Prečesto smo žrtve vlastitog nepoznavanja retorike, govorničkog umijeća. Nije tajna da dobri govornici pokreću mase, dižu revolucije, oblikuju javno mnijenje i utječu na tijek povijesti. Pogledajmo samo snimke Hitlerovih govora – dok sumanuto priča o uništenju čitavih rasa i naroda, hipnotizirano mnoštvo pred njim, kao u transu, uzdignutih ruku izvikuje „Sieg Heil!“. Kako je to moguće?
Moguće je jer je znao što treba reći, ali i kako to učiniti, pa je rekao upravo ono što su htjeli čuti, podsjetio ih na veličanstvenu njemačku prošlost, prepoznao što ih tišti, „razotkrio“ krivca i stvorio nadu da bi carstvo, pa time i oni sami, moglo ponovno biti veliko. I to je bilo dovoljno.
Fenomen reklame
Koliko se retorikom može manipulirati ljudima i njihovim uvjerenjima i sklonostima, vidimo i u fenomenu reklame. Uspješno sročen reklamni slogan privući će našu pažnju i to neovisno o tome sviđa li nam se i slažemo li se s njim. U svakom će slučaju ostati zapamćen i prodati proizvod. Svrha reklame, naime, nije da potencijalne kupce informira o realnim značajkama proizvoda, već da ih nagovori na njegovu kupnju.
Ima i takvih reklama koje vrijeđaju našu inteligenciju i dobar ukus. Na primjer, ona u kojoj tava, koja je bila tako temeljito pregorena da ju Bog Otac više ne bi bio u stanju oprati, što zna svatko tko je ikada prao suđe, laganim potezom spužvice na kojoj je tek kap željenog deterdženta, postaje blještavo sjajna, takva kakva nije bila niti dok je bila nova. Pa iako s prezirom, uvrijeđeni, odmahnemo rukom na tako besraman pokušaj da nas namagarče, negdje u neistraženim zakutcima naše podsvijesti probudi se sumnja, ali i težnja da povjerujemo. Uvijek iznova nasjednemo zbog svoje naivne, vrlo entuzijastične nade da je svemoguć deterdžent ipak izumljen. Kvragu, pa izumili su čipove i umjetnu inteligenciju, 3D printer i ostala čudesa, pa što je superdeterdžent u odnosu na to.
I, koji je rezultat? Sljedeći put kad se nađemo u dućanu, pred policom s istim ili sličnim proizvodima, bez naše svjesno usmjerene volje, bez racionalne odluke, gotovo spontano, ruka sama krene pa još istog dana uvjeravamo sebe kako novac nije uzalud bačen i da je taj deterdžent stvarno moćan, možda, doduše, ne baš onako svemoguć kao u reklami, ali još uvijek superioran u odnosu na konkurentske proizvode. U protivnom bismo sebi morali priznati da smo se dali obmanuti, a nitko ne želi biti ponižen. Još manje želi poniziti sam sebe. Radije ugodimo sebi zamišljajući da smo pametni i sposobni donositi promišljene odluke.
Retoričko umijeće
Postoje i struke kojih uopće ne bi bilo bez retoričkog umijeća. Na primjer, odvjetnicima je govorništvo conditio sine qua non. Nije vješt odvjetnik ni majstor zanata onaj koji uspješno obrani nevinoga, pa to bi svatko morao moći. Najbolji odvjetnici, uspješno baratajući retoričkim tehnikama, uspiju dokazati „nevinost“ krivih pa se proučavanjem njihovog umijeća uči zanat te stječe bogatstvo i zavist kolega.
Dobar će govornik biti u stanju jasno priopćiti svoju misao, valjano ju argumentirati i dokazati njenu istinitost. Time će izbjeći nelagodu i sukob koji često proizlaze iz komunikacijskih nesporazuma. Ali retoričko umijeće nije važno samo govorniku, već i slušatelju. Ono mu omogućuje da prepozna tuđe pokušaje manipulacije i time ih onemogući.
Uskoro će izbori pa razmislimo o tome na čemu temeljimo svoje političke odabire. Najjednostavnije je tzv. tradicionalnim biračima koji od rođenja znaju za koju će stranku doživotno glasati. Na njihove odluke ne utječu argumenti, dokazi, podsjećanje na kriminalne afere u kojima su njihovi omiljeni kandidati sudjelovali opterećeni češće karakternom, a ponekad i intelektualnom nesposobnošću za politički rad. Na ovakve glasače ne utječe ništa, što je istovremeno njihova mana, ali i prednost – potpuno su otporni na erističke smicalice tijekom predizbornih kampanja. Svoju su odluku posisali s majčinim mlijekom i očevim odgojem kojemu se ni u starosti neće moći kritički suprotstaviti. Ciljana meta političkih govora zato nisu uvjereni, nego neodlučni. Takve treba pridobiti. Uskoro ćemo slušati naše drage političarčiće kako se trude zvučati iskreno i pošteno u svojoj demagogiji, puni obećanja o prosperitetu i novom dobu blagostanja u koje će nas uvesti. Ako nam se, od silne miline, dogodi da se pogubimo pa nam se učine vjerodostojni, hitno se trebamo ćušnuti radi otrežnjenja i uhvatiti se proučavanja retorike.
