Povorka ponosa i slobode

LGBT+ zajednica na cijelom svijetu, pa i u ovoj lijepoj i teško ranjenoj zemlji, a nefunkcionalnoj i nesposobnoj državi, postoji – koliko god toliki mnogi zatvarali oči pred tom činjenicom. Koliko god proganjali „pedere i lezbače“, tukli ih, zatvarali im usta i negirali njihove životne izbore. Bog nikome nije dao pravo da ubija i muči drugoga, to zabranjuju sve svete knjige – ali džaba: ljudi ubijaju ljude, kolju se međusobno, istrebljuju one koje smatraju neprijateljima ili nižom rasom, vode ratove za neke imaginarne prostore koje neće ponijeti sa sobom u grob… Tako, ubijeđeni u vlastitu ispravnost, ubijaju i muče i pripadnike LGBT+ zajednice, jer ih je – neobrazovane i napujdane od neobrazovanih i napujdanih partijskih i vjerskih aparatčika – na to nagovorio nekakav ideološki ovan predvodnik, u ime „Boga i vjere“, u ime „morala i porodice“, a sve zbog osjećanja da većina ima moć da na kakav god način ugrozi manjine svake vrste, zbog uvjerenja da je poželjno i ispravno ubiti, istući, klepiti u mraku ili verbalno napasti Drugog i Drugačijeg, tj. pokazati nadmoć stada i jata nad crnom ovcom ili bijelom vranom.

Šta god ti mnogi mislili i radili, neoborivo stoji činjenica da razne manjine žive posvuda, pored nas, među nama – pa svako od nas je u nekom kontekstu manjina, posebno u ovoj i ovakvoj državi! Tako je i sa LGBT+ populacijom. Neki od njih doprinose ljepoti, dobroti i napretku civilizovanog svijeta, neki ne doprinose – kao i svi drugi ljudi, uostalom. Ima ih – kao i svih drugih ljudi – i glupih i pametnih, i lijepih i ružnih, i sposobnih i nesposobnih, i dobrih i zlih – baš kao i svih drugih živih na ovom našem divnom i strašnom svijetu! (Ferida Duraković, Nomad)

Zašto Dodik nastavlja da divlja

Dodik ne može natrag. S jedne strane, izgubio je svaku vrstu čak i razumijevanja zapada, s druge, sve ankete i analize govore o padu podrške za Dodika unutar srpskog glasačkog korpusa na uštrb rasta popularnosti gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. Treća strana je ponovo probuđeni OHR koji ima punu podršku Vašingtona i Brisela.

Nakon salvi uvreda kojima je Milorad Dodik nedavno počastio bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka zbog nametanja zakona o zabrani negiranja genocida (i svih ratnih zločina), nakon čega je ponovo najavio disoluciju, pa je na kraju sve završilo tako što je opet navukao „opoziciju“ da ga podrži u „odbrani tekovina Republike Srpske“, ne prođe niti dan da nam ovaj politički siledžija, koji u slobodno vrijeme obnaša i funkciju člana Predsjedništva BiH, ne priredi novu predstavu.

Da se razumijemo, Dodik ne može natrag. S jedne strane, kao političar i državnik izgubio je svaku vrstu čak i razumijevanja zapada, prevashodno SAD-a, za svoje avanturističko-retoričke izlete, s druge, sve ankete i analize govore o padu podrške za Dodika unutar srpskog glasačkog korpusa na uštrb rasta popularnosti gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića (čega se najviše i pribojava).

Treća strana je ponovo probuđeni OHR, isti onaj za kojeg je Dodik vjerovao da ga je svojim politikama davno eutanazirao i da je preostalo tek zakatančiti ulaz u sjedište Ureda visokog predstavnika.

Upravo čitam bezbroj reakcija na novi Dodikov fašistički pokušaj raspirivanja međunacionalne mržnje kroz dehumaniziranje muslimana-Bošnjaka, koje je sada nazvao „konvertitima u vjeri“ (što za Dodika nije ništa novo ako se sjetimo „arlaukanja“ hodže i dr.), od kojih su većina upravo onakve kakve želi da čuje.

