FTV: „Mreža“, 3. februar  

ZAKON O ZABRANI NEGIRANJA GENOCIDA? Predsjednica RS-a Željka Cvijanović apsolutno poštuje svaku žrtvu rata u BiH na svakoj strani. Tako ona kaže. Ali, bolje je pričati o investicijama. Treba razgovarati, komunicirati, takmičiti se u tome koja je škola u BiH najbolje opremljena, koji entitet je implementirao bolji projekt, takmičiti se u dobru, a ne u zlu. To je država po njenoj mjeri. Ovako Cvijanović odgovara na upit novinarke Nevzete Koljenović da prokomentariše mogućnost nametanja zakona o zabrani negiranja genocida u BiH, koju je najavio visoki predstavnik Valentin Inzko.

Nakon ove uopštene, irelevantne priče, Koljenović je upozorila da to nije odgovor na postavljeno pitanje, pa ga je ponovila. Ovaj put je entitetska predsjednica bila konkretnija, odgovarajući da nije za nametanje bilo kojih zakona. Na njeno obrazloženje kako nas nametanje takvog zakona udaljava od evropskog puta i demokratskih institucija, intervjuerka nije reagovala. Da je BiH država uređena po evropskim standardima, takav zakon bi davno bio usvojen u državnom parlamentu, pa ne bi bilo potrebe za njegovim nametanjem. Koljenović je provjerila koliko smo blizu odnosno daleko od usvajanja takvog zakona – „ne možemo reći da nije bilo genocida?“ Uslijedila je priča o strašnom zločinu, poštovanju svačijeg bola i politizaciji žrtava. Jasno je da za Cvijanović nije bilo genocida, a novinarka više nije insistirala na ovom pitanju.

KONSTITUTIVNOST SRBA U FEDERACIJI: Dok je Cvijanović objašnjavala kako sami trebamo urediti stanje u državi, a ne „vući strance za rukav“, Koljenović je upozorila da se „za rukav vuku i susjedi“. U ovom intervjuu novinarka uglavnom nije prekidala sagovornicu, dozvoljavajući joj da opširno obrazlaže svoje odgovore. Na taj način je prepustila gledaocima da steknu dublji uvid u njene stavove, bez obzira na to koliko se s njima slagala ili ne. Ipak, nije dozvolila da sagovornica koja je preusmjeravala intervju na druge teme s onih na koje su se pitanja odnosila, preuzme kontrolu nad razgovorom. Tako je u kontekstu priče o konstitutivnosti Srba u Federaciji i njihovoj zastupljenosti u javnim institucijama Koljenović postavila pitanje i o njihovoj konstitutivnosti u Hercegovini.

POLITIČKO SARAJEVO: Cvijanović, slično kao i njene stranačke kolege i mnogi zastupnici iz RS-a, nerado koristi odrednice bosanskohercegovački, državni, pa i glavni grad BiH. Ali se zato udomaćio termin „političko Sarajevo“. Nije izostao ni u ovom intervjuu. Koljenović je s razlogom reagovala na to pitajući entitetsku predsjednicu zašto koristi taj termin. Postavila je i pitanje o odnosu između SNSD-a i SDA, te Programu reformi i putu ka NATO-u. Na pitanje o aferi „Papci“, Cvijanović je kratko odgovorila da je to bila politička namještaljka. Budući da je riječ o događaju od prije pet godina, koji je izazvao veliku pažnju u RS-u, trebalo je podsjetiti gledaoce o čemu je riječ kada je već spomenuta ta afera. Na spornom audio snimku, Cvijanović govori o SNSD-ovoj kupovini dvojice zastupnika u NSRS. Afera, ipak, nije utjecala na njeno političko napredovanje.

RTRS: „Aktuelno“, 3. februar

CRNOGORSKI BEZBOŽNIK: Ko o čemu, RTRS o crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. O ovoj temi se iz dana u dan iscrpno izvještava u dnevnicima i drugim informativnim emisijama ove televizije, a čini se da u „Aktuelnom“ ona prerasta u serijal. Naime, istoj temi je bilo posvećeno i prošlo izdanje ove emisije, emitovano 27. januara. Mijenjaju se voditelji i gosti emisije, ali tema i sadržaj priče ostaju isti. Ovaj put je Jasenko Todorović ugostio novinara iz Podgorice Marka Vešovića i historičara Željka Vujadinovića, dok je u Crnoj Gori Nataša Milanović Zubac razgovarala sa zastupnikom Demokratskog fronta Milanom Kneževićem. Iako emisija traje sat vremena, nije bilo ni minute za predstavnike druge strane. U emisiji se čulo, između ostalog, i to da je Milo Đukanović bezbožnik, kao i da crnogorska vlast tretira narod kao robove. Uprkos ovako oštrim kvalifikacijama, nije data prilika onima na koje se kritika odnosi da kažu bilo šta. Time su prekršeni temeljni principi novinarske objektivnosti.

SINTETIČKA NACIJA: Dijaloške TV emisije poput ove trebale bi sučeljavanjem oponenata doprinijeti približavanju stavova i iznalaženju rješenja u konfliktnim situacijama. Tamo gdje se glas oponenata ne čuje, kao u „Aktuelnom“, iluzorno je to očekivati. Oštra retorika gostiju može doprinijeti samo daljoj konfliktualizaciji. I većina novinarskih pitanja u emisiji bila je sugestivna. Todorović pita da li Đukanovićeve izjave dolijevaju ulje na vatru. Kakvo pitanje takav i odgovor. Nije uopšte sporno da on dolijeva ulje na vatru – kaže Vešović. Ako postoje deklarisani Crnogorci koji govore srpski jezik, idu u SPC, koliko je to problem za crnogorsku vlast i stvaranje „sintetičke nacije“ – još je jedno od sugestivnih novinarskih pitanja. Na istom fonu je i upit o tome da li ima dokaza da je crnogorska crkva bila autokefalna do 1918., na šta se poziva crnogorska vlast.

U emisiji je održana i duga lekcija o nastanku mitropolija u Crnoj Gori, što više podsjeća na čas historije nego na televizijsku političku emisiju. Tako opširni opisi historijskih procesa nisu ni s produkcijskog aspekta pogodni za televiziju kao vizuelni medij. U TV emisijima ove minutaže funkcionalnije je i atraktivnije približiti gledaocima određenu problematiku uvodnim prilogom.

ZAKLJUČAK: U intervjuu s predsjednicom RS-a, ništa novo. Poznati stavovi o još neusvojenom zakonu o zabrani negiranja genocida u BiH, neravnopravnosti Srba u Federaciji uz izbjegavanje priče o konstitutivnosti naroda u RS-u, štetnosti intervenisanja stranaca u unutrašnja pitanja BiH, te isticanje toga kako se problemi mogu riješiti „lijepo“ – razgovorom, komunikacijom, sjedanjem za sto. Kada visokopozicionirani političari odgovaraju apstraktnim pričama i floskulama, novinari se ne trebaju libiti češće intervenisati i ponavljati isto pitanje. U „Aktuelnom“ opet ista tema – sporni crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Ni ovaj put nisu ispunjeni ni minimalni standardi novinarske objektivnosti. To se manifestovalo izborom gostiju istomišljenika, oštrim optužbama oponenata uz uskraćivanje mogućnosti da odgovore, te sugestivnim pitanjima.