SDA na raskrsnici
Kongres Stranke demokratske akcije najavljen je za 14. oktobar. Tu bi najjača bošnjačka interesno-politička grupacija trebala da rezimira protekli period, da delegati vide šta su do sada postigli i šta im je dalje činiti u jednom od težih trenutaka za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu. Za početak, recimo bez ustezanja – SDA koncept je propao. Propao, što bismo onomad samozadovoljno rekli – kao Grčka, odnosno, da izraz uskladimo s vremenom i njegovim referencama – kao Bosna i Hercegovina. Taj je koncept propao zajedno s Bosnom i Hercegovinom. I u dobroj je meri kumovao procesu. SDA je minulih decenija prakticirala sve ono što je oslabilo ionako krhku državu i njene komponente – nepotizam, korupciju, desekularizaciju, razarajuću nestručnost, ahbabske umjesto profesionalnih kvaliteta i relacija, nedostatak vizije… Eri Bakira Izetbegovića definitivno je istekao rok, vrijeme je za promjene, mada je neizvjesno da li će do njih doći.
Danas imamo jadnu situaciju – u međunarodnim krugovima više se ne diskutije o tome hoćemo li se raspasti, nego kad. Moguće je da će ovakve tvrdnje izazvati standardnu količinu pljuvačine, ali, braćo i sestre, slaba fajda od urlanja i vrijeđanja. To što Trojka ne zna brod privesti, da prostite na olinjalom izrazu, mirnoj luci, druga je priča, u redanju odgovornosti pođimo od uzroka. Posljedice su na kraju.
Optimisti među posmatračima tvrde da nije sve tako crno, da nikakav raspad nije na dnevnom redu i da nas čeka višedecenijski status quo, ovo mrcvarenje koje odgovara samo šačici profitera iz domaćeg i međunarodnog okruženja.
Pa dobro…
Kasparov protiv Putina
Gari Kasparov, jedan od najboljih šahista svih vremena, višegodišnji je protivnik Vladimira Putina i njegovog mračnog režima. Sve što je Kasparov govorio o ruskom dikatoru doživjelo je mračno ovaploćenje tokom rata u Ukrajini. Gari je i tada nastavio po starom, tvrdeći da je ukrajinska pobjeda preduvjet demokratskih procesa u Rusiji: “Rusi žive u balonu koji se ne može rasprsnuti sve dok vojnim porazom ne propadne ideja o novom carstvu.” Dodaje da nijedan trošak za to nije previsok, ali iz iskustva znamo da zapadni saveznici ne vole jasne situacije, evidentne pobjednike i osramoćene gubitnike, nego se svaki ishod provlači kroz prizmu trenutnih interesa i budućih odnosa. U svakom slučaju, ovaj rat pamtit ćemo i po tome što žrtvi nisu bile svezane ruke nego je, za razliku od nekih prethodnih situacija, dobila punu materijalnu, a ne samo verbalnu podršku protkanu izljevima solidarnosti i sažaljenja.
Seksualna revolucija
Nema više starih dobrih revolucija, sve se svelo na nekakve ljigave evolutivne procese, niti im vidiš kraja niti početka. Samo se zna ko su pobjednici – kapital i šačica moćnika koncentriranih oko njega. Eee, kako je to nekad bilo, sve je frcalo od promjena i potresa, letjele su kraljevske glave, rušili se stari sistemi i odnosi, uspostavljali novi, koji su kasnije opet spektakularno propadali, pravile se monstrouzne greške, otvarali kazamati i progonili ljudi.
Glavna odlika revolucije je nezadovoljstvo postojećim stanjem. Davno je na nekom zidu osvanuo grafit: ¨Svim revolucijama na svijetu cilj je oboriti nešto staro, jedino je seksualnoj cilj bio oboriti nešto mlado”. Ko zna kako bi se stari dobri grafiteri proveli danas, kada se korektni govor izrodio u političkog komesara par excellence.
Bosanskohercegovačku situaciju usložnjava činjenica da nam je sve trulo, ovdje treba oboriti i staro i mlado, razračunati se s patrijarhalnim modelom življenja, resetirati sistem i onda polako graditi sve iz početka. Ali na terenu nam fali educiranih (r)evolucionara za takav pothvat.
