Šta nam sve mora obećati političar da bismo mu vjerovali

NOVA BLOG PRIČA

Šta nam sve mora obećati političar da bismo mu vjerovali

Zamislimo ovakvu situaciju: dođe neki baja, zadivi nas svojim kvalitetima, superiorno osvoji vlast i onda se pojavi na televiziji te urbi i orbi, što će reći: džematu, župi, parohiji i mjesnoj zajednici, uputi sljedeće lijepe riječi i birane poruke:

Obećavam da nikada moj sin neće od mene i moje vlasti dobiti kredit za razvoj individualnog voćarstva. Bolje i da se drogira nego da ja zbog njega kradem vaše pare.

Obećavam da moja ljubavnica nikada neće raditi u mom kabinetu. Niti igdje gdje se prostire moja politička moć. (Ako niste znali, ja iz principa biram samo situirane ljubavnice).

Obećavam i životom garantiram da nikada dok vladam, a ni poslije, dok god postojim, neću ispravljati ni Radobolju niti bilo koju rijeku, pritoku ili potok.

Obećavam da nikada neću svojim imanjem narušavati prirodni izgled niti zadate ljepote Poljina, Neuma i drugih – hm – elitnih nastambi.

Obećavam također da ni za živu glavu neću uzeti procenat od poslova koje dogovorim. Dogovarat ću ih samo za dobrobit naše skladne zajednice. Ni procenat niti bilo koju drugu dobrobit.

Obećavam da nikada, dok se vozite našim rupičastim magistralama, nećete morati da se sklonite koloni s rotirajućim svjetlima, jer ja negdje žurim. Ovim neću da kažem kako ja nikada ne žurim, nego je riječ o principu: u uljuđenim zemljama građani nisu topovsko meso politici, nego je politika servis njima. A servisu se ne sklanja…

Obećavam da će moj službeni auto biti Golf 2. Službeni automobil je uvijek odraz međunarodnog ugleda, političkog rejtinga i platežne moći, pa kada se ti kriteriji primijene na našu zbilju – Bosna i Hercegovina jest jednako Golf 2. BiH i Golf dvojka suštinski su kompatibilne kategorije; ni do trojke još nismo dobacili. Audije i Passate može da vozi Olaf Scholz. Jer su to adekvatni simboli njegove države. A kada ovi naši uhljupi sjednu u auto od 150.000 maraka, to je direkno pljuvanje u oko sirotinji koja ih je birala. Ali ovdašnji narodi baš to vole – da im se pljune u oko.

Obećavam da nikada neću biti tako glup i mahnit da tražim eutanaziju pasa. I da ću se ne samo cijeli mandat nego i čitav život boriti protiv zločinaca kojima to padne na pamet. I da ću se, čim dođem na vlast, boriti protiv svih političara i biznismena koji zarađuju na ubijanju i mučenju životinja.

Obećavam da u mom troškovniku neće postojati stavka zvana reprezentacija. Sve što popijem i pojedem plaćat ću onako kako to plaćaju građani koje predstavljam – iz svog džepa. Ako možete vi, onda tako moram i ja.

Svečano obećavam da neću imati skrivene račune u njemačkim bankama i Picassove slike u švicarskim sefovima. A kad odem u radnu posjetu nekom poljoprivrednom kombinatu, neću se vratiti kući gepeka punog ajvara, krtole, kajmaka, rasola, sudžuke, hurde i stelje.

Obećavam da se neću zajebavati s vašim parama i da ću polagati račune za svaki dinar koji moja vlast utroši. Uvažavat ćemo revizorske nalaze i hitno ispravljati sve što uoče i zamjere.

Obećavam da ću lagati samo kad moram, tj. kad me natjeraju. Ako ste mislili da ću sad reći kako ću uvijek govoriti istinu – pa ne igramo se duhova, nego države. Politika se temelji na laži i ne tjerajte me da lažem da vas nikada neću lagati, kad svi znamo da hoću. Važno je da se dogovorimo o karakteru laži i oko oblasti u kojima se nikada ne smije lagati. A sve ostalo je stvar interpretacije… J

Obećavam da se nikada neću kriti iza patritozima. To u prevodu na svakodnevnicu znači da nikada ni od vaših ni od svojih para neću ići na utakmice reprezentacije i nikada neću skakutati pjevajući glupu poskočicu Ko ne skače mrzi Bosnu, hej, hej, hej… Koji klinac moram skakati? Najveći patriota bit ću ako poboljšam kvalitet vašeg života. Moj posao nije da idem na Svjetsko prvenstvo, nego da stvorim takav standard koji će vama omogućiti da idete. Ali samo ako želite.

Obećavam da neću kontrolirati javni servis i da vijesti neće imati 15 minuta protokolarnih informacija o Veličanstvenom Meni i njegovim dnevnim aktivnostima.

Obećavam da nećemo kupovati papke niti zapošljavati njihove sinove.

Eto, takvog hairliju, ili hairlijku, čekamo. Ali znate šta: ovaj narod nikada ne bi glasao za ovakvog lika. Proglasili bi ga demagogom koji prodaje šuplju i okrenuli bi se svojim dragim vođama. Jednom kmet, uvijek kmet, tako smo naučeni…

About The Author