Al Jazeera je o susretu najmoćnijih političara svijeta napravila dugi, dosadni prilog od deset minuta. Na N1 su se odlučili za ekspeditivnost: sve što je bilo važno prepričali su u kratkom, informativnom i zanimljivom izvještaju

AL JAZEERA: Fatalna greška koja tjera publiku

9. – 15. februar 2015.

PALI VEĆ NA DRUGOM PRILOGU: U ponedjeljak, devetog februara, već s drugim prilogom počeo se gubiti interes za emisiju Vijesti u 18 na Al Jazeeri. Radilo se o sastanku Baracka Obame i Angele Merkel u Washingtonu. Imali smo direktan prenos govora Baracka Obame, oko pet minuta, i isto toliko Angele Merkel. Visokoformalni stil i govor koji nikog ni na šta ne obavezuje bio je fatalna greška koja tjera gledaoce da prebace na drugi kanal. Dodaju li se tome tehničke poteškoće, prije svega miješanje glasova simultanih prevodilaca, nije pretjerano tvrditi da je uz te vijesti ostao samo onaj ko mora službeno da ih prati.

DOKUMENTIRANI OČAJ: Dan poslije, dojam je popravljen. Vijesti su počele prilogom o imigrantima s Kosova. Kroz cijelu sedmicu, prije ove analizirane, taj problem je tematiziran, ali novina koja je uvedena ovim prilogom je pogled s mađarske strane. Autor priloga je prešao granicu Srbije, pokazao hladni potok kroz koji imigranti gazeći ulaze u EU, tragove presvlačenja… Ukratko, dokumentaristički je uspio pribilježiti njihov očaj. Takve slike ostavljaju dublji utisak na gledaoca od samih izjava imigranata o tome šta ih tjera na bijeg u EU. Desetine kilometara pješačenja po neuslovnom terenu, nerijetko s djecom, upravo njihove izjave čini ubjedljivijim. Na kraju priloga, s mađarske strane granice, novinar se susreće s imigrantom kojeg je upoznao u Subotici nakon njegovog prvog, neuspjelog pokušaja prelaska granice. Ovaj put je uspio te tim susretom priča dobija dobar završetak. Naime, dimenzija imigrantske istrajnosti, koja je kroz prilog stalno potencirana, na kraju biva uokvirena uspjehom te ljudska potreba za boljim životom, unatoč svim zaprekama, trijumfira. U samo nekoliko minuta, novinar je iskombinovao informativno, reportažno i dokumentarno, a za sve to trebalo je samo preći granicu.

NEŠTO JE TRULO U MAKEDONIJI: Medijski interesantne stvari dešavaju se u Makedoniji: optužbe za pokušaj puča, poplave, neovlaštena prisluškivanja opozicionara, štrajkovi radnika, studentski protesti i blokada skopskog univerziteta. Sve te teme korektno su obrađene, ali s obzirom na njihovu ozbiljnost i težinu, nedostaje uvid u neku opštiju sliku stanja u toj zemlji. Situacije pod kojima bi i mnogo razvijenije zemlje klecale, ovako isfragmentirane, daju nam do znanja da je “nešto trulo u državi Danskoj”. Međutim, nedostaje neko ili nešto da nam kaže šta je to.

NEŠTO TU NEDOSTAJE: Stanje u Ukrajini također se prati intenzivno i profesionalno. Međutim, i tu imamo problem za koji bi se moralo imati sluha. Konstantno se čuje i glas naroda, ali začuđuje njegova nepristranost. Ljudi najčešće nisu upućeni u uzroke rata, ne vide krivca, ne zauzimaju stranu i uglavnom govore kako se “veliki” obračunavaju preko leđa “malih”, tj. političari preko leđa običnog naroda. Nema sumnje da tu ima istine, ali s obzirom da je tamošnji sukob dobrim dijelom etnički zasnovan, onda glas naroda koji čujemo treba objasniti. Kako to da i Rusi i Ukrajinci koje čujemo nemaju ništa jedni protiv drugih, a proruski separatizam i ukrajinski unitarizam jedan protiv drugog ratuju?

