BHT1 i FTV: Uvijek protiv demonstranata

Svaki put kada se dešavaju protesti u BiH, javni servisi su neprijateljski raspoloženi prema demonstrantima. Tako pokazuju svoju političku pristrasnost, što je problematično. Pritom je i apsurdno, jer kao da urednici i novinari zaboravljaju da su i oni građani poput onih koji izlaze na proteste i tako traže svoja prava

BHT1: Protiv radnika, uz politiku!

28. juli – 4. august 2015.

GDJE SU NESTALI IZASLANICI IZ RS-a: Ove sedmice u centralnim dnevnicima FTV-a i BHT-a dominiralo je usvajanje zakona o radu na nivou Federacije, no iako je ovoj temi bilo posvećeno izuzetno puno prostora, opet su izostala važna pitanja i odgovori. Nismo čuli ni glas intelektualaca niti suprotstavljene stavove eksperata, no zato smo slušali i gledali političare. Ni FTV ni BHT1 nisu spomenule da su na proteste u Sarajevo došli izaslanici sindikata iz Republike Srpske, što je izuzetno vrijedna vijest jer pokazuje kako građani jesu ujedinjeni po ovom bitnom pitanju.

BEZ RELEVANTNIH PITANJA: BHT1 je 30. jula (uredio Nikola Marković), kada se u Sarajevu okupilo oko 12.000 radnika na protestima koje je organizovao Sindikat, dnevnik počela razgovorom s federalnim premijerom. On jeste prava osoba u tom momentu, ali mu nije postavljeno skoro nijedno relevantno pitanje. Voditeljica i urednik samo su dali prostor da premijer iznese svoje stavove, ni na trenutak ne pokušavajući da mu se suprotstave, ili da ga suoče s pitanjima koja su mu taj dan upućivali radnici ili sindikati.

NEKI ČOVJEK IZ NAŠE STRANKE: Zanimljivo je bilo čuti kako premijer govori o burnoj sjednici Doma naroda Federalnog parlamenta od toga dana, te vidjeti ignoranciju koju pokazuje prema drugim strankama, ali i vođenju politike i poznavanju situacije u ovoj državi. Naime, u jednom trenutku on kaže kako je tokom zasjedanja “neki čovjek iz Naše stranke, nisam ni znao za sve te stranke…” Voditeljica ni ne primjećuje ovo, iako je apsurdno i krajnje grubo da premijer ne zna imena poslanika i stranaka koje su u Parlamentu. U nastavku intervjua voditeljica pušta premijera da hvali zakon i predstavlja u pozitivnom svjetlu planove i akcije svoje vlade, tako da sve to malo djeluje kao plaćen reklamni prostor.

PRISTRASNO I NEDOREČENO: U dijelu dnevnika u kojem su izvijestili o protestima, više pažnje su posvetili mogućnostima da se dogode incidenti – kojih nije bilo – nego razlozima izlaska radnika u tako velikom broju na ulice. Također, gotovo da nema razgovora s demonstrantima, nego su u fokusu sindikalni lideri i, naravno, političari. I kada se obraćaju demonstrantima, pitanja su mnogo provokativnija nego ijedno postavljeno političarima. Cijele sedmice su se vraćali na ovu temu, ali svaki put na isti način. I dalje nisu analizirali mane i prednosti zakona, uporedili sa stanjem, recimo, u regionu, istražili eventualne posljedice ovakvog zakona… Puno toga je ostalo nedorečeno.

ANIMOZITET I IZBJEGLICE: Isto tako je BHT1 ostao nedorečen u prilozima u kojima se spominjala mogućnost da talas izbjeglica krene preko BiH, nakon što je Mađarska podigla zid na granici sa Srbijom. Ta mogućnost odavno se spominje, ali je naši mediji ignorišu. Ove sedmice je u centralnim dnevnicima čak dva puta spomenuta. U dnevniku trećeg augusta (uredila Svjetlana Topalić) ovoj temi posvećeno je više prostora, ali je pristup krajnje diskutabilan. Naime, novinar Vedran Prodić govori o tome kako je 20 ljudi iz Sirije zadržala policija i kako čekaju da budu deportovani. Gdje će biti deportovani? Valjda nijedna zemlja ne pokušava ove ljude deportovati i ne tretiraju ih na način kako to radi BiH, a to je potpuno ignorisanje njihovih problema. U ovom prilogu se čak spekuliše da bi veliki broj izbjeglica mogli biti pripadnici ISIL-a, što je apsurdno. Izbjeglice su tretirane isključivo kao problem, i nije istraženo na koji način BiH može asistirati ovim ljudima koji bježe od rata, a naša zemlja im je uglavnom samo prolazna tačka. Ovakvo izvještavanje doprinosi jedino izgradnji animoziteta prema ljudima kojima treba pomoć. Kao i nama prije nekih 20 godina kada smo bježali od rata.

PLUS SEDMICE

U dnevniku 28. jula (uredila Svjetlana Vučetić) emitovan je prilog o eventualnom povećanju PDV-a. Ova izuzetno bitna tema mora biti stalno u medijima, jer ima velike posljedice na građane, ali ju je većina nekako zanemarila.

