Državna je agencija za zaštitu i istrage (SIPA) suspendirala inspektora Marka Pandžu, jednog od tri ključna aktera afere „Potkivanje“, tek deveti dan nakon što je Žurnal.info objavio prve informacije o tome. Privremeno, do okončanja disciplinskog postupka.

Narednog dana (petak, 31. maja), dakle desetog dana od izbijanja afere, Ured disciplinskog tužioca podigao je disciplinsku tužbu protiv predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Ured disciplinskog tužioca zatražio je i da „tuženi bude udaljen s dužnosti do okončanja disciplinskog postupka“. Disciplinska tužba je dostavljena u VSTV, od kojeg je zatraženo dalje postupanje. Milan Tegeltija je istog dana objavio da odlazi na „godišnji odmor“ i u saopštenju javnosti istakao da „smatra da nije učinio nijedan disciplinski prekršaj, niti se na bilo koji način osjeća odgovornim“.

Afera „Potkivanje“, koju je razotkrio i lansirao novinar Avdo Avdić, dakle, nije ugušena prvih dana iako su to neki željeli, očekivali, čak i pripremali.

Mito je traženo i plaćeno

Ko je sve to želio i na koji način?

Na prvom mjestu, bar jedan neposredno uključeni akter: Milan Tegeltija. Sjetimo se prvih njegovih izjava da on posrednika u aferi, inspektora Marka Pandžu, „površno poznaje“ i da se s njime susreo „tek dva ili tri puta“. Pandža je, ujedno, ključni čovjek u aferi i posrednik koji, uz to, uzima novac, kako tvrdi, za „potkivanje“ predsjednika VSTV-a. To je takođe i Visoko sudsko i tužilačko vijeće, koje je u roku od 24 sata dalo jednoglasnu podršku predsjedniku, ali i Tužilaštvo BiH. Ali, tu je i drugi akter: novoimenovana sutkinja Suda BiH Dalida Burzić. Ona je izjavila da (dok je bila kantonalna tužiteljica KS, do 31. marta 2019.) „nikada nije čula za predmet ‘Alešević’“. SIPA je u međuvremenu za portal Klix.ba potvrdila da je 19. februara ove godine slala urgenciju Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo o tom predmetu i da „nikad nije zaprimila odgovor“.

VSTV je 23. maja imao vanrednu sjednicu. Tegeltija je tom prilikom rekao da on „ne želi raditi pod bilo kakvom sumnjom članova Vijeća“ i zamolio ih da pojedinačno iznesu svoje stavove o novonastaloj situaciji. Većina od 13 prisutnih članova kazala je da podržava Tegeltiju i da smatraju da nije učinio ništa suprotno zakonu. Tegeltija je dobio jednoglasnu podršku. “Da je izostala podrška samo jednog od vas, ja bih ovo stavio u neku proceduru“, rekao je on.

Zašto je i Tužilaštvo BiH među onima koji nisu adekvatno i u skladu sa zakonom postupili u ovoj aferi? Istina je da je Tužilaštvo već prvog dana „otvorilo predmet“ i počelo istragu. Ali, činjenica je da su (do petka 31. maja) saslušana tek dva aktera. Nermin Alešević, čovjek koji je frustriran nerješavanjem vlastitog slučaja (krivična prijava koja se dvije godine „kiselila“ u Tužilaštvu Kantona Sarajevo), koji je i napravio skriveni videosnimak o sastanku s predsjednikom VSTV-a u kafani i u nastavku snimka predaje 2.000 KM mita za navodno „potkivanje“. Šest ili sedam dana iza toga saslušan je i Milan Tegeltija u svojstvu svjedoka. Treći akter, inspektor Pandža, koji preuzima mito, biće saslušan tek iduće sedmice!

U ovoj aferi očigledno je da je traženo i plaćeno mito. Najmanje dvije osobe su u to uključene, što je jasno svakome ko je pogledao snimak, čiju autentičnost niko od aktera nije osporio. Dakle, inspektor (Pandža) koji traži da se predsjednik VSTV-a „potkuje“ i osoba koja tajno snima, broji novac i predaje (Alešević). Kao što su u izjavama za N1 kazali ugledni advokati Vasvija Vidović i Vlado Adamović, logično je bilo da te dvije osobe budu uhapšene (da ne bi onemogućile istragu ili uticale na svjedoke), jer je i davanje i primanje mita krivično djelo. Tužilaštvo očito ne misli tako i „čeka da prođe i Bajram“, kako se to čuje u javnosti, pa da sasluša Pandžu.

Imenovanja pod političkim uticajem

Afera nije ugušena jer je u međuvremenu, 28. maja, na adresu predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, stiglo vrlo znakovito Pismo tri ključne međunarodne institucije stacionirane u BiH – Misije OSCE, Ambasade SAD-a i Delegacije EU te održan protest ispred zgrade VSTV-a.

