Ana Politkovskaja, lučonoša istraživačkog novinarstva u nezavisnim novinam Novaja Gazeta, ubijena u svom moskovskom stanu 7. oktobra 2006. godine. Imala je 48 godina kada je ubijena na Putinov 54-ti rođendan.

Tokom karijere koju su pratile prijetnje smrću i navodni pokušaji trovanja, ona je ostvarila reputaciju prateći narušavanja ljudskih prava naročito u sjevernokavkaskoj republici Čečeniji kao i otvorenim kritikama Putina.

– Vraćamo se nazad u sovjetski ponor, u informacijski vakuum koji ispisuje smrt iz našeg neznanja. Ostaje nam samo internet na kojem su informacije još uvijek slobodno dostupne. Sve ostalo, ako želite nastaviti da radite kao novinar, je potpuno služenje Putinu. U suprotnom, može biti smrt, metak, otrov ili suđenje – što god naše specijalne službe, Putinovi psi čuvari, smatraju prikladnim – napisala je u svojoj knjizi iz 2004. godine ‘Putinova Rusija’.

Petnaest godina nakon njene smrti Putin i dalje ima čvrstu kontrolu ruske politike, a novinari kažu da je procjena Politkovskaje bila pun pogodak.

– Praktično svaki dan dobijamo vijesti o pritiscima na izdanja ili pojedince novinare. Prije 10 godina jedne novine su pisale o mučenjima u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Za dva dana, svi oglašivači, sve do prodavača dušeka, pocijepali su svoje ugovore. To se sada dešava mnogo brže – rekla je za Radio Slobodna Evropa kodirektorica Nezavisne unije novinara i medijskih radnika Sofija Rusova.

– Tokom protekle decenije situacija se mnogo promijenila. Sada se nove, represivne mjere izdaju praktično svake sedmice – dodaje.

Predsjednik Ruske unije novinara i član predsjedničkog savjeta za ljudska prava i građansko društvo Vladimir Solovjov kaže da “gotovo svaki dan” potpisuje pisma upućena agencijama za provođenje zakona kojima se daje podrška novinarima koji su se našli pod pritiskom zakona.

Među zakonima usvojenim posljednjih godina postoje takozvani zakoni o “stranim agentima”, zakon o nepoželjnim organizacijama i zakon koji se navodno bori protiv “ekstremizma” – svi oni su korišteni u zaoštrenim kampanjama da kleveću ili zatvore nezavisne medije i organizacije građanskog društva.

Mnoge od internetskih medija koje je Politkovskaja smatrala posljednjom nadom za Rusiju bili su meta, protjerani su iz zemlje ili prisiljeni na zatvaranje samo u posljednjih nekoliko mjeseci. Novinari pojedinci označeni su kao “strani agenti”, zatvarani ili protjerani u inostranstvo.

– Drago mi je da moja majka nije doživjela da vidi šta se desilo danas. Makar ne mora da brine da je postala majka ‘stranog agenta’ – napisala je u svojoj objavi na društvenim mrežama Nataša Zotova koja je radila za Novaju Gazetu od 2010. do 2017. godine.

U objavi na društvenim mrežama na okupljanju koje je inicirano kako bi se popularizirao hashtag na ruskom jeziku za “zabranjenu profesiju” (#запрещенная_профессия) – novinar Meduze Pavel Borisov pokazao je kako se od ubistva Paolitkovskaje promijenilo okruženje za novinarstvo u Rusiji.

Godine 2008., rekao je, pošteni novinar je mogao da nađe posao u “privatnim medijskim kompanijama koja imaju standarde i etički kodeks”.

Do 2011. godine, naveo je Borisov, takav novinar je morao da nađe privatnu medijsku kompaniju sa standardima i etičkim kodeksom i vlasnikom koji nije postavljen na tu poziciju.

Godine 2014., takav novinar je morao da nađe medij koji je registriran u inostranstvu i ima vlasnika koji je zaštićen od pritisaka. Do 2018. godine, on ili ona morali bi da nađu posao kod “stranog medijskog izdanja kao što je BBC ili Radio Liberty”. Do 2020. godine takav novinar morao je da kreira svoje medij putem bloga, kanala na YouTube-u ili nešto slično. Do 2021. godine, napisao je Borisob, takav novinar “bio je skroz zeznut”.

Medijski analtičar i član PEN kluba u Sankt Peterburgu Nikolaj Podosokorski rekao je da napadi ruske vlade na slobodu medija nisu samo ciljali novinare i medijska izdanja već i organizacije građanskog društva i aktiviste koji bi mogli da im pruže zaštitu.

Advokatica za medije iz Sankt Peterburga Galina Arapova slaže se sa ovom konstatacijom i kaže da sudska saslušanja u slučajevima vezanim za medije “rijetko traju duže od 10 do 15 minuta” te je jedina nada za novinare da brane svoja prava kroz Evropski sud za ljudska prava.

Urednik novina Psakovskaja Gubernija u Psakovu i jedan od prvih ruskih novinara koji je stavljen na listu “stranih agenata” u decembru 2020. godine Denis Kamaljagin rekao je da je rusko društvo previše pasivno u odnosu na tekuću represiju.

– Oni su spremni da traže da opozicioni zakonodavci brane njihova prava, ali neće braniti njih. Spremni su da traže da mediji pišu istinu i brane ih, ali nisu spremni da brane medije. To je naše društvo. Nažalost, ubiremo plodove naše komunističke historije – rekao je Kamaljagin.

Izvor: RSE