Nacionalističke, neracionalne, neke čak i antisrpske, baš onakve kakve mu trebaju u trenutku buđenja OHR-a i dolaska novog visokog predstavnika, njemačkog diplomate Christiana Schmidta (koji je, treba li podsjećati, usaglašeni prijedlog i američka podrška). (Almedin Šišić, Inforadar)

Ustašija i stereotipi važniji od pomirenja

Za dom!” “Spremni!!!” “Za dom! “Spremni!!!” “Za dom! “Spremni!!!” Tri puta  odjeknuo je bučni ustaški pozdrav središnjim trgom u Kninu, a nakon njega i razdragani aplauz, stotinjak muškaraca u crnom postrojenih pred Spomenikom hrvatske pobjede, u četvrtak, 5. kolovoza, na 26. obljetnicu Oluje, baš u času kada su najviši predstavnici hrvatske vlasti nekoliko stotina metara dalje održavali prigodne govore, u kojima je hrvatski predsjednik, između ostalog, rekao i to da je za Oluju trebalo “hrabrosti, ljubavi i dobre organizacije”.

Od tog ustaškog izgreda, koji ne sluti na dobro, vjerojatno nema boljeg odgovora na pitanje je li zaživjela pomirbena inicijativa koju je prošle godine inicirala Vlada Andreja Plenkovića, uzajamnim sudjelovanjima političara vladajuće hrvatsko-srpske koalicije na obljetnicama ratnih pobjeda i ljudskih stradanja. Odgovor je, dakle: nije zaživjela.

Jer, kako je novinarima poslije proustaškog postrojavanja rekao Marko Skejo, u crno odjeveni organizator tog protuzakonitog događaja, poznat kao ratni zapovjednik 9. bojne Hrvatskih oružanih snaga (HOS) iz Splita i jedan od najaktivnijih promotora ustaštva u Hrvatskoj, čovjek koji nosi hitlerovske brčiće: “Mi smo živa povijest”. Htio je reći: mi, hosovci. Mi, ustaše. Mi smo “živa povijest”.

Nitko se oko toga nije pretjerano zabrinuo; ministar unutarnjih poslova ponajmanje. Dok predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković o izvikivanju ustaškog pozdrava u sklopu vojnog postrojavanja na simbolički važnom mjestu u Hrvatskoj – pod Spomenikom hrvatske pobjede usred Knina – nisu rekli ni riječi, ministar policije Davor Božinović pokušao je relativizirati što se dogodilo – polučivši, dakako, suprotan učinak.

Izgred s proustaškim postrojavanjem usred Knina nije jedini koji dokazuje da je malo ostalo od velike pomirbene pompe koju je prošle godine u Kninu, Varivodama i Gruborima priredila Plenkovićeva vlada: podsjetimo, na obilježavanju Oluje prošle godine u Kninu bio je Boris Milošević, potpredsjednik Vlade iz Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) kojemu je poslije Oluje ubijena baka, a u Varivode i Grubore, mjesta stradanja srpskih civila poslije Oluje, išli su Andrej Plenković osobno i potpredsjednik njegove vlade Tomo Medved, ratni veteran koji je u Domovinskom ratu izgubio vlastitog brata. (Boris Pavelić, Al Jazeera)

Brisel podsjeća Beograd da prestane sa veličanjem zločinaca

Izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik podsjetio je u izjavi za RSE da njegov posljednji izvještaj o napretku Srbije ka članstvu u EU poziva na priznavanje i provođenje presuda za ratne zločine, te prestanak veličanja ratnih zločinaca.

Bilčik je tako odgovorio na vijest da je haški osuđenik Vladimir Lazarević proglašen za počasnog građanina jedne od opština u Nišu, gradu na jugu Srbije.

Izvjestilac za Srbiju je dodao da je u svom izvještaju, koji je u martu usvojio Evropski parlament, “jasno naveo da su pomirenje i regionalna saradnja ključni za buduće članstvo Srbije u Evropskoj uniji”.

– Evropski parlament ohrabruje Srbiju da na svim nivoima nastavi napore usmjerene na pomirenje i jačanje dobrosusjedskih odnosa, uključujući i pitanja vezana za pomirenje iz prošlosti Jugoslavije – rekao Bilčik.

Pozvao je predstavnike vlasti “koji su posvećeni evropskom putu Srbije da rade na pomirenju, pravdi i suočavanju sa tragedijama iz prošlosti”.

Haškom osuđeniku Vladimiru Lazareviću bi 9. avgusta trebalo da bude uručeno najveće priznanje niške opštine Pantelej, nakon što su odbornici odlučili da ga proglase za počasnog građanina.

Odbornici su jednoglasno prihvatili prijedlog niškog Gradskog veća, gdje je na vlasti Srpska napredna stranka (SNS) predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. (Radio Slobodna Evropa)