Ponedjeljak, 2. august 2021: Ko je rekao korupcija?

Postoji u ovdašnjoj politici originalni stil interpretiranja lokalnih, regionalnih i globalnih događaja po kojem je za sve što se dešava danas na planeti Zemlji, a i šire, krivo – Sarajevo. Taj se pravac u modernoj političkoj znanosti zove miloradologija i po empirijskim otkrićima i širini naučne misli rame uz rame je s piramidologijom, ravnozemljologijom, antivakcinologijom i drugim uzbudljivim tehno pravcima savremenog doba.

Živimo u najzanimljivijem razdoblju čovječanstva, budimo zahvalni velikim umovima na saznanjima kojima nas svakodnevno obasipaju i tako nam šire obzore.

U međuvremenu, u Bosni i Hercegovini sve ključa. U Nevesinju osvanuo grafit Nož, žica, Srebrenica. Moć grafita varira, ako mislite da je ovo još jedna u nizu folklornih bezazlenosti, pitajte povratnike u nevesinjski kraj kako se osjećaju.

S druge strane države, u Sarajevu, nakon stranačke sjednice, Bakir Izetbegović izjavio da Stranci demokratske akcije, kao kičmi bosanskohercegovačkog otpora, neki žele pripisati korupciju. I ovu bi izjavu valjalo nekako valorizirati, ali teško je jer izmiče zdravorazumskim kriterijima. Ima zadataka koji prevazilaze postojeća naučna saznanja i metodologije.

Utorak, 3. august: Zločin ne zastarijeva, ali kako gdje

U pet predmeta protiv nepoznatog lica ili više njih zbog rušenja džamija u periodu od marta do jula 1993. godine Okružno javno tužilaštvo Banja Luka donijelo je odluke o obustavi istrage. Iz Tužilaštva su za BIRN objasnili da su rušenje tih džamija istraživali kao krivično djelo uništavanja kulturnih i historijskih spomenika iz Krivičnog zakona SFRJ. Odluka o obustavi istrage donesena je “jer je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja na koju se pazi po službenoj dužnosti”.

Nekako u isto vrijeme, kako to bogovi ironije znaju naštimati, iz Njemačke stiže vijest da će se suditi bivšem čuvaru nacističkog logora, jer je optužen za ubistvo 3.518 osoba. Riječ je o osobi čiji identitet još nije poznat, a koja sada ima 100 godina. Imamo na djelu dvije opozitne političke i pravosudne logike. Lako je odvagati koja od tih logika nastoji sankcionirati zločin bez obzira kad se desio, dok ga druga pokušava svim sredstvima amnestirati.

Srijeda, 4. august: Bošnjaci.net nasrnuli na profesoricu Turčilo

Ako srpskoj političkoj eliti genocid služi za podgrijavanje strasti, izvjesnim bošnjačkim paramedijskim i paranaučnim krugovima izvrsno je došao za obračun s neistomišljenicima. Jedna od žrtava ovog nakaradnog političkog diskursa je i Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih nauka iz Sarajeva. Na opskurnom portalu Bošnjaci.net profesorica Turčilo proglašena je ni manje ni više nego negatoricom genocida. Optužba im je zlokobna, a argumentacija, očekivano, tragikomična. Komična po kvalitetu i odabiru “činjenica”, a tragična po društvenim posljedicama i po bezbjednost profesorice. Tekst je pun grešaka i promašaja kakve profesionalni medij nikada ne bi smio dozvoliti. Od toga da je se optužuje za izjave bivših studentica, preko lažne konstatacije da je njen prijem na fakultet sumnjiv, do zakukuljene finalne optužbe  da je “povezana” s onima koji negiraju najteži zločin počinjen na tlu Bosne i Hercegovine.

Bošnjačka je medijska tuga ionako pregolema, a s ovakvim portalima i kampanjama ide do nebeskih visina. Aferim, “kolege”.

Četvrtak, 5. august: Usuđuje li se iko osuditi Dodikove izljeve mržnje?

Danima ne prestaje kolektivna zaprepaštenost Dodikovim govorom o Bošnjacima i muslimanima. Evo zanimljivog pitanja: ko je sve od opozicionih političara u Republici Srpskoj osudio ovo sramno i opasno iživljavanje? Odgovor je porazan: doslovno niko. Pitanja se mogu razvijati i dalje. Koliko je javnost, politička, intelektualna i ona s društvenih mreža, inače uvijek spremna da istakne sopstvenu pravednost, osudila najnovije divljanje čovjeka kojeg već danas nazivaju jednim od najvećih političkih konvertita na tlu bivše Jugoslavije? Odgovor prepuštamo istoj toj javnosti.

