Sir Timothy Berners-Lee izumitelj je World Wide Weba. 1980. godine je napisao program Enquire kako bi na jednom mjestu omogućio što više dokumenata i projekata te se rodila ideja Weba.

Prvu uspješnu komunikaciju računala preko interneta obavio je 25. decembra 1990. godine, a već je 1991. godine javnosti putem interneta prikazao prvu web stranicu.

Naime, Lee je osmislio Web za korisne svrhe, ali se on danas u velikoj mjeri koristi za druge stvari. Njegova ideja bila je povezivanje naučnika širom svijeta i omogućavanje dijeljenja njihovih dokumenata tj istraživanja, kako bi napredovali u svom poslu. I danas on služi za istraživanja i nauku, ali društvene mreže preovladavaju.

Podaci sa analitičkog sajta App Annie pokazuju da mobilne aplikacije koristimo u deset od 11 minuta koje provodimo uz mobilne uređaje; pregledavanje interneta pritom troši samo devet posto našeg mobilnog vremena. Aplikacije upotrebljavamo u gotovo svim aspektima svog života.

Haris Hamidović, IT stručnjak i voditelj sigurnosti informacionog sistema u mikrokreditnom društvu EKI Sarajevo kaže da iako je preteča Interneta – ARPANET nastala pod okriljem američkog Ministarstva odbrane, on prvobitno nije bio dizajniran kao sigurna mreža budući se koristio u zatvorenim sistemima i kao osnova za ispitivanje novih mrežnih tehnologija. Također navodi da sa širenjem poslovnog korištenja interneta, a posebno ulogom interneta kao osnovice za druge kritične infrastrukturne sisteme pojavila se potreba za sigurnosnim funkcijama kojima bi se omogućilo i poslovno iskorištavanje mogućnosti ove tehnologije, ali i umanjili rizici od zloupotreba, a što će biti od značaja i u budućnosti uzevši u obzir širinu korištenja ali i rast broja napada na ovo infrastrukturu i sisteme koji je koriste.

Apsolutna sigurnost na internetu ne postoji

Pored toga govorili smo o tome kako biti siguran na internetu, a Haris objašnjava da apsolutna sigurnost u bilo kojem aspektu ljudskog života i djelovanja ne postoji, pa prema tome ni na internetu. Navodi i da kada je riječ o individualnim korisnicima, oni bi trebali da se upoznaju sa osnovnim elementima tzv. “cyber higijene”, kao minimuma dobrih praksi koje bi trebale upražnjavati za “zdravo” korištenje interneta – slično kao što osnovne mjere lične higijene čine temelj za fizičko zdravlje.

„Posljedice sa kojima se susrećeno na internetu su lažne vijesti, gubitak privatnosti, ugrožavanje kritičnih sistema i druge, a koje osim u virtualnom svijetu mogu imati negativne implikacije na pojedince i u fizičkom svijetu bilo materijalne, nematerijalne ali i fizičke prirode“, pojašnjava Hamidović.

Kada govorimo o budućnosti interneta mišljenje ovog IT stručnjaka je da je tehnologija preobrazila i privredu i društveni život, te bi trebala dalje olakšavati slobodan protok ličnih podataka osiguravajući pri tome visok nivo zaštite ličnih podataka. Pravnu i praktičnu sigurnost pojedinaca, privrednih subjekata i tijela javne vlasti trebalo bi poboljšati, a jedan od načina je i kroz regulative kao što je Opšta uredba o zaštiti ličnih podataka EU koja poseban akcenat stavlja i na tehnološka pitanja. „U razvijenim zemljama propisane su i obaveze onih koji upravljaju kritična informacijska infrastruktura sistemima. Moguće je da ćemo u narednom periodu svjedoćiti većem stupnju regulacije i u pojednim drugim oblastima, a kako bi se iskoristile blagodati interneta i povezanih sistema ali isto tako i natjeralo one koji upravljaju sa ovim sistemima da brinu o sigurnosti istih radi svoje ali i dobrobiti zajednice i čovječanstva“, priča nam Hamidović.

