Bosna i Hercegovina, jaka kao beton: Bez namjere da raspirujemo konstruktivni patriotizam, nego s jedinstvenim ciljem da ukažemo na činjenično stanje na terenu, otpočinjemo ovu priču neoborivim zaključkom – Bosna i Hercegovina je sačinjena od nepoderive japije. Niko joj ništa ne može. Živjet će vječno, i još dugo nakon toga. Ne samo da joj ratna razaranja nisu mogla ništa nego i postratna spletkarenja (čitaj: kadriranja) ne daju očekivane rezultate.

Kakvi su je sve uhljupi vodili, a ona i dalje postoji, to je najveći garant svijetle budućnosti. Pogledajmo samo aktuelni politički trenutak. Milorad Dodik otkrio je savršenu formu opstrukcije: na čelo Vijeća ministara postavlja nesposobnog čovjeka koji je u crno zavio privredni i finansijski sektor Republike Srpske, a uz to je i pravomoćno osuđen zbog impresivnog spektra nedozvoljenih radnji. U Ministarstvo odbrane će gurnuti Mladićevog bliskog saradnika. I sve to nije dovoljno da bi poljuljalo državu.

Neki dan, prilikom posjete Kolinde Grabar-Kitarović, vjerovatno najuspješnije pjevačice iz prijateljske Hrvatske, zanimljiva situacija: Marinko Čavara, jedna od vodećih političkih ličnosti ove zemlje, dok svira bh. himna situaciju dostojanstveno trpi u stavu mirno. Kad počne hrvatska himna, Čavara desnu ruku polaže na srce. Haj što nema poštovanja prema državi na čijem je čelu, ali što bar ne iskaže minimum respekta prema hljebu koji jede, to su već zaumna pitanja na koja nikada nećemo dobiti odgovor.

Samo ta dva primjera govore kakva se ovdje kadrovska politika decenijama provodi. Međutim, nijedan od tih opskurnih slučajeva ne može dokučiti raskošnu mogućnost tumačenja kakvu nam pruža uposlenik Zavoda u Pazariću, Memo Haljevac. Čovjek je postao poznat kao pobjednik Željka Mitrovića Farme (Ili Zadruge, teško je razlučiti o kojem se uglednom ciklusu takmičenja radi). Kao relevantnu i uticajnu javnu ličnost formirao ga je, dakle, Pink, a onda preuzeo po svemu srodni Avaz. I to je sve što vam u ovoj inkarnaciji imamo reći o aktuelnoj kadrovskoj politici.

Političke snage koje formalno stoje nasuprot nacionalističkom divljanju također slijede isti kadrovski obrazac. Demokratska fronta nije ništa bolje uradila šaljući Martinu Mlinarević bez validne fakultetske diplome u Prag. Perspektivna Vlada Kantona Sarajevo ima toliko kadrovskih promašaja da bi se od njih mogla napraviti nezaboravna niska političkih bisera. Da ne zaboravimo u ovom nabrajanju ni SDA, koja također briljira decenijama. Kažemo vam, Bosna i Hercegovina je jaka kao beton. Neuništiva. Kad joj onako bestijalan rat nije dohakao i kad joj ovakvi kadrovi ne mogu doslovno ni pera odbiti – živjet će zauvijek. I neka će; ko sve ovo preživi, fakat je zaslužio vječnost.

Najveći izazov Zorana Tegeltije: Budućeg šefa Vijeća ministara čeka suočenje s brojnim izazovima. Nakon godinu dana odugovlačenja, nema tog problema u zemlji koji nije gorući. Ipak, jedan se po količini plamena i štete koju izaziva na svim stranama izdvaja: pitanje izbjeglica nije samo bosanskohercegovački problem, ali ovdje će imati najteže reperkusije. BiH ničim nije zaslužna za taj globalni egzodus, a njen je geostrateški peh što jedan izrazito propulzivan krak tih očajničkih selidbi završava u Krajini. Sve to dešava se u državi koja zbog funkcionalnih kontradikcija nije u stanju brinuti ni o sopstvenim građanima, a kamoli o izbjeglicama.

S druge strane, ni Hrvatska nije nijednim potezom uzrokovala egzodus o kojem govorimo. Zato agilnom politikom čini sve što je u njenoj moći da tim nesretnim ljudima od bijega napravi pakao. Neki dan, zagrebački Index nas informira da je Spiegel Online, jedan od najpopularnijih portala na njemačkom govornom području, kao udarnu vijest objavio tekst „u kojem upozorava da se pred granicom Europske unije sprema humanitarna katastrofa te da je za to odgovorna ‘rigidna politika Hrvatske’ prema migrantima“. Besprijekorna dijagnoza stanja koja je stala u jednu rečenicu. Spiegel navodi riječi Simona Campbella, glasnogovornika Border Violence Monitoring Networka, koji precizno konstatira da ponašanje hrvatske policije prema migrantima pokazuje da „u Europskoj uniji postoji duboka kriza pravne države i kriza sistema azila“.

„Situacija je eskalirala zbog tvrde granične politike Hrvatske s jedne strane, a s druge jer je EU BiH praktično ostavila samu da se nosi s problemom velikog broja izbjeglica… Aktivisti procjenjuju da je ove godine hrvatska policija ilegalno protjerala oko deset tisuća migranata u BiH, tijekom čega je i sama ilegalno prelazila granice s BiH.“

Uvijek je lako iživljavati se nad nemoćnim. Evo jednog divnog izazova za hrvatski MUP: što ne probaju na taj način malo zagaziti na teritoriju Srbije? I od tamo im izbjeglice ilegalno prodiru u talasima. Bio bi to pičvajz o kojem bi se pričalo godinama.

Partizansko groblje: Remek-djelo Bogdana Bogdanovića nema baš mnogo egzistencijalne sreće sa življem u čijoj je okolini napravljeno. Nakon relativno mirnih godinu dana, ponovo su oskrnavljene obnovljene spomen-ploče partizanima Mostara i Hercegovine koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu. Kao što nema nijednog problema u Sarajevu koji ne ide na adresu SDA (ili posljednjih godinu dana na adresu Kantonalne vlade), tako i u Mostaru, odnosno onoj polovini grada pod kontrolom HDZ-a BIH, sve što se dešava mora biti adresirano na Dragana Čovića. Čovjek je napravio takvu mrežu kadrova i institucija da doslovno kontrolira sve aspekte  života. Upravo zbog toga i prosvjed zbog novog vala iživljavanja nad mrtvim antifašistima mora biti odaslan u pravcu Ilića. Samo od Čovića zavisi hoće li se uništavanje Partizanskog groblja nastaviti. I to je neki minimum da bi se moglo govoriti o civiliziranom prostoru.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja