ONLINE AKTIVIZAM: ONI NAS ODBIJENICOM, MI NJIH FACEBOOKOM

yeezy boost 350 http://www.yeezybykanye.com

U mnogo manjem broju, ali ipak značajnom, na isti način građani i građanke Bosne i Hercegovine izašli su na ulice u februaru 2014. godine. Bez organizacije, bez lidera, ali povezani zajedničkim problemima i društvenim mrežama.

Kliktivizam

Društvene mreže su vrsta javnog prostora u kojem korisnici i korisnice izražavaju svoje nezadovoljstvo, zadovoljstvo, te se povezuju i nalaze istomišljenike i saveznike za djelovanje u fizičkom javnom prostoru. Termin “kliktivizam” već je ušao u rječnike. Oksfordski rječnik definiše kliktivizam kao “upotrebu društvenih medija i drugih online metoda za promoviranje određenog cilja”. Kliktivizam je, ipak, samo početna tačka za pravi aktivizam koji podrazumijeva niz akcija − od izlaska na ulice do pravnih akcija, a koje, nažalost, često izostanu na kraju. Ipak, ono što je evidentno je da online podrška dopušta brzu reakciju i daje mogućnost podizanja svijesti o nekom pitanju.

U BiH su na društvenim mrežama možda najprisutniji aktivisti iz Prijedora i Banje Luke. Centar za mlade “Kvart” i organizacija “Oštra nula” godinama koriste društvene mreže kako bi senzibilizirali građane/ke za teme kojima se bave. Goran Zorić iz “Kvarta” kaže da koristiti društvene mreže kao jedan od alata ima smisla, a s ciljem da se njihove ideje i vrijednosti koje zastupaju što više čuju i dođu do što većeg broja ljudi. No, nalazi i mane online aktivizmu.

“Prečesto smo svjedoci da se aktivnosti na društvenim mrežama koriste kao izgovor za odsustvo konkretnih radnji na drugim poljima, što i ne iznenađuje s obzirom na nivo bespomoćnosti i pasivnosti u našem društvu. Online aktivizam za nas jeste djelovanje u cyber prostoru u cilju promovisanja ideja i vrijednosti za koje se zalažemo, ali i način na koji komuniciramo s javnošću, obavještavamo o događajima, pozivamo ljude i privlačimo mlade”, kaže Zorić.

Za “Kvart”, kao i brojne druge aktiviste kod nas i u svijetu korištenje društvenih mreža često ostaje i jedini način da šire informacije o svom djelovanju jer ih takozvani mainstream mediji zaobilaze. “Naprimjer, kada ‘Kozarski vjesnik’ odbije da objavi čitulju za 102 djece ubijene u toku rata u Prijedoru, mi objavimo saopštenje na društvenim mrežama koje pročita nekoliko desetina hiljada ljudi. To je, jednostavno, način borbe”, pojašnjava Zorić.

Dražana Lepir iz “Oštre nule”, pak, kaže da je planiranje akcija online zahtjevno. “Ono što je najvažnije za svaku kampanju je poruka. Ona bi trebala biti originalna, a u isto vrijeme i odražavati cilj i biti lako prenosiva ciljnoj grupi”, pojašnjava Lepir. “Oštra nula” je do sada vodila nekoliko uspješnih kampanja, uključujući onu prije izbora kad su pokušali motivisati što više mladih ljudi da glasaju.

Ono što online kampanje omogućavaju s lakoćom je povezivanje s drugim grupama koje zastupaju slične vrijednosti i imaju slične ili iste ciljeve. Samo neke od kampanja koje su vođene kod nas, neke manje neke više uspješno: “Biti građanin/ka”, “Jer me se tiče”, podrška JMBG protestima, podrška LGBTIQ osobama… “Postoje teme na koje moramo stalno ukazivati i prostor na društvenim mrežama to dozvoljava. Međutim, ukoliko to ne prate i druge aktivnosti u ‘stvarnom’ svijetu, ne možemo govoriti o društveno odgovornom djelovanju”, naglašava Lepir.