INFORMACIJA IZGUBLJENA U MORU POJMOVA: Druga velika evropska tema je Grčka, i jedino mjesto, a koje je, ustvari, ključno, gdje se informacija gubi jesu pregovori Grčke sa EU o otplati dugova. Informacija se gubi u moru pojmova koji su u vezi s finansijama. Veliki dio gledalaca ne zna ništa ili zna jako malo o globalnim finansijskim tokovima i prilozi koji govore o tome moraju imati i edukativnu notu. Najčešće je nemaju. Tako bez objašnjenja, s osjećajem praznoglavosti, moramo slušati o MMF aranžmanima, premosnim kreditima, državnim obveznicima i sličnim “španskim selima” tek pomalo sluteći šta to sve znači.

PLUS SEDMICE

Prilog Đorđa Kostića od 10. februara o kosovskim imigrantima u Mađarskoj.

MINUS SEDMICE

Direktan prenos govora Angele Merkel i Baracka Obame sa sastanka u Washingtonu.

Ocjena: 8

N1: DOSJE X IZ ŠAJKAŠA

9. – 15. februar 2015.

DOMAĆI KONTEKST: I na N1 praćeni su imigranti s Kosova. Međutim, N1 unio je u priču o Kosovarima i jedan novi ugao. Kao televizija fokusirana na BiH, predstavili su nam život albanske zajednice kod nas te ujedno i sve probleme koje trpe Albanci u BiH. Saznali smo dosta i o problemima koje trpi BiH zbog nepriznavanja Kosova. To je ono što je više puta pohvaljeno kod N1, a odnosi se na povezivanje bitnih tema iz regije i svijeta s domaćim kontekstom.

INFORMATIVNIJI PRISTUP: Što se tiče susreta Obama – Merkel, na koji je Al Jazeera, kako smo vidjeli, potrošila preko deset minuta, na N1 su ukratko prepričali najbitnije detalje susreta. Pogledamo li Al Jazeerin desetominutni prenos susreta i poslušamo li vijest o susretu koja nam je data na N1, vidjet ćemo da je N1 informativnija. O čemu se tu radi? Naime, kod takvih stvari, kakvi su sastanci državnika, mi ne možemo znati u kojem momentu će biti rečeno ono što je bitno. Samim tim ne možemo se ni nadati da će “bitno” biti u momentu našeg uključenja. O tome treba naknadno izvijestiti i dobro je što su na N1 tako uradili.

PRETJERANA DOSLJEDNOST: Dosljednost u praćenju teme još je jedna dobra karakteristika uredništva i novinara na N1. Međutim, tu nekad znaju i pretjerati. Primjer za to je afera Swisleaks. Uposlenici švicarske podružnice britanske banke HSBC pomagali su klijentima pri utaji poreza. Saznalo se da je jedan broj utajivača iz regije, a nekoliko iz BiH. Iz dana u dan novinari N1 su nas izvještavali kako se još ne zna ko su ti bh. utajivači i kako se niko iz vlasti tim povodom ne oglašava. To nije vijest, već pokušaj proizvodnje vijesti gdje novinar ne radi ništa drugo nego svakodnevno pokazuje svoj neuspjeh u dolasku do informacija. Ako je to već tema od krucijalne važnosti za N1, onda se ona istražuje i bude prezentovana nakon prikupljanja i obrade informacija. Ipak, na N1 su se sjetili da uzmu tu temu kao povod za neke druge, od kojih je jedna govorila o tome ko je najbogatiji u BiH. Nismo ni tu saznali odgovor, ali smo saznali barem zašto ga ne možemo saznati, i to je nešto.