MINUS SEDMICE

U istom dnevniku bilo je riječi o obilježavanju mjesta stradanja tokom rata, i ponovo je sagovornik Marinko Čavara, čovjek koji je organizovao doček osuđenog ratnog zločinca i političar. Teme koje se dotiču procesa suočavanja s prošlošću nikako ne smiju biti obojene političkim stavovima, a još manje o njima trebaju govoriti ljudi koji otvoreno podržavaju one koji su osuđeni za ratne zločine.

OCJENA 5

FTV: Previše spekulacija

28. juli – 4. august 2015.

IZOSTALI DEMONSTRANTI: Mnogo prostora usvajanju Zakona o radu na federalnom nivou dala je i FTV, no opet nismo dobili dovoljno informacija. Ipak, potrudili su se više od BHT1 da se informišu o samom sadržaju Zakona. Novinari koji izvještavaju 30. jula (uredila Azra Pašukan) s protesta i zasjedanja Doma naroda propustili su razgovarati sa demonstrantima, te su – kao i BHT1 – više prostora dali političarima i sindikalistima. FTV također ima pomalo neprijateljski ton prema demonstrantima, te uporno traže razlog da kažu nešto loše o protestima i onima koji su učestvovali u njima. Novinarka Antonija Avram, koja izvještava iz sale Parlamenta, čak kaže kako i pored nekoliko hiljada demonstranata poslanici nisu osjećali pritisak pri donošenju odluke. Oni trebaju osjećati pritisak. A ako ne osjećaju, znači samo da im nije stalo do građana.

BESPOTREBAN KOMENTAR: “Retrospektiva” protesta – kako je najavljeno – (uradio Nedim Hasić) u crnom predstavlja demonstrante, dok je policija “dostojanstvena”, a sindikati su “njihovi”. Prilog završava ironičnom primjedbom kako su, nakon što su se radnici razišli, ostali samo oni “koji će zaista počistiti”, a u kadru se vide policija i čistači. To je potpuno bespotreban komentar.

RIJETKA PITANJA: I njihovi sagovornici vješto koriste dati prostor da kažu svoje stavove, a tek rijetko im novinari postavljaju pitanja koja su provokativna i koja idu u srž problema. No, zanimljiva je bila anketa emitovana u ovom dnevniku koji je skoro u potpunosti posvećen novom zakonu. Vješt odabir odgovora koji su snimljeni u više gradova pokazuje jasno nedostatak povjerenja građana prema vlastima.

INSINUACIJE, BEZ DOKAZA: FTV je i ove sedmice insistirala na terorizmu. U dnevniku 31. jula (uredila Amra Zaklan) govore o tome kako je MUP RS imao naznake mogućnosti napada na policijsku stanicu u Zvorniku mjesecima prije nego se on desio. No, ukazuju da su naznake govorile da će to biti teroristički čin i da će ga izvršiti grupa vehabija. Pritom zaboravljaju reći da nije dokazano da je napadač u Zvorniku imao veze sa vehabijskim pokretom, te da nije dokazano ni da li se radi o terorističkom činu ili izdvojenom napadu.

SELO OŠVE: Prijetnja od terorizma je bila i povod za odlazak ekipe FTV-a u selo Ošve (prilog emitovan trećeg augusta u dnevniku Rasima Borčaka). Ovaj put, novinar Muhamed Čabrić pokazuje kako u tom selu, izgleda, nema problema, da su ljudi koji tu žive otvoreni za svakoga, te negira senzacionalističke medijske izvještaje u kojima se govori o ovom mjestu kao sjedištu ISIL-a na Balkanu. No, nije jasno zašto je ovaj prilog na početku dnevnika.

Spekulisali su novinari FTV-a i u prilogu o napadačima na srbijanskog premijera u Srebrenici (prilog emitovan 28. jula u dnevniku urednice Amre Zaklan). Previše je ovo osjetljiva tema za spekulacije i možda je vrijeme da prepuste ovu istragu nadležnim organima i da nas obavijeste o rezultatima kada budu poznati javnosti.

PLUS SEDMICE

Zanimljiv prilog i važna tema o dječijem doplatku u Dnevniku 2 drugog augusta (uredio Darjan Babić). Novinarka Nerminka Emrić našla je porodicu s 11 djece i njihovu priču koristi da ukaže na probleme s isplatom dječijeg dohotka. Dobar pristup i zanimljivo urađena priča.

MINUS SEDMICE

Korištenje termina “županija” u prilozima novinarke Željke Mihaljević.

OCJENA 1 (županija)

UPOREDNA ANALIZA

Svaki put kada se dešavaju protesti bilo koje vrste u BiH, javni servisi su vrlo neprijateljski raspoloženi prema demonstrantima. Na taj način, ustvari, pokazuju svoju političku pristrasnost, što je problematično. Pritom je i apsurdno, jer kao da urednici i novinari zaboravljaju da su i oni građani poput svih onih koji izlaze na proteste i tako traže svoja prava.

(U četvrtak, šesti august čitajte analizu Aleksandra Brezara: RTRS i BNTV)