Zavjeri “bošnjačke“ javnosti protiv “hrvatskih” portala i novinara pridružili su se i svjetski mediji. Kako se “patološka mržnja prema Hrvatima” prenijela iz Sarajeva u Beč, Hamburg i London?

Do sada je u Bosni i Hercegovni napisano na stotine tekstova i analiza o stanju medijskih i novinarskih sloboda. Novinari se zbog iznošenja vlastitih stavova nerijetko suočavaju sa prijetnjama smrću ili im se otvoreno ili poluotvoreno prijeti fizičkim nasiljem ukoliko i dalje nastave iznositi onu vrstu stavova zbog kojih bivaju suočeni sa prijetnjama. Istine radi, u jednoj nacionalističkoj atmosferi kakva, nažalost, vlada u Bosni i Hercegovini, te prijetnje uglavnom dolaze nakon što se pojedini novinari usude dirnuti u određene tabu teme u okviru vlastitih nacionalnih korpusa, a tiču se prije svega rata, ratnih zločina i odnosa prema zločinima. Međutim, postoji i druga strana medijskih i novinarskih sloboda u Bosni i Hercegovini.

Ta druga strana došla je do izražaja nakon presude u Haškom tribunalu u predmetu “Prlić i ostali”. Dio medija i novinara koji stoje pod izravnom kontrolom Hrvatske demokratske zajednice otvoreno je i bez ikakvog susprezanja u svojim tekstovima veličao zvanično presuđene ratne zločince, dok je samoubistvo ratnog zločinca u tim medijima predstavljeno kao herojski, sokratovski čin Slobodana Praljka, koji se navodno žrtvovao za hrvatski narod. To se veličanje ničim nije ni pokušalo sankcionirati jer u Bosni i Hercegovini ne postoji zakon koji bi sankcionirao negiranje genocida, holokausta i zločina protiv čovječnosti.

Facebook zavjera i ritualno samospaljivanje

Kada je sve to otvoreno veličanje ratnih zločinaca ostalo prešućeno, portali koje javnost pogrešno uobičava nazivati hercegovačkim, a radi se o portalima koji su pod direktnom političkom kontrolom HDZ-a, plasirali su prilično fantastičan narativ po kojem postoji čitava jedna zavjera tzv. “bošnjačke javnosti” protiv tih portala i novinara. Tvrdi se, naime, da se sustavno blokiraju Facebook profili novinarima tih portala, te da se ti portali sprečavaju u radu. Iako ne postoji apsolutno nikakav dokaz koji tome ide u prilog, niti portali i novinari koji stoje iza takvih tvrdnji svojim čitateljima nude takav dokaz, to je u dijelu te javnosti općeprihvaćeno mišljenje.

Pružajući navodni otpor “agresiji” sarajevske javnosti, Portal Poskok.info izvršio je ritualno samospaljivanje gašenjem svoje domene, oponašajući čin ratnog zločinca Slobodana Praljka, dok je portal Dnevnik.ba objavio nekoliko vijesti vezanih za navodnu cenzuru sa kojom su suočeni “hrvatski” mediji. Posebna vrsta problema, o kojem bi se moglo šire govoriti, jest dijeljenje medija na hrvatske i bošnjačke, pri čemu, po takvim interpretacijama, hrvatski mediji brane čast novinarstva, veličajući ratne zločince, dok se “bošnjački” mediji besramno izruguju smrti Slobodana Praljka. Iako medij kao medij sam po sebi ne bi trebao da bude ni bošnjački ni hrvatski, za one novinare koji veličaju ratne zločince i izmišljaju Facebook-zavjeru, evidentno postoje jedino bošnjački i hrvatski mediji.

