Na ATV-u je posljednjih sedmica vidan pad kvaliteta. Politički prilozi kakve pamtimo, puni energije, istraživanja i odmjerenih komentara, ustupili su mjesto rutini. A bilježimo i povratak senzacionalizma na velika vrata. I ovdje bi se štošta dalo naučiti od BNTV-a

ATV: ZNAČAJAN PAD U KVALITETU

5. – 11. mart 2015. 

SENZACIONALIZAM U NASLOVU: U subotu ATV vijesti urednice Milijane Kos počinju bombastičnim naslovom: Pušten banjalučki pedofil. U nastavku saznajemo da je puštena osoba koja je tek osumnjičena, što nije spriječilo ATV da već u naslovu da svoj konačni sud. Radi se o ozbiljnom profesionalnom i etičkom propustu iz senzacionalističkih motiva, a u obradi same vijesti objavljeni su i podaci o porodičnom statusu i radnom mjestu osumnjičenog. Takva vrsta objave, zajedno s naslovom koji u sebi sadrži osudu, opasno je poigravanje medijskom moći, naročito ako se ima u vidu da se radi o ozbiljnoj inkriminaciji koja izaziva jednodušnu osudu javnosti. Isti dan, BN televizija je u svom dnevniku očitala lekciju ATV-u, objavljujući vijest seriozno, s preciznim imenovanjem u kojem se ističe da se radi o osumnjičenom licu.

PREVIŠE CRNE HRONIKE: U nedjelju, osmog marta, ATV vijesti su, ponovo u uredničkoj pripremi Milijane Kos, vrvile od informacija iz rubrike crna hronika. Bez obzira na to koliko je protekli dan pružao osnova za to, urednici bi trebali zadržati određenu mjeru vodeći računa da im se Vijesti ne pretvore baš u bilten crne hronike. Naprimjer, ako je taj dan već bilo dosta informacija o nesrećama i ubistvima, moglo se sačekati sa prilogom o raširenoj prostituciji žena iz Srbije na Kosovu, koji ne bi izgubio na aktuelnosti ni dan poslije.

PAD U KVALITETU: ATV bilježi pad u kvalitetu u posljednjih nekoliko sedmica, što zahtijeva poseban osvrt. Politički prilozi kakve pamtimo iz ranijih sedmica često su djelovali beskompromisno u svojoj izvedbi, odnosno novinari su u traganju za informacijama išli do kraja, kao u prilogu Đurđijane Vujović o nestanku Igora Radojičića. Novinari su u prilozima ostavljali i komentare, ali pažljivo ih birajući i imajući u vidu javni interes, pa i sva oprečna mišljenja na koja se referiraju. To nedostaje u ovoj sedmici pa smo, saznajući da je Ministarstvo trgovine i turizma izgubilo ugovor o prodaji Boske, gledali prilično uspavan prilog Slaviše Bajića. Dakle, nestao je privatizacijski ugovor i sumnja se da ga je Ministarstvo izgubilo. Već zvuči nevjerovatno i zanimljivo. I zbog toga priča zaslužuje ofanzivniji pristup, smještanje u sveobuhvatniji kontekst, podsjećanje na sumnje u valjanost same privatizacije… Ne radi se o usputnoj dnevnoj informaciji, već o bizarnosti što oslikava politički trenutak. Nešto što je ATV ranije prepoznavao.

PLUS SEDMICE:

Ovo je već druga sedmica kako se niti jedan prilog ne izdvaja da bi zaslužio epitet plusa sedmice.

MINUS SEDMICE:

Senzacionalistička obrada vijesti iz crne hronike, s osuđujućim naslovom kao profesionalnim i etičkim propustom.

OCJENA: 3

FACE TV: ČEMU SLUŽI TV ANALITIČAR?

5. – 11. mart 2015.

