Da se u medijima često pišu neistine, tj. da se laže, toliko je poznato da je sama ta tvrdnja postala opće mjesto. No, kako se to radi je sasvim drugo pitanje. Medijske strategije laganja su aspekt analiziran u ovom tekstu. U novinarstvu, možda više nego i u jednom drugom diskursu, pojam laži počiva na percepciji. Tako bi laž bila svaka neprovjerena, insinuirana, neutemeljena kao i hiperbolizirana tvrdnja koja kod čitatelja treba stvoriti utisak da se desilo nešto što nije ili da je rečeno nešto što nije.

U tekstu su analizirani portali Dnevni-list.ba, Depo.ba, Frontal.rs, Informer.rs i Dnevno.hr u sedmici koja je iza nas i doneseni su neki od najzanimljivijih oblika laganja.

Naslovne laži

Jedan od najčešćih oblika iznošenja nesitine na portalima je plasiranje neprovjerenih informacija kao nečijih izjava i to u naslovima. Tako je Depo portal (urednica Angelina Albijanić-Duraković) objavio tekst koji je potpisan sa ATVBL/DEPO, a čiji je naslov: “Željka Cvijanović najavila: ukida se zdravstveno osiguranje za nezaposlene?” (29.10.2015.) Prije svega, nameće se pitanje šta je svrha upitnika na kraju rečenice ako stoji da je premijerka RS-a najavila nešto? Stoga se ovdje može govoriti o zloupotrebi interpunkcije za tobožnju retoričnost onoga što je postavljeno kao tvrdnja. U tekstu se kaže da je to tek spomenuto na sastanku u Privrednoj komori: “U Privrednoj komori čulo se da bi milioni koje Vlada daje za zdravstveno osiguranje nezaposlenih bolje došli kao podrška zapošljavanju. I u Vladi su došli do zaključka da besplatno zdravstvo za prijavljene na birou podstiče poslodavce da ne prijavljuju radnike.” Niko, dakle, nije najavio ukidanje.

Još radikalniji slučaj je tekst na portalu Frontal.rs (urednik Danijel Simić) “Crnadak pegla srebrenički linč na Vučića” (31.10.2015., nepotpisan), čiji naslov nema nikakve veze s onim što stoji u tekstu i u tom smislu predstavlja čistu novinarsku laž. U tekstu se iznose očekivanja koja je izrekao Igor Crnadak glede zajedničke sjednice Vijeća ministara BiH i Vlade Srbije koja će se održati u Sarajevu. Osim što je Crnadak iznio uvjerenje da Vučić ne bi sjedio za istim stolom sa “izdajicama srpskog naroda”, nikakve priče o srebreničkom napadu nema u tekstu. Drugim riječima, Igor Crnadak nije “peglao” napad na Vučića.

Specifična forma laganja u naslovima je sažimanje izjava koje se stavljaju u naslove čime im se mijenja značenje. Primjer je tekst na portalu Informer.rs (urednik Dragan J. Vučićević) “VOJNI ANALITIČAR KRUTIKOV: Rusija će opremiti srpsku vojsku brže i bolje od Amerike!” (28.10.2015., nepotpisan). U tekstu stoji: “Savršeno je jasno da Rusija može opremiti srpsku vojsku brže i mnogo jeftinije nego nekakvi evropski ili američki partneri. Rusko oružje je mnogo primenjivije za Balkan –navodi Krutikov.” Između “će” i “može” postoji ogromna razlika. Taman toliko da se tvrdnja u naslovu, prema kojoj je ruski analitičar rekao da će Rusija naoružati srpsku vojsku, može ocijeniti kao laž.

Strukturne i neimenovane laži

Laž nekada može biti ostvarena i strukturom teksta. Formula prema kojoj laž plus istina jeste jednako istina  najvidljivija je u tekstu portala Dnevno.hr (urednik Viktor Kodrić) “Soroš financira SDP-ovu kampanju!” (29.10.2015., autor Miroslav Medić). Tekst je koncipiran kao spajanje jedne neprovjerene informacije i jedne činjenice kako bi se proizveo navod iz naslova. Informacija za koju je navedeno da je “kroz iglene uši” procurila iz vrha stranke je ona da je Alex Braun izabran da vodi PR kampanju. Činjenica navedena u tekstu: pomenuti je Braun bio diplomant Georgea Sorosa na “njegovu sveučilištu u Budimpešti”. Sve ovo, međutim, niti na koji način ne dokazuje tvrdnju da baš Soroš finansira kampanju SDP-a.

Jedna od najfrekventnijih pojava u oblasti novinarskih laži je operiranje kategorijom neimenovanog izvora, što znači da je izvor informacije bilo ko. Ili niko. Veoma zanimljiv tekst u tom smislu je s portala Informer.rs “VUK ODJAVIO BORKA: Ništa od pomirenja bivših saradnika!” (29.10.2015., nepotpisan). U naslovu se kao provjerena informacija predstavlja neuspjelo pomirenje i cijeli tekst je zasnovan na tvrdnji neimenovanog izvora da se Borislav Stefanović pokušao pomiriti s Vukom Jeremićem, nudeći mu mjesto potpredsjednika stranke koju tek formira, što je Jeremić odbio. Specifičnost teksta je u tome što završava rečenicom: “Sam Vuk Jeremić nije hteo ni da potvrdi ni da demantuje ova saznanja, dok na drugoj strani, Stefanović tvrdi da Vuka uopšte nije zvao.” Činjenica da je imenovani izvor negirao tvrdnje neimenovanog nije spriječila novinara da naslov teksta koncipira kao provjerenu istinu.

