Dok političari i vlasti ostaju nijemi, prosvjednici diljem regije uporno djeluju na razne načine, pružajući glas onima koji su sustavno potisnuti na margine. Iako se njihove akcije mogu doimati simboličnima, one imaju duboko značenje jer prekidaju tzv. profinjenu šutnju o Palestini. Svojim prosvjedima, humanitarnim inicijativama i javnim istupima neprestano podsjećaju na nepravdu i patnju palestinskog naroda, neumorno pozivajući na pravdu, slobodu i poštivanje temeljnih ljudskih prava. Njihova upornost i hrabrost djeluju kao svjetionik u vremenu kada se istina često nastoji prekriti tišinom. Svoja iskustva podijelili su s redakcijom portala.
Hrabre studentice
Inicijativa „Studentice za Palestinu“ pokrenuta je nakon tribine održane u svibnju 2024. godine, koja je istaknula odgovornost akademske zajednice u narodnim oslobodilačkim borbama, s posebnim naglaskom na oslobođenje Palestine. Taj je događaj prekinuo šutnju o situaciji u Palestini i pokazao snažnu želju mnogih za aktivnim sudjelovanjem. Nadahnuta globalnim studentskim blokadama, prvi simbolički čin inicijative bilo je postavljanje transparenta s natpisom „Dosta šutnje! Studenti protiv genocida za slobodnu Palestinu“ na zgradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od tada im je glavni fokus zagovaranje institucionalne solidarnosti, posebno kroz bojkot suradnje s Izraelom, što su usmjerile prema upravi fakulteta i cijeloj akademskoj zajednici u Hrvatskoj. Dosad su „Studentice za Palestinu“ organizirale brojne demonstracije i akcije poput Marša solidarnosti s Palestinom, koji je održan 29. studenoga u suradnji s Mrežom antifašistkinja Zagreba, Inicijativom za slobodnu Palestinu, inicijativama Štrajk za Gazu i Zagreb – grad utočište te Inicijativom za akademsku solidarnost i epistemološku pravdu.
Reakcije profesora i profesorica na inicijativu su raznolike. Na sjednicama Fakultetskog vijeća često prevladava šutnja, a nerijetko su prisutne i reakcije neodobravanja ili čak iritacije zbog uvođenja takvih tema. Maja Osmančević, članica inicijative, ističe kako ih razočarava opća nevoljkost profesora, čak i onih koji podržavaju njihove zahtjeve i razumiju važnost institucionalnog iskazivanja transnacionalne solidarnosti, da zajedno sa studentima osude genocid kojem svjedočimo.
„Profesorima se često povlači argument da se kao visokoobrazovna institucija ne trebaju uplitati u politička zbivanja, što mnogi studenti, asistenti i nenastavno osoblje smatraju zapanjujućim, posebno s obzirom na kontekst fakulteta“ – smatra Osmančević.
Njezina kolegica Nika Keserović naglašava kako su studenti ti koji su najspremniji progovoriti o ovim pitanjima, dok se veći dio akademske zajednice suzdržava od bilo kakvog izjašnjavanja. Ipak, postoje pozitivni pomaci:
„Iako se situacija donekle promijenila otkad je Odsjek za sociologiju dao izjavu povodom ratnih zbivanja u Pojasu Gaze, uz pridruživanje još nekoliko odsjeka putem internih mailing lista, otpor prema izjašnjavanju i dalje je prisutan.“
Keserović dodaje kako se često susreću s primjedbama „da su preradikalne, da su izrazi poput ‘genocid’ ili ‘kolonijalna okupacija’ preteški te da poziv na institucionalni bojkot predstavlja represiju akademskih sloboda izraelskih znanstvenika“.
Dva od četiri zahtjeva koja su izložile – objava popisa suradnji s izraelskim sveučilištima i prekid tih suradnji – i dalje su neispunjena. Dekan se poziva na višu instancu, tvrdeći da je prekid suradnji nemoguć jer su one na razini cijelog Sveučilišta. Osmančević i Keserović uporno ustraju i apeliraju na profesore i profesorice da podrže studente i pridruže se osudi nepravde, naglašavajući kako akademska zajednica mora preuzeti odgovornost i ne smije ostati nijema pred kršenjem ljudskih prava.