Uz pohvale VSTV-u da je „izradio i usvojio veći broj veoma važnih reformi u 2018. godini“, ambasadori su u Pismu uputili i vrlo konkretne kritike. „U posljednje vrijeme, nažalost, uočavamo određene zabrinjavajuće pojave koje negativno utiču na provođenje tih reformi, a vezane su za oblast podnošenja imovinskih kartona, ocjenjivanje rada, te postupak imenovanja sudija i tužilaca“. U Pismu se konkretno navode ekspresno imenovanje glavne tužiteljice u Doboju i višegodišnje odugovlačenje postupka imenovanja sudija Ustavnog suda Federacije BiH. Naime, Željka Radović je kao glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva Doboj i članica VSTV-a prvo podnijela ostavku u Vijeću da bi mogla konkurisati i ponovno biti imenovana za tužiteljicu Okružnog tužilaštva Doboj, i onda, nakon tog imenovanja, konkurisati na otvoreni konkurs za člana VSTV-a i ponovno ući u Vijeće. Sve to u dva-tri mjeseca i – po zakonu?!

„Favoriziranje određenih imenovanja, a odgađanje drugih, stvara dojam da postoje politički ili drugi razlozi kojima se Vijeće rukovodi u svom odlučivanju“, navedeno je u Pismu.

U ovom obraćanju ambasadora nije navedena afera „Potkivanje“, ali je očito da je ona uticala na to da Pismo bude upućeno upravo sada, a ne kasnije. Jasno je to i članovima VSTV-a. Član Vijeća i sudija Vrhovnog suda FBiH Goran Nezirović izjavio je u četvrtak da „ovog pisma ne bi ni bilo da nije bilo zaključka da podržavaju Tegeltiju“. I dodao da su (o podršci Tegeltiji) odlučivali „na osnovu članka, demantija i izjave Dalide Burzić“.

„Sređivanje“ predmeta u kafani

Visoko sudsko i tužilačko vijeće na zadnjoj je sjednici, u četvrtak, vodilo polemičku raspravu o Pismu, ali je ipak odlučilo da konačne zaključke donese naknadno. „Moramo se sabrati i osmisliti adekvatnu reakciju i hladne glave odlučiti kako se postaviti u ovoj situaciji“, izjavio je predsjednik Tegeltija. To je bilo 24 sata prije nego što će on dobiti poruku da je protiv njega podignuta disciplinska tužba, nakon čega je on najavio odlazak – na godišnji odmor. Odlučivaće, znači, ipak bez njega.

Hoće li tom prilikom Vijeće ponovno raspravljati i o postupanju svog predsjednika u aferi „Potkivanje“? „Hladne glave“, ali i nakon serije novih tekstova o aferi, izjava uglednih pravnika i advokata, protesta javnosti i Pisma. Evo nekoliko bitnih razloga da to učine:

Predsjednik Milan Tegeltija je tvrdio da neće podnijeti ostavku jer „i za njega vrijedi presumpcija nevinosti“. Tačno, vrijedi, ali samo u krivičnom postupku, koji je otvorilo Tužilaštvo. Istraga je tek otvorena i vidjećemo kako će završiti. Kao predsjednik VSTV-a i sudija on ima još i moralnu i profesionalnu odgovornost na koje ga obavezuju Zakon, profesionalna etika i odgovornost prema javnosti. Kao predsjednik VSTV-a – i veću nego kao sudija.

Sastajanje sa strankama u kafani bez sumnje predstavlja „ozbiljno kršenje službene dužnosti i(li) dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva“ (član 56, tačka 23. Zakona o VSTV-u). U brojnim izjavama i na vanrednoj sjednici VSTV-a 23. maja, Milan Tegeltija je rekao da se „bar 300 puta sastajao sa različitim strankama u kafanama“. Zaista? Ako je to istina, onda je predsjednik VSTV-a „bar 300 puta“ kršio i Zakon i Kodeks sudijske etike.

Razgovor o predmetu koji je u proceduri, bilo u sudskoj ili tužilačkoj, u prisustvu policijskog inspektora (Pandža) i treće osobe (kum Vlado, citat sa video snimka: „Pred njim možeš sve reći…“) takođe je u suprotnosti s citiranim zakonskim odredbama i s profesionalnim standardima. Predsjednik VSTV-a nema nikakva uporišta za službenu komunikaciju s policijskim inspektorom; ona je isključivo u nadležnosti tužilaštava. Još je više upitan Tegeltijin pristanak na sastanak sa Aleševićem u kafani nakon posredovanja Marka Pandže. A tek njegova uputa Aleševiću: „Daj Marku broj predmeta, ja ću to vidjeti sa Dalidom“… Zamislimo samo kako bi nakon tih činjenica i izjava reagirali u demokratskim zemljama.

Svaki je sudija, pogotovo prvi čovjek bh. pravosuđa, svojim pozivom i pristankom na ovu dužnost prihvatio brojna ograničenja koja mu nameće funkcija. Pravdanje predsjednika VSTV-a da on „ima normalan život“ i „kontakte na svim mjestima na kojima i drugi ljudi“, kao što je u ovom slučaju i u „bar 300“ sličnih, u suprotnosti je i sa Zakonom i s Kodeksom sudijske etike.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja