Sveprisutna seksualizacija javnih sadržaja stvara dojam da spolnost više nije tabu tema. Stručnjaci za marketing odavno znaju da, uz humor, malo što tako uspješno prodaje proizvod kao njegovo povezivanje sa seksualnim uzbuđenjem. Pogotovo kad je riječ o muškarcima. Zato na izložbama automobila uz vozila nerijetko poziraju djevojke odjevene tek u oskudne kupaće kostime. One nisu tamo da bi odgovarale na pitanja o kapacitetu motora, tipu ovjesa, dimenzijama guma niti otpornosti karoserije na hrđanje, već radi neizravne sugestije da posjedovanje skupocjenog automobila njegovog vlasnika čini poželjnim seksualnim partnerom.
Oslanjajući se na istu strategiju privlačenja kupaca i promidžbeni spotovi će nerijetko aludirati na seks. U reklami za Golfa peticu pojavljuje se žena razmaknutih nogu uz slogan „Nepristojna ponuda”. Spot u kojem žena liže sladoled uopće ne reklamira sladoled, nego dezodorans Old Spice. Istraživanja kažu da je i do 80 posto vjerojatnije da ćemo između dva proizvoda podjednake cijene i kvalitete odabrati onaj koji asocira na seks.
Psovka i silovanje
No, unatoč tome što su internet, filmovi, televizijski program, časopisi i jumbo plakati zasićeni seksualnim sadržajima, korištenje kolokvijalnog naziva za žensko spolovilo još uvijek izaziva zazor. Ono se učestalo javlja tek u dva konteksta. Prvi je psovka. U vezi s tim zanimljivo je kako u psovkama, dakako bez doslovne namjere, posve nonšalantno izgovaramo rečenice koje su po svojoj formi izravna prijetnja silovanjem. Najčešće je riječ o iskazu namjere spolnog općenja s majkom osobe kojoj je psovka upućena, kao u primjerima: „Mater ti je.em u po’ pi.ke”, „Je.at ću ti majku”, „Pi.ka ti materina” i slično. Kad se, pak, u psovci spominje muško spolovilo, više nije riječ o prijetnji silovanjem, nego o pozivu osobi kojoj je psovka upućena da oralno zadovolji izgovaratelja psovke, kao npr. „Puši ku.ac”, „Možeš mi ga popušiti” i slično.
Drugi, među muškarcima prilično udomaćen kontekst spominjanja ženskog spolovila zapravo je mnogo uvredljiviji od prethodnog iako, za razliku od prethodnog, nije zamišljen kao uvreda. Ovog puta „pi.kom” se naziva ženu, ne njen spolni organ, nego nju samu. Javlja se ponajviše u tzv. ležernom razgovoru u kojem muškarci međusobno komentiraju žene. Želeći pohvaliti privlačan izgled ili seksipil neke žene reći će da je dobra „pi.ka”. Na pitanje zašto to čine i shvaćaju li u kojoj je mjeri uvredljivo reducirati ženu na spolni organ, uglavnom odgovaraju da je to uobičajen način izražavanja i da nisu imali nikakvu lošu namjeru. To odsustvo loše namjere dodatno naglašava da se patrijarhalna kultura uspješno ugradila u govorne obrasce povlaštene skupine (u ovom slučaju muškaraca), u tolikoj mjeri da diskriminacija i omalovažavanje žene postaju samorazumljivi.
U prilog tome valja primijetiti da se žene na takav način nikad ne izražavaju o muškarcima. Ne postoji izraz u našem jeziku kojim bismo muškarca poistovjetili s njegovim spolovilom. Zvučalo bi vrlo čudno kad bi žene želeći pohvaliti privlačnost nekog muškarca rekle da je dobar „ku.ac”. Nije riječ o tome da su pristojnije, već je jezik odraz društvenih odnosa u kojima je žena reducirana na objekt ugode i/ili koristi. U oba slučaja, i u hedonističkom i u utilitarističkom poimanju, ženi se odriče inherentna vrijednost i priznaje tek instrumentalna.
Stigma i život
Jedan dio ženskog spolnog organa posebno je stigmatiziran. O klitorisu se ne govori čak niti u psovkama. Vjerojatno je to posljedica stoljetnog i vrlo temeljitog izbjegavanja teme ženskog seksualnog užitka. Kršćanska vjerska tradicija (i ne samo ona) ženu dominantno percipira na dva načina, oba usko povezana sa željom za kontrolom njene seksualnosti. Časnom će, naime, biti smatrana samo ona žena koja je djevica do braka, a zatim vjerna i čedna supruga, požrtvovna majka mnogobrojne djece predana održavanju doma i obitelji. O seksualnim aktivnostima ne razgovara jer o njima i ne misli, u njima sudjeluje tek na zahtjev supruga, ali samo u mraku i radi prokreacije. Temeljna pretpostavka od koje kreće ovakva karakterizacija ženske seksualnosti jest da se žena može potpuno realizirati samo kao majka i supruga budući je to svrha njenog postojanja. Upravo zato ta diskriminirajuća tradicija, u svojoj okrutnosti, ženu koja nije rađala doživljava kao neostvarenu, a njeno postojanje gotovo uzaludnim. Svaki pokušaj funkcioniranja izvan nametnutih okvira biva proglašen nemoralnim razvratom kojim žena gubi čednost te postaje označena kao razvratnica vrijedna svakog prezira. Lana Bobić i Greta Grakalić Rački u eseju „Prema teologiji ženskog tijela” pišu kako se u srednjem vijeku nabrekli klitoris smatrao eklatantnim dokazom kontakta žene sa Sotonom, a u viktorijansko doba prevladavao stav da su orgazmi loši za žene. No, budući da požuda uzrokuje nervozu, nesanicu, erotske fantazije i osjećaj težine u donjem abdomenu, jednom riječju „histeriju”, taj poremećaj liječnici su liječili upravo izazivanjem orgazma na način da su stavljali svoje prste u vaginu pacijentica istovremeno trljajući šakom njihov klitoris. Navodno je ova terapija bila toliko tražena da su „doktore boljele ruke od grčeva, pa su spasonosno rješenje pronašli u spravici inicijalno izumljenoj za otpuštanje bolova u mišićima, elektromehaničkom vibratoru. „Histerija” se tada počela liječiti kod kuće, a vibratori su, bez tabua, bili dio kozmetičkih torbica sve do njihove pojave u porno filmovima, kada postaju neprihvatljivima u „pristojnim” kozmetičkim torbicama žena”.
Nije tajna da mnoge žene tijekom seksualnog odnosa sa svojim partnerima glume orgazam. Vjerojatno to čine zato da njihovi partneri ne bi pomislili kako nisu dovoljno dobri u seksualnim aktivnostima. Mnogi muškarci ne znaju da je baš svaki ženski orgazam povezan sa stimulacijom klitorisa te da 81,6 posto žena uopće ne doživljava orgazam za vrijeme penetracije bez dodatne stimulacije klitorisa, dok istovremeno 92,4 posto žena doživljava orgazam za vrijeme masturbacije.
„U društvu koje nas uči prezirati svoje tijelo jer ima bore, strije, celulit, dlake, uvijek nečega previše ili premalo, voljeti sebe moramo često nanovo učiti.” (Bobić, Grakalić Rački)
