FACE TV: “Centralni dnevnik”, 13. maja

ZAGAĐIVANJE MEDIJSKOG PROSTORA: Demonstracija primitivizma u udarnom terminu. Ovo je gotovo eufemizam za TV duel Harisa Zahiragića, zastupnika SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, i Damira Mašića, zastupnika SDP-a u Parlamentu FBiH. U emisiji koja je suočavanjem političkih konkurenata trebala pomoći gledaocima da razumiju uzroke pravnog i političkog fijaska revizije po tužbi BiH protiv Srbije, urednik i voditelj Senad Hadžifejzović prepustio je gostima da se ostrašćeno svađaju, nadglasavaju i prekidaju. Drugim riječima, voditelj je bio više posmatrač nego moderator debate. U više navrata je zbog međusobnog prekidanja i digresija bilo teško pratiti argumentaciju gostiju. Bilo bi, međutim, nekorektno jednako kritikovati oba gosta, jer prekidanje nije isto što i vrijeđanje, a uvrede su dolazile od Zahiragića na Mašićev račun: “bezobrazan”, “nepristojni skorojević”, “neznalica”, “pravno nepismen”… uz propratne grimase i izrugivanje sagovornika. Na zagađivanje medijskog prostora ovakvim i sličnim etiketama, Hadžifejzović nije reagovao. A trebao je kao domaćin političke emisije, odgovoran za sadržaj i stil komunikacije kojoj su izloženi njegovi gosti, a onda i gledaoci. Bilo je i digresija, ali ne u funkciji pojašnjenja teme, nego diskvalifikacije protivnika. Na Zahiragićevo pitanje Mašiću o tome gdje je bio 1993., ovaj je odgovorio da je tada imao 13 godina. Nije posao novinara braniti prisutnog političara, ali jeste ukazati na irelevantna pitanja, skretanja s teme i neprimjeren govor, afektiranje i spektakulariziranje emisije.

IZETBEGOVIĆEVO PREŠUĆIVANJE: Šta su gledaoci mogli čuti između uzajmnih optužbi gostiju? Zahiragić je strastveno branio svog stranačkog šefa Bakira Izetbegovića, naglašavajući, između ostalog, da pravni tim sa Sakibom Softićem nije predložio Izetbegović, nego Beriz Belkić 2003. godine. Mašić je insistirao na pitanju o tome zašto Izetbegović nije upoznao javnost o osporavanju Softićeve legitimacije čim je saznao za njeno osporavanje, te zašto nije pokrenuo pravne postupke za njeno ponovno dobijanje. Zbog opetovane svađe gostiju, ovdje postaje teško pratiti argumentaciju, pa se voditelj napokon uključuje u raspravu. Traži pojašnjenje izjave Izetbegovića koji je tog dana rekao da bi opet uradio sve isto, samo bi od Softića tražio da učesnike sastanka u Vijećnici upoznaju o postojanju dileme o legitimitetu pravnog agenta. Nakon još mnogo svađe, gledaoci su od Zahiragića čuli kako je Izetbegović tada imao dvije opcije. Prvu, odustati od traženja pravde zbog toga što su Mladen Ivanić i Igor Crnadak osporili Softićev legitimitet; a drugu, poslušati stav uglednih svjetskih advokata po kojima je trebalo nastaviti isti postupak na osnovu saglasnosti Predsjedništva BiH iz 2003. Nakon burne rasprave između gostiju, Mašić je ustvrdio kako niko od pravnika iz SDA nije htio govoriti o ovome u emisiji, pa su poslali Zahiragića zbog njegovog duga prema Izetbegovću. Dug je, kaže, mjesto u kantonalnoj skupštini nakon što je pet drugih kandidata uklonjeno s izborne liste.

N1: “Izvan okvira”, 16. jula

POLITIKA BEZ MORALA: Posve drugačiji novinarski pristup u emisiji “Izvan okvira”. Neobičan postupak Tomislava Tadića, sina smijenjene glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić, koji je podržao sankcije SAD-a uvedene njegovoj majci, poslužio je uredniku Nikoli Vučiću kao povod za razgovor o moralnosti u politici. Moralni imperativ je, kaže sociolog Tadić, reagovati na neetične postupke. Da to nije uradio, ovaj docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu bi se, kaže, osjećao licemjerno. U nastavku je govorio o nespojivosti moderne politike s moralnošću. Vučić je i ovaj put bio pripremljen za emisiju, referirao se na ranije objavljene stavove ovog sociologa, postavljao konkretna pitanja i izbjegao klišee. Budući da se gost bavi kulturnim (kolektivnim) traumama, zanimalo ga je kako bh. društvo može prevladati svoje traume uključujući rat i normalizaciju društvenih devijacija poput korupcije.

FTV: “Plenum”, 16. maj

POGREŠAN GOST: Do kraja emisije u čijem je fokusu bilo obraćanje visokog predstavnika Christiana Schmidta Vijeću sigurnosti UN-a, ostalo je nejasno zašto je među njena tri gosta bio i Krešo Beljak, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik HSS-a. Druga dva gosta bili su Zlatko Miletić, zastupnik u Domu naroda PSBiH, i Nenad Stevandić, zastupnik u Predstavničkom domu PSBiH. Beljak kao zastupnik u skupštini druge države govori o tome kako je zbog nametljive bošnjačke politike nužno decentralizovati BiH u “najvećoj mogućoj mjeri”. Istovremeno, prešućuje činjenicu da je BiH već među najdecentralizovanijim državama u svijetu. Suurednica i voditeljica Ena Ameti dobro zapaža da bi se gost trebao više posvetiti rješavanju problema u svojoj državi. Podsjeća na presudu Ustavnog suda o izrazito neravnopravnom i diskriminatornom sistemu u Hrvatskoj. Paradoksalno je da Beljak ponavlja kako se ne miješa u unutrašnje stvari BiH, a sugeriše ustavno preuređenje ove države i priča o lošem položaju Hrvata i Srba u njoj. Miletić je podsjetio da ni Hrvatska ni Srbija još uvijek nisu potpisale ugovor o granicama s BiH, što ukazuje na teritorijalne aspiracije prema BiH. Umjesto da odgovori zašto je tako, Beljak napada Miletića da govori gluposti. Argumentacija mu je referiranje na izjave suprugine familije u Ljubuškom. Njegov punac se ne osjeća komotno u BiH, a tazbina mu u sportskim takmičenjima navija protiv BiH.

ZAKLJUČAK: U “Centralnom dnevniku” su argumenti gostiju ostali u sjeni političkog primitivizma. Novinarska intervencija izostala je i tamo gdje je bila itekako potrebna – kod uvreda, nadglasavanja i paušalnih tvrdnji. Njen antipod je emisija “Izvan okvira”. Za gledaoce koji su voljni pažljivije slušati, vrijedilo je čuti kako o moralnosti u politici promišlja sociolog koji je javno podržao sankcije SAD-a protiv smijenjene glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić koja je njegova mama. U “Plenumu”, zastupnik u skupštini druge države koji se “ne miješa u unutrašnja pitanja BiH” zagovara njenu decentralizaciju “u najvećoj mogućoj mjeri”.