Petak, 6. august: Smeće u rijeci

Stariji bračni par “iz dijaspore” bacio je smeće u rijeku. Ljutiti muškarac to je primijetio, pa snimio, pa zaustavio prekršitelje, održao im dobru lekciju i još ih natjerao da pokupe bačene kese. Snimak je naišao na opće oduševljenje. Međutim, ostao je prigušen osjećaj da gnjev jest opravdan, ali da je cijela pedagoško-ekološka intervencija mogla biti izvedena znatno suptilnije. Evo kako na Facebooku o tome razmišlja Nihad Beganović iz Bugojna:

“Žena koliko se izvinjava samo što ne ljubi zemlju ispod njegovih nogu, a čovjek kao kakav strogi policajac ne odustaje sa napadima i još ih pride snimio i osramotio stavljajući snimak na internet. Bacati smeće u prirodu je sramota, ali ako se već želi ukazati na taj naš ružni mentalitet i nepostojanje svijesti o čuvanju okoline, mogao se objaviti video, ali sa zamaskiranim licem i registracijom.

Ukazivanje na društveni problem nije smjelo i nije trebalo prerasti u iživljavanje i ponižavanje dvoje starijih ljudi, a oni su nečiji roditelji i nečija nena i dedo.

A u cijelu priču ubaciti našu vrijednu dijasporu koja je vjerovatno najbolji dio ovog našeg naroda, ljude koji su najbolje mušterije, najzahvalniji i najpoželjniji turisti svakog bosanskohercegovačkog vlasnika hotela, restorana, butika, je zaista van pameti i također pokazuje dio našeg jednog drugog mentaliteta koji nije ništa bolji od ovog koji se oslikava u nepostojanju svijesti o čuvanju okoline…”

Subota, 7. august: Zoran Milanović i ljubav prema ratnim zločincima

Nekad davno, Zoran Milanović je dobio izbore kao antipod karikaturalnoj Kolindi-Grabar Kitarović. U međuvremenu, Milanović je postao veći tuđmanovac od Kolinde, a posebno iritira njegova ljubav prema ratnim zločincima, kojima kontinuirano ili vraća stara ili dodjeljuje nova ordenja i kojekakva priznanja. Ponovo u pomoć prizivamo zagrebačke Novosti i njihovog autora Jerku Bakotina:

“U Milanovićevim potezima nema ništa iznenađujuće, štoviše, on je posve dosljedan. Prošlog kolovoza je izjavio da ‘nije svatko tko je dobio kaznu u Haagu ratni zločinac’, dodavši da je ‘zločinački pothvat koji su nam pokušali uvaliti glupa izmišljotina’. U listopadu je žestoko napao Žarka Puhovskog, de facto ga zbog svjedočenja u Haagu o zločinima nakon Oluje optuživši za izdaju – konkretno, za ‘kolaboraciju’ i za to da se ‘utalio s Haagom i poslužio da Hrvatskoj natovare najveću bijedu na vrat’. U travnju ove godine primio je generala HVO-a Tihomira Blaškića, osuđenog u Haagu na devetogodišnju zatvorsku kaznu zbog nečovječnog i okrutnog postupanja. Za Milanovića je presuda Blaškiću ‘politička’. Najavio je da će primiti i bivšeg načelnika glavnog stožera HVO-a Petkovića, osuđenog na 20 godina zatvora, ‘zato što on nije ratni zločinac’. Početkom svibnja u Jasenovcu je relativizirao i revizionistički iskrivljavao ustaški genocid: rekao je da logor jest mjesto genocida koji se odvio i nad Srbima, apostrofirajući one iz Potkozarja kao najveće žrtve. No sugerirao je da su Židovi i Romi ubijani zato što se NDH dodvoravala nacistima, a Srbi zato što su ‘pružali otpor’ i da se ‘neprijatelje’ u ratu, u što je ubrojio Srbe, ‘ne ubija u logoru’. Krajem svibnja vratio je odlikovanja Branimiru Glavašu, kojem se sudi za monstruozne zločine počinjene u ratu devedesetih.“

Nedjelja, 8. august: Moć, privilegije, odgovornost

Postoje tri psihosocijalne komponente vlasti: moć, privilegije i odgovornost. Ako po automatizmu mišljenja ovaj poredak provlačite kroz prizmu bh. političkih i društvenih uvjeta, onda pronađite uljeza, ali samo jednom imate pravo pogađati.