Koliko je podrška optuženim i osuđenim ratnim zločincima usklađena s europskim vrijednostima, vladavinom prava i deklariranim težnjama ka članstvu u Europskoj uniji?

Najveća utjeha Mostaru i Bosni i Hercegovini danas je to što je 8. juni protekao bez sigurnosnih incidenata. Zapravo, osim što je Udruženje “Djeca rata” u doba koncerta pustilo sa Starog mosta 150 balona, da pokaže koliko godina kazne očekuje u drugostepenoj presudi, nije se dogodilo ništa.

Sam skup protekao je mirno. U prvom redu ispred bine na stadionu pod Bijelim brijegom, Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Berislavu Pušiću i Slobodanu Praljku ostavljene su stolice. Čekalo se da se na bini pojavi Marko Perković Thompson, čijem performansu nije mogla parirati čak ni mantra kojom Mate Bulić mijenja krajobraz Mostara (“Tiho, tiho teče Neretva / Nema više, dušo, mostova”) ili čuva “tvrdi kamen hrvatski”.

To što se nije desio nikakav bezbjednosni incident ipak ne znači da “Veliki skup potpore hrvatskim uznicima u Haagu, te svim nepravedno optuženim i osuđenim hrvatskim braniteljima HVO-a” nije bio po svemu pogrešan.

Počnimo od toga da Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) nije zadovoljno prvostepenom presudom šestorici “hrvatskih uznika”. Umjesto 111 godina, u drugostepenom postupku Tužilaštvo traži 235 godina kazne za zločine koje su počinili 1993. i 1994. godine na području Herceg-Bosne.

Jedan od tih zločina počeo je 9. maja 1993. godine upravo na mjestu gdje im je održan koncert potpore. Udruženje logoraša Mostar zbog toga je od gradonačelnika Ljube Bešlića tražilo da zabrani koncert.

Upravni odbor Vijeća za provedbu mira  (PIC) u BiH i glavni tužitelj MKSJ Serge Brammertz osudili su koncert potpore. Moglo se iščitati da PIC ne podržava “glorificiranje osuđenih ratnih zločinaca, povijesni revizionizam te provokativnu uporabu simbola” nigdje u BiH.

“Oni koji podržavaju skupove čiji je cilj potpora optuženim i osuđenim ratnim zločincima ne djeluju u skladu s europskim vrijednostima, vladavinom prava ili vlastitim deklariranim težnjama ka članstvu u Europskoj uniji i sudjelovanju u demokratskim procesima”, stoji u saopštenju PIC-a.

“Ove neprihvatljive provokacije, koje su samo najnovije u dugom nizu, predstavljaju vrijeđanje žrtava, ovog Vijeća i svih koji vjeruju u pravdu”, rekao je Brammertz o koncertu dok je u New Yorku predstavljao redovni Polugodišnji izvještaj.

Ministar sigurnosti Dragan Mektić je rekao da je za njega Thompsonov koncert neprihvatljiv, jer verbalno širi retoriku nacionalizma. “Može on sad pjevati o ljubavi koliko hoće, sjećam se njegove pjesme Jasenovac i Gradiška Stara. To je morbidno fašistička pjesma”, rekao je Mektić.

Osim Udruženja logoraša Mostar, zabranu koncerta je u dopisu Gradu tražila i Socijaldemokratska partija. Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić rekao je da Thompsonov koncert uz prateću ikonografiju služi u svrhe predizborne kampanje i homogeniziranja biračkog tijela.

To sve nisu bili dovoljni razlozi da Hrvatsko srce nade Mostar ne organizuje koncert, da ga Hrvatski narodni sabor (HNS) ne podrži, ili da ga Grad Mostar ne dozvoli.

Što su Thompson i uznici Hrvatskom narodnom saboru?

Neki, ipak, u koncertu nisu vidjeli ništa sporno, poput Borjane Krišto, zamjenice predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Za nju je koncert “samo jedan od događaja koje demokratska država dozvoljava”. “Ako je to uistinu najvažnije pitanje u BiH, onda se mi svi ozbiljno moramo zabrinuti gdje smo i šta nas to očekuje”, izjavila je Krišto.

Slavko Marin, načelnik Odjela za branitelje HNS-a, ispričao se žrtvama, te objasnio zbog čega ne treba da se osjećaju uvrijeđenim. Marin je pojasnio da je koncert duboko kršćanski motiviran, jer kršćanstvo nalaže da se pomogne u odbrani neko ko nije kriv. On lično može garantovati da “šestorka hrvatskih uznika” nije počinila zločine za koje je osuđena.

Za Hrvatski narodni sabor potpuno je jasno da je koncert samo jedan običan događaj, jedan od onih koje su finansirali. No ostaje nejasno je li riječ o muzičkom događaju – kako tvrdi Čović; demokratskom, koji proizlazi iz poštovanja ljudskih prava – kako tvrdi Krišto, ili se radi o kršćanskom motivu – kako je to uočio Marin.