NEPOTREBNI SENZACIONALIZAM: Uzmimo za primjer i masovno padanje djece u nesvijest u jednoj školi u mjestu Šajkaš u Srbiji. Stalno smo izvještavani kako nije otkriven uzrok njihovog padanja u nesvijest, čime se samo doprinosi misterioznosti događaja i senzaciji tim događajem, umjesto da se sačeka uzrok i on objavi. To je ono čime se nijedan informativni program ne može pohvaliti.

SVE PREDNOSTI RETROSPEKTIVE: Primjer dobrog kontinuiranog praćenja je prilog o Centralnoj banci BiH. Tačnije, radi se o izvještaju o nesavjesnom poslovanju 30 uposlenika te banke a koji je izrađen pod okriljem istrage o pljački te banke. N1 je od početka o tome izvještavala i nastavlja to da radi pri čemu se uvijek napravi kratka retrospektiva događaja.

DEMISTIFIKACIJA POLITIČARA: N1 je već pohvaljena televizija što se tiče načina predstavljanja bh. političara u negativnom svjetlu. Naime, oni nađu način da se političari sami u tom svjetlu predstave. Ovaj put su napravili anketu među njima, a pitanje je bilo: “Ko je autor bh. himne?” Pokazali su svoje neznanje o državi koju vode – tek jedna političarka mucajući je izgovorila prezime autora.

RUŠENJE MITOVA: Treba izdvojiti i manje ili više uspjele pokušaje rušenja mitova na N1. Svake sedmice imamo nešto takvo. Ovog puta ticalo se maloljetne delikvencije. Naime, opšte mjesto u bh. javnom prostoru je to da su prestupnici na slobodi jer su zatvorski kapaciteti popunjeni. Eh, to nije slučaj sa Kazneno-popravnim zavodom Tunjice, odakle nam je N1 donijela reportažu.

PLUS SEDMICE

Povezivanje bitnih tema iz regije i svijeta s domaćim kontekstom te kontinuitet u praćenju tema bitnih za širu zajednicu, kakva je, naprimjer, pljačka Centralne banke BiH.

MINUS SEDMICE

Neosnovano kontinuirano praćenje teme o padanju učenika u nesvijest u srbijanskom mjestu Šajkaš.

OCJENA: 9

KOMPARATIVNA ANALIZA

Na Al Jazeeri je napravljen izvjestan napredak kad je u pitanju praćenje pojedinih tema. Za razliku od prošle sedmice, kada napadi na Milorada Pupovca u Hrvatskoj nisu ni primijećeni, ove sedmice slučaj je praćen. Povećan je i interes za prava radnika u regiji. Tačnije, bilo je riječi o radnicima iz Srbije koji su na radu u Rusiji.

Na N1 slučaj Pupovac propraćen je od prvog verbalnog incidenta. Kad su u pitanju radnička prava, televiziji N1 od njenog početka ne može se ništa zamjeriti. Promjene na bolje primjetne su u tretmanu problematike beskućnika. Peta smrt od smrzavanja u BiH navela ih je da istraže i 10. februara predstave prihvatilišta za beskućnike diljem BiH.

ISTIČEMO

Na Al Jazeeri je 12. februara bilo interesantno vidjeti kako Milorad Dodik i Mladen Ivanić izbjegavaju jedan drugom pogled. Prilog je govorio o Dodikovom potpisivanju izjave Predsjedništva BiH o odlučnosti vlasti da svoj rad usmjere ka EU integracijama. Dodik, poznat po svojim opstrukcijama, odugovlačio je i sa stavljanjem potpisa, a i po drugim osnovama suprotstavljen je Mladenu Ivaniću. Međutim, kao najreprezentativniji politički predstavnici države i entiteta, sjedili su prvom redu i kamera je, opravdano, bila fokusirana na njih. U jednom momentu dešava se kontakt očima kada i jedan i drugi to vidno izbjegavaju. Slika je iskorištena da se bez riječi podsjeti na njihovu uzajamnu političku netrpeljivost.

 (U srijedu, 18. februara čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i FTV)