Palestina Srbija
Mladi studenti diljem regije hrabro pokreću različite inicijative, pozivajući na podizanje individualne i kolektivne svijesti o genocidu u Palestini. Njihovi apeli za empatiju, humanost i solidarnost odjekuju među mnogima, ali osnovne ljudske vrijednosti, formalno uokvirene u raznim deklaracijama o ljudskim pravima, često ostaju samo na papiru. U praksi se čini da ista pravila ne vrijede za sve.
O preprekama s kojima se suočavaju, govorio nam je i mladi aktivist Mihajlo Nikolić.
Organizacija Palestina Srbija – podrška narodu Palestine osnovana je u listopadu 2023. godine kao odgovor na početak izraelskog genocida u Palestini, koji su podržale zapadne sile. Prvi prosvjed organizirali su 17. listopada iste godine, nakon čega su započeli niz redovitih aktivnosti, uključujući prosvjede, tribine, akcije lijepljenja plakata i druge slične inicijative.
Kako navodi Nikolić, svijest o problemima Palestinaca i drugih naroda u regiji Palestine značajno je porasla na Balkanu. Na njihove apele odazvao se velik broj ljudi, što je rezultiralo time da je organizacija sada četiri puta brojnija nego prije godinu dana.
„Broj novih članova koji se uključuju u naše aktivnosti i dalje raste“, ističe on.
Govoreći o izazovima s kojima se suočavaju, Nikolić naglašava da su se suočili s ignoriranjem od strane nekih medija, iako su određeni mediji prenosili njihove objave. Također otkriva da su pojedini članovi i članice inicijative privođeni na informativne razgovore od strane policije, što oni smatraju pokušajem zastrašivanja i obeshrabrivanja.
„Unatoč tome, ostajemo odlučni i organizirani, te nas ovakvi potezi neće spriječiti da nastavimo s radom“, ustrajan je mladi aktivist.
Dalje objašnjava da se organizacija fokusira na informiranje javnosti o zbivanjima u Palestini, kao i na ulogu SAD-a, Europske unije i NATO-a u izraelskim ratnim zločinima.
„Također osvjetljavamo povezanost balkanskih vlada s genocidom i okupacijom Palestine“, dodaje.
Iako su primarno politička organizacija, povremeno pružaju humanitarnu pomoć Palestincima izbjeglima u Srbiju.
„Naš je glavni cilj podizanje svijesti o palestinskom pitanju u Srbiji i dugoročno antiimperijalističko organiziranje“, zaključuje Nikolić.
Međugeneracijska suradnja
Međutim, ovo pitanje ujedinjuje brojne ljude različitih generacija.
Članice Feminističkog antimilitarističkog kolektiva iz Sarajeva poručuju da uspijevaju ostvariti transgeneracijsku suradnju među ljudima.
„Pitanje oslobođenja Palestine i zaustavljanja izraelskog genocida nad Palestincima u svijetu je uspjelo ujediniti različite pokrete i generacije. U Bosni i Hercegovini smo, kao i u svemu drugome, prilično pasivni. Međutim, čini se da ipak dolazi do postepenog osvješćivanja ljudi i u BiH.“
Članice dodaju:
„Nije to nužno pitanje Palestine i ne mora ni biti. Recimo, postepeno buđenje društva o važnosti očuvanja javnog prostora, povrata društvene imovine i zaštite zajedničkih prirodnih resursa budi nadu u mogućnost emancipacije društva u budućnosti.“
Bazar za Gazu
Za kraj je bitno istaknuti humanitarne akcije i prosvjede koje je pokrenula Maja Roči iz Zenice.
Organizirala je mirne šetnje i humanitarne bazare za Palestinu te realizirala događaj 20. studenoga protekle godine u suradnji s humanitarnom udrugom Dobročinstvo i udrugom građana Novi Mozaik.
Istoga dana, u suradnji s istim udrugama, pokrenula je projekt pod nazivom „Kruh i voda za Gazu“, kroz koji su, ovisno o prikupljenim novčanim donacijama, stanovnicima Gaze isporučeni cisterna vode i kruh za obitelji.
Udruga građana Novi Mozaik priredila je izložbu fotografija pod nazivom „Jučer Bosna, danas Gaza“, koja je predstavljala simboličan čin solidarnosti.
Ovaj je prosvjed organizirala kao izraz suosjećanja sa stanovnicima Palestine koji se suočavaju s teškim uvjetima i kršenjem ljudskih prava.
Cilj prosvjeda bio je podizanje svijesti o nepravdi i nasilju kojem su izloženi Palestinci i Palestinke te poziv na poštivanje njihovih osnovnih prava na miran život, slobodu i pravdu.