kojoj se to olakotnoj okolnosti radi. Možda je bio mentalno neuračunljiv, možda ga je opsjedao zli demon, avet komunizma ili jugonostalgija? Ali ne, prvostupanjski mu je sud, odjekuje obrazloženje drugostupanjske pravomoćne presude u trenutku klimaksa, kao olakotnu okolnost propustio uzeti sudjelovanje u Domovinskom ratu. Kad smo to čuli, duša nam se razgalila od radosti i ljepote pa sve kliče govoreći: Što su djetetove suze i ožiljci kojima će trebati cijeli jedan život dok eventualno ne zacijele u odnosu na sveopraštajući, božanski status branitelja!

Iako, vjerojatno, nijedan branitelj nije sudjelovao u Domovinskom ratu zato da bi nakon njega uživao u privilegijama, dio ih je ipak, po završetku rata, počeo parazitirati zloupotrebljavajući svoj borački status. Braniteljske udruge su višekratno pokazale da odlično poznaju alternativne načine korištenja plinskih boca, a političari su, strahujući od gubitka birača, jednako toliko puta iskazali apsolutnu spremnost udovoljiti svakoj njihovoj ucjeni, natječući se koji će ih prvi opslužiti i zadovoljiti. Tako su braniteljsko dostojanstvo i čast sa svakom plinskom bocom bivali sve manji, sve dok početna zahvalnost nije prerasla u ogorčenje. I premda je bilo onih koji su govorili kako ovakva Hrvatska nije ono za što su se borili, naplaćivači zasluga su ih nadglasali, a ova sramotna odluka Visokog kaznenog suda, riječima M.D. iz Laktaša (ime poznato redakciji), zakucala čavao u mrtvački kovčeg Domovinskog rata.

Je li ovakva presuda iznenađujuća i neočekivana? Čelična je volja onoga tko je uspio savladati sva iskušenja na putu izgradnje povjerenja u naš pravosudni sustav. Nek’ institucije rade svoj posao, ta omiljena mantra naših političara, ponovljena je točno toliko puta koliko je trebalo da napokon shvatimo kako će svaki zločin, za kojeg je izgovorena, ostati nekažnjen. Već trideset godina tiho svjedočimo beskrajnom nizu sudskih procesa koji traju u nedogled, zatvorskim kaznama koje se ne primjenjuju zbog “zdravstvenih” razloga, oslobađanju zlatne mladeži od svake odgovornosti za izazivanje prometnih nesreća sa smrtnim ishodom, nekažnjenim krađama društvenih dobara. Ova najnovija presuda, tek je kap izlivena preko ruba odavno prepunjene čaše, samo još jedan pokazatelj  ljudske dekadencije u bešćutnosti prema žrtvi, osmogodišnjoj djevojčici čijem zlostavljaču je pala sjekira u med pa, osim što je pedofil i silovatelj, kakve li sretne okolnosti, još je ujedno i branitelj. Ne želimo znati što je činio u ratu.