Netom nakon presude haškoj šestorci, portal Dnevnik.ba objavio je tekst pod naslovom „ Evo s kim trebamo živjeti“, donoseći statuse pojedinih novinara koji su na svojim privatnim profilima na Facebooku komentarisali presudu haškoj šestorci i smrt Slobodana Praljka. Tekst u kojem Dnevnik.ba izravno sugeriše da novinari koji su navedeni u tom tekstu imaju prema Hrvatima kao narodu ni manje ni više nego ubilačke namjere, iako niko od navedenih novinara u pomentom tekstu, ni na svojim Facebook profilima nije napisao da se presuda haškoj šestorci i smrt Slobodana Praljka odnose na Hrvate kao narod. Zanemarivši to, i dajući sebi apsolutnu slobodu u interpretiranju tih statusa na Facebooku, uredništvo portala Dnevnik.ba je desetak novinara i javnih ličnosti nonšalantno proglasilo krvnicima koji gaje patološku mržnju prema Hrvatima.

Hrvatski medijski servis donio je tugaljivi In memoriam ratnom zločincu Slobodanu Prljaku u kojemu svoje čitatelje podsjećaju na Praljkovu elokvenciju i tri fakultetske diplome, istovremeno veličajući Praljkove posljednje riječi.

Evo kako “mrze” njemački novinari

Međutim, iste kolege novinari propustili su u vezi sa svojim konstatacijama o mržnji prema svemu hrvatskom zbog komentara na račun presude i smrti Praljka da svoje čitatelje izvijeste o tome “kako mrze njemački novinari” koji su otišli korak dalje pa su donijeli naslove o tome kako “Hrvatska žali za ratnim zločincem”.

Hrvatska žali – za ratnim zločincem, piše Spiegel Online u tekstu povodom samoubistva Slobodana Praljka. U tekstu je opisano kako je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prekinula posjetu Islandu i vratila se u Hrvatsku kada je saznala za Praljkovo samoubistvo, te kako je u hrvatskom parlamentu održan minut šutnje za Praljka “i sve žrtve rata”. Osim toga, da su “mnogi hrvatski mediji pisali o hrabrom komandiru sa tri diplome”, te da je u nekim publikacijama koje su poznate kao kritične pridjev “sporan” bio otprilike najoštriji kada je riječ o Praljku.

“No, istina glasi: Slobodan Praljak je bio ratni zločinac. Kako privremeni šef generalštaba armije bosanskih Hrvata u ratu u Bosni, znao je za masakre, ubistva i progone. Bio je i jedan od glavnih počinilaca ‘udruženog zločinačkog poduhvata’ (ICTY) sa ciljem da se dio Bosne i Hercegovine etnički očisti i pripoji Hrvatskoj – poduhvata koji je naredio tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman”, piše Spiegel Online.

“On je očigledno htio da se stilizuje kao žrtva pravosuđa i mučenik”, piše o Praljku list Morgenpost. Ponašanje Praljka “pokazuje koliko su malo među mnogim jugoistočnim Evropljanima prisutni uviđavnost, samokritika i priznanje činjenica kada je riječ o ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu”.

“Presuda je istorijski od velikog značaja. Ona potvrđuje miješanje političkog vodstva u Zagrebu, na primjer, preminulog predsjednika Franje Tuđmana, u rat u susjednoj Bosni i Hercegovini. Zvanična Hrvatska i danas tvrdi da nije bila umiješana u rat u Bosni i Hercegovini. Tako je hrvatska predsjednica prije izricanja presude izjavila da se nada da će bosanski Hrvati biti pušteni na slobodu. U prošlosti je Grabar-Kitarović već hvalila ulogu Praljka i njegovih ‘tekovina’ u ratu”, piše Morgenpost.

Na tragu takvih zaključaka je i austrijski dnevnik Standard koji je objavio veliku analizu pod naslovom “Hrvatska desnica profitirala je od samoubistva ratnog zločinca Praljka”, u kojoj naglašava da hrvatska Vlada nema nikakve pravne opcije kako bi uspješno pokrenula reviziju haške presude hercegovačkoj šestorci.

Standard također oštro kritikuje odnos Dragana Čovića prema presudi Haškoj šestorci te ga pri tome naziva eksponentom politike Herceg-Bosne. Isti list zapravo kao najskandalozniju izjavu izdvaja onu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, vođe “vrlo nacionalističke stranke”, koji je rekao da je presuda “zločin protiv svih predstavnika hrvatskog naroda u BiH”. “Čović je eksponent politike koja nikad nije odustala od projekta Herceg-Bosne, čisto hrvatskog entiteta u BiH, koji je sada osuđen u Haagu”, zaključuje Standard.

