Foto: Humphrey King flickr

Generalno gledajući, novinari FACE TV-a nešto kvalitetnije vode velike intervjue i pripremaju studioznije priloge. Istovremeno, urednici ove televizije izbjegavaju stavljati vijesti iz crne hronike u prve minute dnevnika

TV 1: Dječije bolesti

13. – 19. decembar 2014.

CRNA HRONIKA ZA DOBAR POČETAK: Ključna riječ kojom bi se mogla opisati kvaliteta dnevnika TV 1 u protekloj sedmici bila bi konstanta. Računajući, naravno, jednako na dobre, kao i na loše navike koje smo do sada zabilježili. Dječje bolesti od kojih pate informativne emisije ove televizije i dalje su jednako prisutne, što se u prvom redu manifestira kroz već više puta naznačeno davanje neprimjerenog prostora vijestima iz crne kronike.

Tako su, primjerice, dnevnici 15. i 16. prosinca otvoreni vijestima tog tipa, što je vrlo znakovito, budući da je dnevnik od 15. prosinca uređivala Nikolina Veljović, a 16. Ognjen Blagojević. Glavna vijest dnevnika od 15. prosinca bavila se talačkom krizom u Sydneyu, dok je dan nakon toga dnevnik otvoren viješću o pokolju kojeg su talibani izveli u Pakistanu. I to sve u jeku tuzlanskih prosvjeda, u kojima radnici dovedeni u bezizlazan položaj počinju spavati na ulici.

INTERVJU BEZ NAJVAŽNIJIH PITANJA: Vijesti, koje su, naravno, kao i uvijek korektno obrađene, uglavnom su se bavile europskim perspektivama zemlje, formiranjima vlasti, problematizacijom Daytona te radničkim prosvjedima, pri čemu je problematizacija Daytona, koja je potencijalno mogla biti najkvalitetnija tema sedmice, donekle zasjenjena intervjuom kojeg je Ognjen Blagojević vodio s Franjom Komaricom. Naime, nakon što smo u dnevniku od 14. prosinca odgledali sjajan prilog Adema Mecavice, posvećen devetnaestoj godišnjici potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u kome je autor priloga razgovarao sa čitavim nizom intelektualaca i eksperata koji su problematizirali taj sporazum, Blagojević je ugostio Franju Komaricu, razgovarajući s njim o njegovom viđenju sporazuma i stanju Hrvata u RS-u. Iako je voditelj razgovor logično vodio, postavljajući Komarici sadržajno bitna pitanja, propustio je, nažalost, postaviti nekoliko ključnih pitanja koja su se nametala kao nužna. Naime, unatoč tome što je čak i sam Komarica između ostalog i hrvatske političare proglasio odgovornima za izostanak snažnijeg povratka ljudi na prostore RS-a, Blagojević ga nije upitao što misli o politici HDZ-a. Slijedom toga, propustio ga je upitati zbog čega je primio nagradu od Milorada Dodika, imajući u vidu njegove vlastite tvrdnje kako čitav jedan narod nepovratno nestaje s vlastitih prostora, da bi na kraju propustio postaviti pitanje o generalnoj politici koju vodi bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista, o kojem se Komarica pozitivno izjasnio. Na taj način smo kao gledatelji, unatoč činjenici što smo svjedočili zanimljivom razgovoru, ipak ostali uskraćeni za bitna pitanja i potencijalno zanimljive odgovore.

KOMPLETAN REPORTERSKI PROIZVOD: Što se tiče najboljeg dijela ovih dnevnika, opet vrijedi izdvojiti priloge Vahidina Mujagića iz Tuzle, koji je iz dana u dan donosio kvalitetne reportaže s radničkih prosvjeda. Nekoliko je razloga za takvu ocjenu. S jedne strane, gledateljima su predočene potresne snimke radnika koji noće na ulici ili se spremaju na izlazak iz zemlje, dok s druge strane gledamo razgovore s brojnim radnicima, čime prosvjedi nisu svedeni na jednog ili dva čovjeka, nego se u punom smislu radi o glasu ulice. U konačnici, činjenica da prostor za iznošenje vlastitog viđenja situacije dobiju i ljudi iz vlasti protiv kojih se prosvjeduje, ali i da autor svaki dan naglasi kontekst i uzroke zbog kojih se sve skupa događa, kao gledatelji gledamo dovršen reporterski proizvod.

PLUS SEDMICE:

Riječ je o prilozima Vahidina Mujagića iz Tuzle, i to u cjelini, zbog niza već navedenih razloga. Na ovom mjestu vrijedi napomenuti i značajan potencijal Ane Buntić, čiji prilozi također obećavaju jer su rađeni po svim uzusima profesionalnih standarda, donošenja vijesti i njezine primjerene kontekstualizacije, što je u ovoj sedmici bio slučaj s problemima dvojnog državljanstva, u dnevniku od 19. prosinca.

MINUS SEDMICE:

Ovdje je posebna šteta što moramo istaknuti određene propuste napravljene u intervjuu sa Franjom Komaricom, jer je više nego očito kako Ognjen Blagojević jako dobro zna voditi razgovore i izvući maksimum iz sugovornika.

Ocjena sedmice: 8

FACE TV: Bez većih iskoraka

13. – 19. decembar 2014.