Od akademske upotrebe do Dark Neta

Na pitanje da li se internet danas koristi u iste svrhe za koje je namjenjen, odgovor je dao profesor na odsjeku za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Enes Osmančević.

„Za razliku od početaka kada se internet koristio kao komunikacijsko sredstvo u okviru institucija (Ministarsto odbrane SAD-a i vojska), ili različitih zajednica (akademska i medijska zajednica), danas interet koristi više od 4 milijarde ljudi, što je polovica čovječanstva. Interet se danas koristi kako u privatne, tako i u javne svrhe, ne samo kao komunikacijska mreža, već sve više i kao sredstvo propagande, politike, persuazije, ali i manipulacije, kao mreža poslovanja, zarade, ali i učenja, medijskog biznisa, društvenih mreža sa ogromnim utjecajem, načinom raspolaganja privatnih podataka, ogromne moći raspolaganja privatnim podacima, sredstvo nadzora, špijuniranja, zloupotrebe podataka, vladavine, vođenja hibridnih ratova, različitih vrsta zloupotrebe, terorizma, trgovine ljudima, oružjem, pornografije, trgovine drogom, kao što se to dogadja na Dark Net-u“, pojašnjava Osmančević.

Razgovarali smo i o mogućnosti Interneta da demokratizira društvo, a Osmančević kaže da na žalost, velika očekivanja od interenta u toj oblasti za sada su iznevjerena zbog toga što se tehnologija uvijek inkorporira u kulturni kontekst društva i koristi u skladu sa njim.Također navodi da je  Internet zloupotrebljen od strane diktatorskih režima, totalitarnih modela vladavine, velikih korporacija, militarista, nacionalista i različitih vrsta profitera. Da li će potencijali interneta biti iskorišteni u cilju demokratizacije društva, izgradnjije boljeg, naprednijeg, slobodnijeg i humanijeg svijeta, nije zadaća tehnologije, već je zadaća ljudi.

Brojne su koristi od Internet medija

Da bismo se okrenuli ka pozitivnijoj strani Interneta, sa profesorom na odsjeku za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Mirzom Mahmutovićem smo razgovarali o korisnim načinima korištenja Interneta.

„Naime, upotreba internetskih servisa svakako bi trebala pridonijeti dobrobiti pojedinca, unaprijediti kvalitetu života i mogućnosti čovjeka, njegovo fizičko i psihološko zdravlje, obrazovanje, obaviještenost o događajima i temama od općeg interesa, ličnu i profesionalnu komunikaciju, kreativnost. Međutim, korištenje mrežnih medija trebalo bi, isto tako, unaprijediti međuljudske odnose, osnažiti vrijednosti i načela na kojima se temelje demokratska uređenja, poduprijeti razvoj ekološke svijesti, doprinijeti uspostavi i održavanju kolaborativnog okruženja, u konačnici promovirati nove tehnologije koje slijede ove vrijednosti“, kaže Mahmutović.

Izvor fotografije: Filozofski fakultet u Tuzli, web stranica

U cilju da javnosti ponudimo i korisne aplikacije i web siteove pitali smo profesora  Mahmutovića da sa nama podijeli neke od njih.

„Mogu predložiti nekoliko, nadam se, korisnih polaznih resursa koje studenti/ce mogu provjeriti i dalje samostalno nastaviti istraživati. Centar za humanu tehnologiju (https://www.humanetech.com/) nudi brojne korisne resurse za odgovorno korištenje tehnologije, naročito društvenih mreža (npr. alatke za upotrebu društvenih medija namijenjene mladim osobama https://www.humanetech.com/take-control i https://www.humanetech.com/youth). Na brojnim webstranicama mogu se, isto tako, pronaći liste korisnih aplikacija za student/ic/e (npr. https://mashable.com/article/best-apps-for-college-students ili https://info.lse.ac.uk/current-students/Assets/Articles/10-best-apps-for-students). Također, praćenje podcasta (npr. mreža https://www.iheart.com/podcast/) studenti/ca/ma može biti korisno ne samo zbog praćenja određene tematike nego iprakticiranja znanja stranih jezika“, podijelio je s nama profesor sa tuzlanske žurnalistike.