Početkom juna, u polufinalnom meču Roland Garrosa između Marina Čilića i Caspera Ruuda desilo se nešto što organizatori ne vole, a mediji i publika obožavaju: na teren je izletjela dvadesettrogodišnja djevojka i zavezala se za mrežu. Na bijeloj majici bila je ispisana poruka – “Imamo još 1028 dana”.
Djevojka je članica “Posljednje renovacije”, udruge posvećene klimatskom aktivizmu. Njihova je teza da je budućnost Francuske “doslovno uništena”, a da politička garnitura današnjice ima tri, uvrh glave četiri godine da preduzme radikalne mjere ne bi li spasila ljudsku vrstu.
I upravo je tu suština problema koji je prisutan već decenijama, a ovog je ljeta eksplodirao. Nije u pitanju budućnost planete, ona će preživjeti pa u kakvom god stanju to bilo, ali jeste upitna budućnost ljudskog roda. Nekada davno pravile su se projekcije po kojima je 12 milijardi ljudi maksimum koji Zemlja može podnijeti. Kao što vidimo, na osam milijardi kompletan se eko-sustav raspada. Premalo je na svijetu resursa za ovoliko gladnih usta, a profit i kapital tako su projektirani da u ime profita kapital uništava sve što mu se nađe na putu.
Ako su tačne prognoze po kojima će svako naredno ljeto biti ovakvo ili još vrelije, onda smo prešli granicu od koje kreće sunovrat. Toplotni udar koji hara Evropom nije nešto što se nije očekivalo. U Španiji i Portugalu bjesne požari, stotine ljudi umrlo je usljed ekstremnih vrućina. Britanske bolnice otkazuju operacije, a brojne škole su zatvorene ranije. Zbog straha od iskrivljenih tračnica, građanima se preporučuje da izbjegavaju vozove. U međuvremenu, tračnice se nisu iskrivile, nego mjestimično zapalile.
Priča o rijeci Po zaokuplja pažnju Evrope. Riječni tok dug 650 kilometara je presušio. Zimi se vodom snabdijeva snjegovima s Alpa, tokom proljeća tu su kiše. Pošto su ove godine zakazali i zima i proljeće, rijeka je suha, u njeno korito prelijeva se Jadran pa su ugroženi stanovništvo, životinjski svijet i proizvodnja hrane. Vlasti su zatvorile fontane, zabranile rad autopraonicama i drugo pranje kose u frizerskim salonima. Eto kakve mjere poduzimaju oni koji klimatske promjene dočekaju nespremni.
Veliki mediteranski gradovi u opasnosti su od tsunamija. Vjerovatnost da se pojavi i zapljusne popularne turističke destinacije veća je nego ranije. U Hrvatskoj ponovo bjesne požari i građani su nezadovoljni jer država na raspolaganju ima samo šest upotrebljivih kanadera, što zvuči fantastično kad se stvar posmatra iz Bosne i Hercegovine. Kojoj su na raspolaganju rasklimani helikopteri Oružanih snaga, a vatrogasci spadaju među najlošije opremljene u Evropi. Iz udruženja Eko-Akcija lani su upozorili da Crna Gora, s četiri puta manjim GDP-om, ima tri protivpožarna aviona. Pri tome, budžet Federalne uprave Civilne zaštite veći je od 20 miliona maraka, a jedan Air Tractor košta manje od pet miliona.
Nijedna država ne bi smjela ostati gluha na klimatske promjene. Požari, poplave i suše, sve to je već godinama ekološka stvarnost, a situacija će biti gora. Neki dan Mostarci su na mrežama postavili fotografiju nečijeg automobilskog displeja na kojem je zabilježena temperatura od 51 stepena. Dakle, to da će se mediteranska klima izvitoperiti u tropsku nije prognozerska fantazmagorija, nego surova današnjica.
Čak i klimatske promjene imaju u sebi nešto od onog pogubnog klasnog karaktera: najpogođenije su siromašne zemlje i milioni će ponovo krenuti put Zapada, ovaj put ne zbog ratova, nego zbog vreline, vode i hrane. Ko ima novca i strateške inteligencije, već se sprema za vremena koja dolaze; ko nema ni jednog ni drugog, bavi se političkim efemerijama.
Imate pravo samo jednom pogađati kojoj od ove dvije kategorije pripadamo.