MJESTO ZA POZITIVNE PRIČE: Jednako kao i u slučaju dnevnika TV 1, dnevnici Face TV-a održavaju dosegnutu razinu bez većih iskoraka u bilo kojem smjeru. Nađe se tu zanimljivih stvari, dobrih razgovora i odličnih reportaža, ali ujedno i priloga urađenih bez kontekstualizacije teme. Teme koje se u tim dnevnicima obrađuju uglavnom su koncentrirane oko unutrašnjih političkih problema, odnosa s Europskom unijom, pitanja problema radnika, s jednom specifičnošću pokušaja da se građanima predstave i neke pozitivne priče ili ih se suoči s realnom bijedom u zemlji. Među takve pokušaje izravnog suočavanja građana svakako spada rečenica koju je voditeljica dnevnika od 16. prosinca, Adaleta Merkez, izrekla u samom uvodu: “Danas kao ogledalo generalnog stanja protesti, štrajkovi, najave štrajkova. U tim okolnostima je i ovakva vremenska prognoza bolja od ekonomske i socijalne slike Bosne i Hercegovine.”

NATURALISTIČKI PRIZORI: Prizori sa radničkih prosvjeda koje donosi ova televizija su gotovo naturalistički, na isti način na koji je snimljena i reportaža iz romskog naselja Ciljuge, kod Živinica. Ta reportaža, emitirana 14. prosinca, također je na fonu suočavanja gledatelja s realnom situacijom u zemlji. Najbolji prilog u protekloj sedmici emitiran je u dnevniku Srđana Kureljušića od 14. prosinca, a posvećen je analizi Dejtonskog sporazuma i problema do kojih je taj sporazum doveo. Novinari Vedrana Živković i Tin Bijakšić detaljno su prikazali svih jedanaest aneksa sporazuma, ujedno konzultiravši brojne govornike na konferenciji Kruga 99, koji su se bavili pitanjima sporazuma. Pri svemu tome, najefektniji je bio zaključak autora priloga kako je problem tog sporazuma što nije uspio od konstitutivnih naroda napraviti ljude.

NEKRITIČKI O OBRAZOVANJU: Prilog koji je izrazito slabo kontekstualizirao temu kojom se bavio, emitiran je u dnevniku Erne Saljević, od 18. prosinca, a uradili su ga Amina Hundur i Nirves Bašić. Predstavljajući činjenicu da je sedamdeset troje najboljih studenata u zemlji dobilo priznanja za svoj rad, novinari su potpuno nekritički prenijeli riječi rektora Sarajevskog univerziteta Muharema Alispahića o prepoznavanju izvrsnosti i ministra obrazovanja Damira Mašića, o potrebi prilagođavanja upisnih kvota tržištu rada. Da su novinari samo jednom u Google upisali ta dva pojma, shvatili bi u kolikoj mjeri je riječ o problematičnim pojmovima, s kojim ratuje dobar dio europskih studenata i profesora, ali i onih u Hrvatskoj i Srbiji, zahvaljujući čemu bi prilog morao biti drugačije, umjesto prigodničarski intoniran.

PROMAŠEN PRILOG: Potpuno besmislen i promašen prilog emitiran je u dnevniku Erne Saljević od 17. prosinca, kada je gledateljima predstavljena smjena na čelu EUFOR-a iako je posve nejasno od kakvog je javnog značaja ta činjenica. U konačnici, valja pohvaliti razgovor kojeg je Erna Saljević 18. prosinca vodila sa Slavom Kukićem, postavljajući pitanja koja su uključila analizu kompletnog stanja bosanskohercegovačke političke scene, čineći to prilično efektno, poput momenta u kojem je upitala: “Kada će pasti naši sanaderi i miškovići?”

PLUS SEDMICE:

Najiscrpniji, a ujedno i najkvalitetniji prilog sedmice, emitiran je 14. prosinca, na godišnjicu Dejtonskog sporazuma. Gledajući taj prilog, gledatelji su se mogli detaljno upoznati sa samim sporazumom, problemima koje je proizveo i nemogućnostima da se njegove slabosti nadiđu.

MINUS SEDMICE:

Riječ je o posve nepotrebnom prilogu o redovnoj smjeni na čelu EUFOR-a, zahvaljujući čemu smo kao gledatelji odslušali govore bivšeg zapovjednika tih snaga Johanna Luifa i operativnog komandanta Adriena Bradshowa.

Ocjena sedmice: 8

Komparativna analiza:

Dnevnici ovih dviju televizija postigli su kvalitativnu ujednačenost, bilo da je riječ o izboru tema ili o njihovoj obradi. Generalno gledajući, novinari Face TV-a nešto kvalitetnije vode velike intervjue i pripremaju studioznije priloge, istovremeno izbjegavajući stavljati vijesti iz crne kronike u prve minute dnevnika. Tako su vijesti o talačkoj krizi u Sydneyu i napadu talibana u Pakistanu, umjesto među prve vijesti, kao na TV 1, emitirali tek u dvanaestoj minuti dnevnika. S druge pak strane, prilozi Vahidina Mujagića s tuzlanskih prosvjeda, emitirani na TV 1, predstavljaju klasične, rasne novinarske reportaže, kojih se ne bi postidjele ni najveće novinske kuće.

(U utorak, 23. decembra čitajte analizu Amera Tikveše: N1 i Al Jazeera)