Ovog tjedna nije nezapaženo prošla vijest o novim zabranama talibanskog režima kojima, unatoč obećanjima kako to neće učiniti, ponovno ograničavaju prava pa time i slobodu afganistanskih žena. Mediji su prenijeli vijest o predavanju koje je djevojčicama, uoči zatvaranja osnovne škole u blizini Kabula, održao jedan od vođa talibanskog režima, Omer bin Hasan. Govorio je o tome kako ženama ne priliči odijevati išta osim burke budući da pokazivanje ženskog tijela snažno uzbuđuje i provocira seksualni nagon u muškaraca te bi same bile krive ukoliko bi takvim odijevanjem izazvale silovanje. Kako molim, pitala je tihim glasom djevojčica Amira, zar su muškarci poput divljih životinja pa ne mogu kontrolirati svoje nagone? Zbog ovog je pitanja, dakako, žestoko premlaćena uz upozorenje ostalim djevojčicama da drže jezik za zubima. Nije vaše da mislite, nego da slušate, objasnio je.

Zaostala vukojebina

No dobro, valja priznati kako naputke djevojčicama o dozvoljenom i nedozvoljenom odijevanju, ovog puta zapravo nije izdao talibanski vođa Omer bin Hasan, kojeg smo za potrebe ovog teksta izmislili, niti se to dogodilo u bespućima dalekog Afganistana (što ne znači da se ne događa i tamo). Predavanje je prošlog tjedna učenicama sedmog razreda jedne osnovne škole u dolini Neretve održala njihova razrednica. Sve se, dakle, nije zbilo na drugom kraju svijeta, nego u zaostaloj vukojebini Europe 21. stoljeća, Lijepoj našoj u kojoj je razrednica objasnila djevojčicama kako valja imati obzira prema dječacima, koje sada „drmaju” hormoni pa neka ih svojim odijevanjem ne uznemiruju. To sasvim konkretno znači da djevojčice ne smiju nositi kratke hlače i suknje, uske majice i slično. U čemu je problem, pitat će se čitatelj, pa zaista nije primjereno doći na nastavu u kratkim hlačama i dekoltiranoj majici otkrivenih ramena. No, dječacima je dopušteno nositi kratke hlače i majice koje ocrtavaju konture njihovih tijela kao da to ne bi moglo uznemiriti djevojčice. Zar njih u pubertetu ne „drmaju” hormoni? Ne osjećaju li i žene spolnu želju i uzbuđenje?

Ali nije sirota razrednica prva koja smatra potrebnim obratiti se djevojčicama u svrhu zaštite njihove čednosti. U pismu učenicama Domaćinske škole (Katolički list, br. 3 iz 1942.). blaženi Alojzije Stepinac, miljenik crkve u Hrvata i kandidat za sveca kaže: „Svojstvo dobre domaćice jest stidljiva povučenost. Nju je Bog postavio kao čvrsti zid, koji ima da čuva žensku čast i poštenje. I možete biti posve sigurne, gdje se taj zid poruši, tamo je otvoren put životinjama u ljudskoj spodobi u svetište ženske časti i ponosa” pa dodaje: „Žena koja je prezrela Boga, svoju stidljivost i pošteni rad je specijalni tip komunističke žene, ali ujedno i tip nakaze od žene. Odvratna je Bogu, ali je odvratna i poštenim ljudima… A kad po nesreći izgubi poštenje i padne žrtvom tjelesne pohote, onda je njezin život vrlo gorak, a svršetak vrlo žalostan, prema riječima Svetoga Pisma: ‘Svaka žena bludnica bit će zgažena kao smeće na ulici’”.

Mile riječi blaženika

A onda opet, nije zamjeriti niti blaženiku, na ove ga je mile riječi nadahnuo sam Sveti Pavao, koji u Prvoj poslanici Korinćanima (14:33-34) piše: „Žene vaše neka šute u crkvama. Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne”, a u poslanici Efežanima (5:22-23): „Žene neka budu pokorne svojim muževima kao Gospodinu. Jer muž je glava žene”. Štoviše, ova tema pobuđuje i najveći stupanj ekumenske radosti izazvane apsolutnim suglasjem hrvatskog i srpskog klera. U tekstu „Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere” (Beograd, 1998.), patrijarh Pavle podučava: „Pokrivanje glave je simbol pokornosti žena mužu i crkvi; to je znak vlasti muškaraca nad ženama, to je princip uzvišenosti i časti”. Zatim dodaje: „Nalažući ženama kao obavezu, bez obzira na sve loše osobine muža, da bude poslušna i da mu čini ustupke, hrišćanstvo vidi u tome sredstvo za ukorenjivanje mira u bračnim odnosima i ponovno uspostavljanje bračne sreće” i za kraj: „Žene nisu poželjne u crkvi tokom menstruacije, ali savremena higijenska sredstva mogu efikasno sprečiti da se slučajnim istečenjem krvi hram ne učini nečistim, kao i ublažiti zadah koji isticanjem krvi nastaje”. Summa summarum, žene su sotonsko zlo koje zavodljivom tjelesnošću iskušava Bogu mile muškarčiće nemajući milosti prema njihovim hormonalnim izlučevinama, prljavština i smrad, smeće koje treba zgaziti.

Kako molim, pitala je razrednicu začuđena djevojčica Antonija, zar školski propisi o odijevanju ne bi trebali vrijediti za sve učenike javne škole jedne europske sekularne države na isti način, i zar su naši prijatelji iz škole neobuzdana zvjerad? Ako jesu, nije li onda zadatak škole, kao odgojne ustanove, da ih kultiviranjem dresira? Zbog postavljanja ovog pitanja Antonija, doduše, nije žestoko premlaćena, ali je istog časa poslana na razgovor kod ravnatelja škole, a njeni ćaća i mater sutradan. Plus dan iza svi troje kod lokalnog župnika.

Dobro, nije teško naslutiti da je i djevojčica Antonija izmišljena za potrebe ovog teksta jer nema naznaka da bi ijedna stvarna djevojčica sedmog razreda naše katoličke talibanije uspjela skupiti hrabrost i viknuti „Dosta!” svim razrednicama koje misle da djevojčice treba odgajati po drugačijim principima nego dječake, ravnateljima koji ih u tome podržavaju, biskupima i župnicima, tim glavnim ideolozima spolne i rodne diskriminacije, njihovom nijemom i obezglavljenom župnom stadu, sramotnim mostovima, hodovima za život, moliteljima pred bolnicama, batarelima, markićkama, hrastovima, grozdovima i svim ostalim zagađivačima građanskog društva što guše ideju slobode i jednakopravnosti svih građana, a ženske se spolnosti boje kao vrag tamjana.

Razrednica i njeno predavanje nažalost nisu izmišljeni.