Kada slične ocjene u bosanskohercegovačkoj javnosti iznesu novinari i mediji koji nisu pod kontrolom Dragana Čovića, novinari i mediji koji to jesu ne propuštaju priliku da ih prokažu kao primjer patološke mržnje prema Hrvatima. Spisak svjetskih medija koji su na skoro identičan način kao njemački i prezreni “sarajevski” mediji izvijestili o presudi šestorci i smrti Slobodana Praljka puno je širi od gore navedenog, koji se ovdje uzima tek kao primjer nedosljednosti.

Veličanje ratnih zločinaca u skladu s UN poveljom

Ovdje je već rečeno da novinarsko veličanje ratnih zločina zbog nepostojanja zakonodavnog sankcioniranja prolazi nekažnjeno, međutim, sada imamo jedan posve novi politički momenat. Hrvatska demokratska zajednica, uviđajući potrebu da stane iza medijskih glorifikanata zločina, te u nastojanju da se o tome ne povede bilo kakva šira diskusija, prelazi u kontraofanzivu. Nije dovoljno to što se u Bosni i Hercegovini, bez ikakve sankcije, u medijima mogu veličati ratni zločinci, te bi nešto poput toga politički trebalo zaštititi.

Tako barem smatraju u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nastojeći da izmišljenu cenzuru predstave kao atak na slobodu izražavanja i navodnog kritičkog promišljanja. Umjesto da gospoda novinari budu krivično procesuirani zbog veličanja ratnih zločinaca, kao što bi sigurno to bili da u Bosni i Hercegovini vlada evropsko zakonodavstvo, Klub Hrvata u Domu naroda kojeg uglavnom čine delegati članovi HDZ-a u javnost plasira brižljivo isplaniranu fantastičnu naraciju o cenzuri hrvatskih medija i novinara.

U znak protesta zbog kršenja prava na slobodu izražavanja i kritičkog promišljanja “hrvatskih” medija i novinara u BiH, prije i nakon sjednice Doma naroda parlamenta FBiH održane 7. decembra niko od izaslanika iz Kluba hrvatskog naroda nije davao bilo kakve izjave za javnost.

“Izražavamo punu podršku hrvatskim medijima, uglavnom portalima iz Hercegovine, Središnje Bosne i Posavine, koji su, kao i njihovi novinari ili administratori društvenih mreža, već danima izloženi napadima, prijavama, gašenjem servera, Facebook profila itd. a sve zbog korištenja prava na slobodu izražavanja i kritičkog promišljanja”, navedeno je u saopćenju Kluba izaslanika hrvatskog naroda u Parlamentu FBiH.

Uz to, Klub Hrvata se, što je potpuni apsurd, poziva na Opću UN-ovu deklaraciju, kao da veličanje ratnih zločina potpada pod slobodu mišljenja i izražavanja, a misteriozno i do sada još uvijek neutvrđeno, navodno blokiranje Facebook profila tim novinarima je nešto što hitno mora biti obustavljeno.

“Polazeći od Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima, koja između ostaloga kaže da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda PFBiH osuđuje govor mržnje i selektivno izvještavanje dijela medija u vezi posljednje presude Haškog tribunala ali i brojnih drugih dnevno-političkih tema”, priopćeno je iz Kluba izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH. Priopćenje je potpisao predsjednik Kluba Tomislav Martinović.

Iz Kluba Hrvata također ne propuštaju priliku da upute kritiku Udruženju BH novinari, koje, po njihovom mišljenju, ne čini ništa kako bi se taj navodni oblik cenzure spriječio, što je vrhunac političkog cinizma i bezobrazluka.

Samo zahvaljujući zakonodavnoj neuređenosti Bosne i Hercegovine, opstaje novinarstvo u čiju zaštitu staju Martinović i HDZ.