Svaki novinar koji uloži vrijeme i trud u pisanje istraživačke teme, svjestan je da sve što radio pripada njemu i njegovoj redakciji samo nekoliko minuta od trenutka objave, jer je samo toliko potrebno da neko drugi sve to iskopira i prenese.

Novinarska autorska prava se i danas, uz sve zakone i kodekse, krše nemilice, a kako kažu sagovornici SrpskaCafe.com, pozadina ove pojave je dijelom smještena u neznanje samih novinara, ali i u nedostatku solidarnosti i viteškog poštovanja tuđeg rada.

Samo prenošenje tekstova dio je svakodnevice svakog portala, kažu oni, ali mora se napraviti jasna razlika između servisnih informacija, izvještaja i istraživačkih tema.

Dok se izvještaji i servisne informacije, skupštinski obračuni i druge dnevne teme ipak mogu prenositi uz navođenje izvora i linkovanje, istraživački tekstovi podliježu zaštiti autorskog novinarskog djela o kojoj sami novinari često ne znaju baš ništa.

Izvršna direktorica Vijeća za štampu i online medije BiH Ljiljana Zurovac kaže da Kodeks precizira koliko se može preuzeti, ali da se to rijetko poštuje.

Prema kodeksu, kaže ona, mogu se prenositi manji dijelovi teksta, ali se moraju potpisati izvor i autor. Ako se preuzima više dijelova ili cijeli tekst i fotografija, onda se mora dobiti odobrenje autora ili medija da se preuzme i objave u drugom.

– To se jako malo poštuje iako je sada ipak malo bolja situacija nego što je bila prvih godina kada je vladala masovna krađa. Iza toga stoji needuciranost i neznanje da je to tuđe intelektualno djelo koje se mora ispoštovati do kraja navođenjem imena autora i izvora. Govorimo o istraživačkim tekstovima u koje su autori uložili vremena i truda za obradu teme. Postoji dosta nerazumijevanja u razlikovanju tekstova koji jesu i koji nisu zaštićeno novinarsko autorsko djelo. Nažalost, novinari često nisu uopće obaviješteni o svojim pravima kao autori, ali ni kao oni koji koriste tuđe djelo u svom mediju – objasnila je Zurovac.

Ona kaže da je bilo mnogo žalbi Vijeću za štampu i online medije zbog krađe tekstova. U nekim situacijama su uspijevali da postignu dogovor između redakcija, dok je bilo i onih drugih, koji se na savjetovanje nisu ni obazirali.

Glavni urednik portala Capital.ba Siništa Vukelić kaže da kršenje autorskih prava predstavlja veliki problem u cijelom regionu jer se novinarski rad koristi bez ikakve naknade prilikom prenošenja.

– Fotografi se malo bolje organiziraju i već su počeli da ugrađuju digitalne kodove u fotografije zahvaljujući čemu mogu da ih prate i traže nadoknadu za njih. Novinari nemaju te mogućnosti – ističe Vukelić.

Neznanje medijskih radnika je često takvo da ne znaju šta uopće znači to preuzeti nečiji tekst, staviti ga na svoj portal, ne potpisati i ne reći odakle si ga preuzeo, čiji je. Postoje vrlo jasna pravila i po Zakonu o autorskim pravima ili po Zakonu o zaštiti intelektualne svojine, po Kodekstu za štampu i online medije, ali pitanje je ko to uopće poštuje.

Glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina Sandra Gojković Arbutina kaže da borba za autorska prava nikad nije bila gora, nekad su to bili sporadični, rijetki slučajevi, a sad je svakodnevica.

Srbija je ističe daleko odmakla u zaštiti autorskih prava kad su u pitanju fotografije, dok mi još vodimo prepiske koje se mahom baziraju na poznanstvima i pozivanju da se ispoštuje izvor.

Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita autorskih prava novinara/ki i drugih medijskih djelatnika u Bosni i Hercegovini”, koji implementiraju Udruženje BH novinari, Hayat TV, Dnevni list i Srpskacaffe. Projekat je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i OM.

Izvor: Cijeli tekst moguće je pročitati na srpskacafe.com/A. Pisarević