Alternativna televizija: „1 na 1“, 3. juna
SPORAN HAŠKI TRIBUNAL: Pitanja koja je urednik emisije „1 na 1“ Marin Marinković postavio advokatu Antu Nobilu eklatantan su primjer tendenciozne selekcije i interpretacije činjenica s ciljem podržavanja zadatih zaključaka. Intervju je bio u funkciji osporavanja kredibiliteta i profesionalnosti Haškog tribunala. Marinković, između ostalog, pita kako ad hoc sud može raditi 30 godina, zašto najviše kažnjava Srbe, može li se nazvati ozbiljnim sud u kojem se Slobodan Praljak otruje u sudnici. O presudi Ratku Mladiću pita tek negdje u sredini intervjua, i to bez spominjanja zločina za koje je osuđen. Istovremeno, ne pita ništa o važnosti procesuiranja ratnih zločina, ni o optuženima koji su utočište pronašli u Srbiji ili Hrvatskoj, niti o spremnosti domaćih sudova da procesuiraju ratne zločine nakon zatvaranja Haškog tribunala.
MARINKOVIĆEVA LOGIKA: Da je Haški tribunal odredio 372 godine zatvora za osuđene Bošnjake, 372 za Hrvate i 372 za Srbe, onda bi bio pravedan. Pošto nije, to je dokaz njegove zlonamjernosti, ne prema ratnim zločincima kao pojedincima, nego prema cijelom srpskom narodu. Ovako rezonuje Marinković. Na to upućuje njegovo pitanje o razlici u ukupnom zbiru izrečenih zatvorskih kazni, po kojem su ratni zločinci srpske nacionalnosti osuđeni na 800 godina zatvora, hrvatske nacionalnosti na 265, a bošnjačke na 50 godina. Po ovoj nakaradnoj logici, ako je, recimo, među osuđenima za seksualno zlostavljanje niži procenat žena nego muškaraca, to nije pokazatelj da su žene rjeđe počinioci tog krivičnog djela, nego da su suci muškomrsci.
KRIVE INTERPRETACIJE: Nakon emisije, na portalu ove televizije objavljen je naslov Nobilo: CIA kreirala optužnice protiv Srba. Tendenciozno i izvučeno iz konteksta. Nobilo jeste rekao da je postojalo globalno tijelo sastavljeno od diplomata, obavještajaca i vrhova Tužilaštva koje je usmjeravalo njegov rad, ali nije rekao da je optužnice pisala CIA. Objasnio je i da je razlog taj što Sud nije mogao procesuirati sve zločine zbog njihove mnogobrojnosti, pa je primijenio uzorkovanje vodeći se razmjerama zločina. Eksplicirao je svoj stav da su razmjere kojima se Sud vodio objektivne, dodajući kako je među Bošnjacima bilo najmanje ratnih zločinaca, među Hrvatima više, a među Srbima najviše.
ŠTURO PREDSTAVLJANJE GOSTA: Nedostatak emisije je i taj što gost, osim imenom, nije detaljnije predstavljen. Tim više što voditelj, u kontekstu gostove karijere, pita i o starijim slučajevima, poput onog „Artuković“, bez podsjećanja na osnovne činjenice o njima. Trebalo je odmah na početku, uvodnim prilogom ili najavom, spomenuti i dugogodišnje iskustvo ovog hrvatskog advokata u zastupanju pred Haškim tribunalom.
RTRS: „Intervju“ – gost Gideon Greif, 14. juna
SRPSKE ŽRTVE U SREBRENICI: Samo činjenicama, egzaktnom naukom, objektivnim dokazima, a nikakvim glasinama – time se, uvjerava gledaoce emisije „Intervju“ izraelski istoričar Gideon Greif, vodila „Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine“ Vlade RS-a. On je predsjednik te komisije. Od „stradanja svih naroda“, intervjuerku Marijanu Đurđević zanimaju isključivo srpske žrtve. Žrtve druge etničke pripadnosti, ni tamo gdje ih je više od osam hiljada, po mjerilima urednika RTRS-a, nisu vrijedne minuta na javnom entitetskom emiteru. Ni žrtve, ni njihove porodice. Minute i sati rezervisani su za negatore presuda međunarodnog suda. „Onaj ko stradanje Bošnjaka u Srebrenici naziva genocidom, nije dobronamjeran. Ako je bilo genocida, onda je on počinjen protiv Srba“, priča Greif.