U svakom slučaju, riječ je o nečemu sasvim legalnom. To je potvrdio i Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara. S druge strane, Bešlić nije dozvolio Udruženju “Djeca rata” da protiv koncerta potpore protestuje na Španjolskom trgu. Zabranu je argumentirao time što je prikazao uredbu da se na Španjolskom trgu od 2014. godine uopšte ne može okupljati. Neki su situaciju izvukli iz konteksta, pa se u komentarima na portalima i društvenim mrežama stvorila lavina primitivizma, govora mržnje i huškanja.

Dubinsko ispiranje

U medijima i tom dijelu javnog prostora, reakcije su bile više nego burne. Senzacionalizam, populizam, pogrešna analogija, propaganda i ostrašćenost ni ovog puta nisu bili izvan upotrebe. Kao ni pozivanja na nacionalnu svijest i odgovori na nepostavljena pitanja.

Da se tenzije dodatno podgriju pomogao je i Poskok.info, koji je sve okupljene na koncertu nazvao ustašama, produbljujući tu klasifikaciju. “Fašističkom pjesmom ‘Lijepa li si’ završen je ustaški koncert ustaške potpore ustaškim uznicima u Haagu održan u ustaškom dijelu Mostara na ustaškom stadionu ‘Pod Bijelim brijegom’, koji je otet od antifašističkog Veleža”, stoji u njihovom izvještaju s koncerta.

Koncert potpore hrvatskim uznicima na kome nastupa Marko Perković Thompson bio je idealna prilika da se još jednom razmotre pozicije. Jurica Gudelj, kolumnista portala Dnevnik.ba, prvi je, još 25. maja, objasnio “Kako je Thompson demaskirao sarajevsku mržnju prema Hrvatima”. Gudelj smatra da je ovu prigodu bošnjačka javnost iskoristila da pokaže što misli o Hrvatima, i da proširi dvije laži: da je Thompson fašistički pjevač, i da je Herceg-Bosna fašistička tvorevina.

“Takve dvije jadne i prozirne laži” Gudelj je demantovao argumentom da “bosanskohercegovački Hrvati koji su rat proveli u BiH znaju da je Herceg-Bosna značila isto što i sloboda”.

Pritom, Gudelj antipatije prema “šestorki hrvatskih uznika”, ideji etnički čistog hrvatskog teritorija Herceg-Bosne i Marku Perkoviću Thompsonu predstavlja kao mržnju prema Hrvatima. Time valjda želi kazati da bi se svi Hrvati u BiH trebali identifikovati sa svojim uznicima, Thompsonom i Herceg-Bosnom – jer šta im drugo preostaje ako žele slobodu?

Akcija “Stadion”

Dva dana poslije koncerta, 10. juna, Dražen Pehar, takođe na portalu Dnevnik.ba, objašnjava zašto Hrvatima “posve manjka osjećaj za značaj kolektivnog pamćenja i institucionalizaciju memorije”. Pehar je koncert potpore hrvatskim uznicima iskoristio kao priliku da istakne da “ne postoji niti jedan Muzej Hrvatske Republike Herceg-Bosne, ili jak dokumentacijski centar sa izvorima o domovinskome ratu”. Prema mišljenju Pehara, izgleda da netko namjerno uskraćuje novac za potrebe “institucionalizacije memorije”, za koju Bošnjaci u BiH jesu veliki majstori. Nije postojala prilika da Pehar objasni da je veliki dio dokumentacije o ratu upravo u spisima Tribunala u Haagu.

Peharova kolumna objavljena je dan nakon što je o simboličkim i semiotičkim pitanjima memorijalizacije pisao Boris Dežulović. U kolumni “Akcija Stadion”,  Dežulović satirično prikazuje činjenice zbog kojih je Udruženje logoraša Mostar i tražilo zabranu koncerta.

Amer Tikveša tvrdi da u Mostaru i Bosni i Hercegovini fašizma ipak nema ni više ni manje nakon koncerta nego što ga je bilo prije koncerta potpore. Niti bi ga bilo manje da koncert nije održan.  “Namjera organizatora je bila stvoriti ili učvrstiti vjeru u nevinost optuženih bez obzira na ishod drugostupanjske presude”, piše Tikveša. Time se, smatra on, jače homogenizira nacija, ostavlja dugoročno čist teritorij, osigurava trenutna vlast. Pored toga, ostavlja se prostor drugim nacionalizmima da urade isto pod izlikom zaštite od hrvatskog.

Ovo nije posljednji Thompsonov koncert u BiH. Za 29. juni najavljen je još jedan – u Novom Travniku. Načelnik Refik Lendo već je tražio zabranu. Smatra da bi Thompsonov koncert pogotovo u vrijeme ramazana mogao podići ionako izražene međunacionalne tenzije u ovoj opštini.

No, članu Predsjedništva BiH i studentima filozofije koncert potpore ratnim zločincima i dalje je jedan sasvim očekivan i običan muzički događaj, a mir stanje odsustva incidenata. Tu je Borjana Krišto u pravu: stvarno bi trebalo da se zapitamo gdje smo i šta nas čeka.  Kao demokratskom društvu valja nam se nositi s takvim nositeljima europskih vrijednosti, barem kao što se Thompson nosi sa zabranama nastupa.