ULOGA TV ANALITIČARA: Devetog marta dnevnik je protekao u ćaskanju urednice Erne Saljević s političkom analitičarkom Ivanom Marić. Uporno se njeguje ćaskanje kao metod razgovora, pa su se u razgovoru sa spomenutom političkom analitičarkom minuli događaji tek ponovno opisivali i prepričavali. Publika od TV analitičara očekuje drugačiji osvrt, objašnjenje aktuelne situacije, tj. mišljenje, a ne đački siže lektire.  Krivicu zašto to nije slučaj snose ponajviše novinari, koji dopuštaju gostu žongliranje opštim mjestima, jer to ne iziskuje njihovo aktivno učešće. Razgovor koji ne izaziva mišljenje nepripremljen je razgovor. On ne zahtijeva napor. Pripremanje pitanja. Pažljivo slušanje odgovora. Mnogo je lakše samo ponavljati šta je rekao DF, a šta SDA. Vrlo je česta pojava da se u sadržaju našeg informativnog programa uloga analitičara svodi na dežurnog recitatora ponavljača aktuelnih dešavanja, koji samo popunjava prostor. Zbog toga se uvijek mora imati na umu da od nekog koga imenujete kao boljeg poznavaoca prilika, TV publika automatski očekuje temeljniji i drugačiji pristup.

NAPOKON DRUGAČIJE O FORMIRANJU VLASTI: U protekloj sedmici zabilježen je nemali napredak u pripremi i prezentaciji vijesti što su se odnosile na sagu o formiranju vlasti. Izjave glavnih aktera bile su kombinovane sa interpretacijama novinara, kao u dnevnicima Erne Saljević i Naide Pekmezović u ponedjeljak i utorak. Ono što je najbitnije nisu se davale serije maratonskih izjava političara, što je značajan napredak jer takvo plasiranje informacija najčešće ostavlja gledaoca na kraju neinformisanog.

OSMOMARTOVSKI PRILOZI: Prilozi Face TV-a u nedjeljnom, osmomartovskom dnevniku Srđana Kureljušića s povodom su odabrani, prikazavši nam žene na neobičnim radnim mjestima u Bosni i Hercegovini. Portretisane su dvije žene, jedna koja je profesionalni vojnik, i druga koja je dugogodišnji vozač tramvaja, a naglasak je bio na njihovoj percepciji poziva koji su izabrali. Urednik je kroz ove priloge s uspjehom prezentovao ljudske priče, bez skliznuća u patetiku i jeftina emocionalna bojenja, što je uvijek opasnost u prezentaciji nečijih ličnih priča.

IZDVOJENO:

Iako je zabilježen izvjestan napredak u dnevnicima, značajno je spomenuti da se svako malo format dnevnika odlukom urednika Face televizije pretvori ili u format polemičke emisije ili u format dokumentarca, kao u srijedu, 11. marta, u pričama o dobrim i hrabrim ljudima u ratnim vremenima. To utiče na dramaturgiju dnevnika, jer po povratku u formu dnevne informativne emisije više nije moguće ostvariti istu dinamiku u prezentaciji. Takođe, to buni publiku jer oni s pravom očekuju da dominiraju dnevne informacije.

PLUS SEDMICE:

Napredak u prezentaciji vijesti o formiranju vlasti. Prilozi su kraći a informativniji. Prostor se ne daje samo jednom političaru, kao što je to bio slučaj sa Željkom Komšićem ranije.

MINUS SEDMICE:

Intervju Erne Saljević s političkom analitičarkom, jer je bio neosmišljen i nepripremljen. TV analitičar se mora izazvati na drugačiji osvrt prilika. U suprotnom se postavlja pitanje svrhovitosti njegove ili njene uloge.

OCJENA: 6

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Televizija Face je unaprijedila izvještavanje o stranačkim kombinatorikama i formiranju vlasti, ne dopuštajući si prezentaciju u vidu puštanja izjava uvijek istih političara. Pohvalno je što se i insistira na temi formiranja vlasti jer to jeste tema koja zaslužuje pažnju najšire javnosti. Koliko god nas ona zamara, njenu bitnost bi urednici trebali imati u vidu. S druge strane, ATV značajno manje prostora ustupa dešavanjima sa tzv. bh. nivoa vlasti, a politički prilozi u odnosu na raniji period monitoringa djeluju neubjedljivije i manje interesantno. To se ispostavlja kao značajan problem jer upravo kvalitetni pristupi novinara političke redakcije bili su prepoznatljiv znak banjalučkog medija, pa bi bilo više nego poželjno da ih opet gledamo u boljim i efektnijim izvedbama.

(U ponedjeljak, 16. marta čitajte analizu Dragana Markovine: Al Jazeera i N1)