Priče, polarizacije i proturječja

Jedan od oblika strukturne laži jeste i pristajanje na vrijednosne polarizacije u tekstu, što je u suprotnosti sa standardima novinarske objektivnosti. Takav primjer je na portalu Dnevno.hr  “SKANDAL U ZAGREBU: Sljedbenici ‘jugokomunističke’ ideologije oskvrnuli dvoranu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu” (31.10.2015., Zrinka Kasapić). Tekst je zasnovan na binarnoj opoziciji “sljedbenici jugokomunstičke ideologije” naspram kojih stoje “časni profesori hrvatskog etičkog sudišta”. Osim toga, nema niti jednog dokaza policijskog, istražnog ili barem izjave koja bi potvrdila da je za čin o kojem se piše u tekstu odgovoran neki od sljedbenika “jugokomunističke ideologije”.

Često su u samom tekstu prisutne protivrječnosti od kojih jedna nužno mora biti laž. Takav je tekst na Informer.rs “Okle pare, Čedo?” (29.10.2015., nepotpisan), gdje se navodi:

“Ovaj nekadašnji političar, a danas biznismen, tako je postao vlasnik jednog od najprestižnijih automobila, i to samo šest meseci nakon njegove svetske premijere i mesec dana nakon premijere u Srbiji. Koliko je Čedi bilo stalo do ovog modela potvrđuje i to što nikako nije mogao da sačeka zvaničnu prezentaciju ove ‘mečke’, već ju je naručio dva meseca pre nego što će se ona pojaviti na srpskom tržištu.” Je li Čedomir Jovanović sporni mercedes kupio mjesec dana nakon premijere u Srbiji ili dva mjeseca prije, ostalo je nepoznato.

Insinuiram ti priču

Najteži oblik novinarske laži jesu tekstovi u kojima se tobože izriče istina o nečemu bez ijednog izvora, pa čak i “neimenovanog”. Jedan od primjera je tekst na portalu Dnevno.hr “Karamarko vs. Milanović: Otkrivamo najintimnije detalje iz života potencijalnih premijera!” (30.10.2015., I. Delić), u kojemu se navode lične osobine i životne navike Karamarka i Milanovića a da se za to nema nijedan dokaz, uz korištenje pojmova poput “bahat, ima strah od javnog nastupa, ljubitelj glazbe” ili “radio za špijunske službe”. Sve to ne bi bilo problematično da je smješteno u domenu fikcije, a ne novinarskog teksta.

Čest oblik novinarske laži su insinuacije. Tako je Dnevni-list.ba (urednik Dario Lukić) objavio članak “Hotel pun eksploziva: Spriječen teroristički napad” (31.10.2015., nepotpisan). U zadnjem pasusu teksta piše: “Od kraja rata 1995. godine, u BiH je zabilježeno desetak napada koji se mogu povezati s djelovanjem radikalnih islamista.” Budući da još nije potvrđeno zvanično niti je nezvanično rečeno da iza napada stoje islamisti, postavlja se pitanje šta je cilj ove rečenice u tekstu osim da insinuira da iza događaja u Bijeljini stoje islamisti.

Poseban oblik insinuacije je neodvajanje autorskog od stava sugovornika u tekstu, kao i nejasno odvajanje činjenica od komentara. Tipičan primjer nalazimo na portalu Dnevno.hr: “Karamarko bi radije koalirao s kokardašem Pupovcem nego s crnokošuljašem Glavašem!” (30.10.2015.,  autor I. Babić):

“I premda Pupovac demantira novinarske priče o tome da njegov glavni šef iz Srbije Aleksandar Vučić zagovara da on koalira s Karamarkom jer njegova stranka i HDZ pripadaju europskim pučanima, činjenice govore suprotno. U tom kontekstu treba se podsjetiti da su se Vučić i Karamarko, po tvrdnjama pouzdanih izvora, tajno sastajali za vrijeme velike izbjegličke krize u Hrvatskoj, o čemu je javno govorio i premijer Zoran Milanović. No, kako god, iz posljednjih događanja oko crnih košulja na Trgu sv. Marka sve je razvidnije da bi Karamarko radije koalirao s kokardašem Pupovcem nego s crnokošuljašem Glavašem.”

Pretjerivanje i proste laži

Pretjerivanje kao oblik laži nalazi se u naslovu teksta objavljenom na portalu Informer.rs “Ozbiljna potera! Rusi traže terioriste po Srbiji!” (29.10.2015. nepotpisan). U tekstu su pomenuti razgovori koje vode Rusija i Srbija glede saradnje na suzbijanju ekstremizma. Ni o kakvoj potjeri nema govora.

Tekst u kojem je prosto izrečena laž je: “Oliver Frljić mora podnijeti financijsko izvješće, izgledna njegova smjena!”, (2.11.2015., Giancarlo Kravar). U tekstu stoji: “Na današnjoj konferenciji za novinare predočeno je sudsko rješenje, u čijem sam posjedu, a u kojemu se nalaže ravnatelju riječkog kazališta da javnosti predoči koliko je transparentno i na što trošen novac. A poznato je da je novac trošen na političke provokacije.” No, Oliver Frljić nije trošio novac na političke provokacije, već na teatarske predstave i performanse. Ukoliko su oni politički provokativni, to je tema za tekst iz oblasti umjetničke kritike, a ne finansija.

Sve u svemu, portali su često posezali za pisanjem neistina umotavajući ih u razne forme. Neke od tih neistina dio su predizborne trke, neke su senzacionalizam, a neke su prosto obračunavanje s neistomišljenicima. Sve one otkrivaju jednu bitnu stvar: proizvodnja vijesti i senzacija je češća od pružanja pravovremenih, provjerenih i istinitih informacija.