Mnogo više podrške na Facebooku nego pred Vijećnicom

Primjer kampanje koja je podrška konkretnom djelovanju na terenu je “Javna čitaona”. Grupa građana se organizovala i pokrenula ideju o vraćanju Vijećnice građanima i građankama Sarajeva. Akcija se odvija već nekoliko mjeseci, a promovirana je većinom online, putem Facebooka. Iako nema veliki odziv, čemu je mogući uzrok i prvo veliko zagađenje u gradu, a sad hladnoća, kampanja još traje. Svake subote građani dolaze pred Vijećnicu i čitaju, pokušavajući ući unutra. Gradske vlasti su potpuno gluhe na njihove zahtjeve, ali ono što se postiže je da ideja živi i traje, a Facebook stranicu posjećuje mnogo više ljudi nego što dođe pred Vijećnicu, što ipak odražava podršku.

Zorić kaže da i postove “Kvarta” čitaju “kako oni koji nas podržavaju tako i oni koji se često ne vide na našoj strani (što nam je mnogo bitnije), kao što su pripadnici policije, lokalni političari i političarke, različiti nacionalisti i pripadnici desnih grupa i drugi. Naša ciljna grupa jeste lokalna sredina, građani i građanke Prijedora, jer naše opredjeljenje i jeste utjecaj na lokalni javni diskurs. Naravno da je i u ovom polju potrebna kreativnost i originalnost, pa su naši statusi i komentari uglavnom ironični, čak i provokativni, ali nam se to čini kao najbolji način da se izazove reakcija.”

U posljednjih desetak godina mnogo je primjera u svijetu u kojima je kliktivizam izrastao u akciju, počevši od pobune u Egiptu, preko akcija koje godinama radi Greenpeace ili brojnih akcija koje su u toku, a koje su podrška izbjeglicama. Najveća ideja koja trenutno opstaje u regiji, a bazirana je online, jeste grupa “Are You Syrious?”. Grupu su pokrenuli aktivisti i volonteri iz Hrvatske kao odgovor na dolazak velikog broja izbjeglica u regiju. Lejla i Luka Juranić iz Zagreba su putem Facebooka u augustu 2015. pozvali prijatelje i istomišljenike da im se pridruže u pomaganju ljudima koji su hodali preko Balkana ka Evropi. Poziv je izveo na ulice stotine ljudi, te povezao aktiviste i volontere iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, a kasnije i Makedonije i Slovenije.

“Are You Syrious?” do danas djeluje na terenu, ali ono po čemu su prepoznatljivi je dnevni digest, izvještaj koji donosi informacije o kretanju izbjeglica, potrebama volontera i svim dešavanjima vezanim za izbjeglice i volontere. Njihov dnevni doseg prelazi preko 100.000 online korisnika. Izvještaje čitaju svi koje interesuje pitanje migracija u Evropi. Do sada nisu plaćali bilo kakvu promociju. Opstaju i djeluju online, ali su njihove akcije uvijek praćene i djelovanjem na terenu.

Online uporišta neaktivista

Kritičari kliktivizma i online kampanja kažu da su društvene mreže postale uporište ljudi koji ne žele da se aktiviraju i online prisustvom, ponekim likeom, prikrivaju svoju pasivnost. Takva slika se mogla dobiti i tokom protesta 2014. Facebook stranica plenuma u Sarajevu u jednom trenutku imala je više od 50.000 likeova, dok je na samom plenumu i na protestima bilo sve manje ljudi.

Kritičari kod nas, ali i u svijetu kažu da kliktivizam na kraju ubija pravi aktivizam jer daje tu lažnu sliku i mogućnost ljudima da izbjegnu djelovanje, odnosno, da ga svedu na praćenje društvenih mreža.

I Goran, kao i Dražana i svi drugi aktivisti ipak naglašavaju da je podrška “na ulici” najvažnija. “To je, ipak, konkretniji oblik podrške, prelazak s riječi na djela koja su puno potrebnija ovom društvu nego like na nekom statusu ili podržavajući komentar”, slaže se ovo dvoje aktivista.

“Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)”