DOBRONAMJERNA GREIFOVA KOMISIJA: Cinizmu nema kraja, pa Greif uz smiješak uvjerava u dobre namjere Komisije. Njen cilj je, pazite sad – postizanje razumijevanja i mira između naroda! Šteta bi bilo da se Izvještaj, napisan na više od 1200 strana (što se naglašava kao mjerilo njegovog kvaliteta), koristi samo u mirotvorne svrhe u BiH, pa će poslužiti i edukaciji u inostranstvu. „Da li će Izvještaj doprinijeti boljem razumijevanju događaja u Srebrenici?“, zanima novinarku Đurđević. Greif je siguran u njegov doprinos miru i razumijevanju, a on lično će svaki put kad pred njim neko spomene genocid u Srebrenici ispraviti tu osobu. Jer, šta su presude međunarodnog suda?
RTRS: „Pečat“, 10. juna
ČOJSTVO RATNOG ZLOČINCA: U prilogu o „gromadi od čovjeka“, kako Ratka Mladića naziva urednica RTRS-a Nada Veletić, slušamo razne detalje iz života „junaka kakvog novija srpska istorija nije upamtila, a skorija vjerovatno neće“. O tome svjedoče njegovi bivši vojnici, oficiri, sekretari, vozači, rođaci. Od njih slušamo koliko pari čizama je dao svojim vojnicima, kako je poletno djelovao na saborce tokom borbi protiv „Turaka“, koliki mu je koeficijent inteligencije i niz drugih detalja koji bi trebali potvrditi „čojstvo i junaštvo“ osuđenog ratnog zločinca. Na taj „detalj“ – presudu Haškog tribunala, međutim, u prilogu se niko ne osvrće. Ni na žrtve. Nijednom riječju.
Tek u najavi Veletić ovlaš spominje presudu, ali kao još jednu nepravdu „bestijalnog“ Haškog tribunala.
AMERIKA PROTIV SRBA: Uredba o Zapadnom Balkanu, koju je potpisao Joe Biden, obuhvata i tzv. „crnu listu“, odnosno imena pojedinaca kojima se zamrzava imovina i zabranjuje ulazak u SAD. Imena još nisu objavljena, ali se među njima očekuju neki visokorangirani korumpirani političari. Za građane je posebno korisno, a za korumpirane funkcionere nepovoljno, što će se na toj listi naći ne samo počinitelji kriminala i korupcije nego i njihovi pomagači. To u praksi znači i članovi porodice, prijatelji i najbliži saradnici korumpiranih političara. Međutim, sve ovo je prešućeno u prilogu „Pečata“ u kojem je Uredba predstavljena, ne kao sredstvo borbe protiv korupcije, nego kao američka zavjera protiv srpskog naroda. „U Bijeloj kući skovali plan kako kazniti političke neistomišljenike“, navodi Veletić. Tumač Uredbe je ko drugi nego Milorad Dodik, koji priča kako SAD ovim „pokazuje nemoć“. Budući da je on već godinama na „crnoj listi“, kao razlog navodi svoju „borbu za srpski narod“. O političkim promašajima i kršenju zakona ni riječi.
ZAKLJUČAK: U intervjuu ATV-a „1 na 1“ tendenciozna pitanja Marinkovića u funkciji diskreditovanja Haškog tribunala i nakaradno rezonovanje o ratnim zločinima. Predsjednika „nezavisne“ Komisije Vlade RS-a za „istraživanje stradanja svih naroda“, čiji je „dobronamjerni“ cilj „postizanje razumijevanja i mira među narodima“, RTRS-ova novinarka Đurđević ne pita ništa o bošnjačkim žrtvama u Srebrenici. Nakon potvrđene pravosnažne presude doživotnog zatvora Mladiću, Veletić u „Pečatu“ nastavlja glorifikovati ratnog zločinca.
