U toku je žestoka predizborna razmjena vatre između Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost. Donosimo pregled najvažnijih aspekata tog sukoba

Vlast u bh. državi i Federaciji BiH nakon prošlih izbora uspostavljena je poslije više od pet mjeseci. Skrpljena je koalicija koja to i nije bila. Svako malo neka od njenih sastavnica bila je opozicija unutar tog nazovi dogovora.

Za formiranje koalicije, sa sramotnim učinkom, odlučujući je bio dogovor čelnika Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost BiH Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Nakon sporazuma vrcalo je zadovoljstvo o „bošnjačkom jedinstvu“ koje će tom narodu i bh. državi donijeti boljitak za pamćenje.

Kratko je to trajalo. U februaru naredne godine podignuta je optužnica protiv Radončića i još nekoliko osumnjičenih za krivično djelo ometanja rada pravosuđa i davanje nagrada ili drugog oblika trgovinom uticaja, a suđenje je počelo već u martu. Radončić je bio u podužem pritvoru. Osnivač Avaza i SBB-a BiH krivio je za to Izetbegovića i poveo pravi medijski rat protiv njega. Odgovarao je i Izetbegović.

OBRAČUNI: Refleksije nemilosrdnog razračunavanja dvaju vođa i njihovih stranaka traju u tekućim izbornim predigrama. U prethodnom nadmetanju za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Izetbegović je s nevelikom razlikom nadmašio Radončića, koji je to tumačio izbornom krađom. Izetbegović ovaj put ne može biti kandidat, Radončić to jeste.

Predsjednik SBB-a je prvostepenom presudom oslobođen optužbi po svim tačkama. Bitno je što je Naser Keljmendi pravosnažnom presudom Apelacionog suda Kosova oslobođen odgovornosti za ubistvo Ramiza Delalića Ćele i drugih krivičnih djela. Radončić je spominjan i u toj optužnici, a bio je i svjedok u procesu Keljmendiju, stajući na njegovu stranu. Vidno je olakšanje nakon takvog ishoda u medijskom prostoru koji kontroliše Radončić.

PRIORITETI: Predsjednik SDA predvodi predizbornu animaciju u maniru vladara. Prisutni oko njega se doimaju tek kao svita.

Predizborna šema SDA nije promijenjena. U prvom planu su repeticije tvrdnji da je riječ o stranci koja je bila i jeste odlučujuća za slobodu, očuvanje identiteta i vjere te opstanak Bošnjaka i BiH, s naglaskom na ulogu Alije Izetbegovića. Povodom 93-godišnjice njegovog rođenja, muzej osnivača SDA je promoviran kao svojevrsno hodočasno mjesto i nova turistička atrakcija. Sin je i u ovoj prilici sebe ovlastio za neupitnog tumača očevog djela. Nećemo o primjerenosti tog dinastičkog monopolizma.

Militantni aspekt uoči oktobarskog natjecanja prisutan je nekoliko mjeseci. Federalni premijer Fadil Novalić počeo je priču o značaju namjenske industrije u FBiH, kao pokušaj odgovora na jačanje velikosrpskih i velehrvatskih ambicija prema BiH i naoružavanju u susjedstvu. Na toj liniji, manifestaciju „Odbrana BiH – Igman 2018.“, Izetbegović je iskoristio da SDA, nanovo, predstavi kao odlučujućeg zaštitnika Bošnjaka, muslimana i bh. države od prijetnji sa srpske i hrvatske strane iznutra i s vana. Vojnu industriju na prostoru FBiH Izetbegović tretira kao očevinu. Sva ta priča je tanjušna. Izetbegović kaže da je osvojena proizvodnja pušaka, a u izgledu su dronovi i topovi. Da bi izbjegao asocijaciju na stranačko prisvajanje namjenske industrije i ratobornosti, govorio je o jedinstvenim, a ne trodjelnim Oružanim snagama BiH, izdvajanju za NATO…

Izetbegović je na Igmanu odao priznanje partizanima, a u drugoj prilici istakao da je o(p)stala Titova ulica u Sarajevu. Ideološki izlet, izborno potaknut.

Bakir Izetbegović je i u ovoj prilici u stereotipnom uočiizbornom ratovanju s vođama SNSD-a i HDZ-a BiH, strateškim partnerima, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Radončić to smatra već viđenim igrokazom, ali u datim okolnostima nije logično ni šutjeti na secesionističke provokacije Dodika i Čovića.

Fahrudin Radončić u ovoj fazi preferira medijske udare na SDA u pet glavnih pravaca. Prvi je stalno ukazivanje na slabosti vlasti na svim nivoima (kao da nije SBB, ovako ili onako, dio toga). Drugi je  naglašavanje neosjetljivosti vlada prema teškom socioekonomskom položaju većine stanovništva i posebno ranjivim grupama (mladi, penzioneri, borci…). Treći je lične naravi, s pričom o politički montiranim procesima i suđenju njemu u prvom planu. Četvrti je insistiranje na (ne)kažnjavanju odgovornih za tzv. političke likvidacije, s insinuacijama koje idu ka Bakiru Izetbegoviću. Peti je potenciranje Izetbegovićeve slabosti u spoljnopolitičkoj sferi, s naglaskom na veze s turskim predsjednikom. Radončić to koristi i da bi se dodvorio Amerikancima, s kojima nekih godina nije bio baš u dobrim odnosima.

U igri je neminovno i Pelješki most. Radončić je za inferiornost državnih organa i u ovom slučaju optužio SDA, koja uzvraća da šuruje sa Čovićem. A bh. ministar komunikacija i prometa je Ismir Jusko iz SBB-a.

Radončić ne dira Aliju Izetbegovića, njegova propaganda sugeriše da je sin napustio očevu politiku. A Izetbegović sin, kao argument da Radončić ne može biti vođa naroda, navodi da ga nikad nije vidio u džamiji.

PREDNOSTI: SDA je vladajuća stranka, s kratkim prekidom, još od 1990. godine. Uoči ovih izbora ima poluge u ključnim institucijama sistema i mogućnosti uticaja na medije i izborni proces.

SDA je izgradila snažnu glasačku bazu instaliranjem kadrova po svim nivoima vlasti i u javna preduzeća i ustanove. Tu su i udruženja koja finansije dobijaju voljom te stranke. Tradicionalno, uporišta SDA su među Bošnjacima što su se iz istočne Bosne naselili u sarajevskom i tuzlanskom kantonu i seoski živalj.

SBB je u međuvremenu stekao iskustvo u vlasti, izgradio stranačku infrastrukturu i glasačku matricu. Ipak, temeljna prednost Radončićeve stranke (a i drugih) spram SDA je u njenim slabostima.

Radončić zasad ima prednost u medijskom nadmetanju. Tu su Avazov dnevni list, portal i, istina, neafirmisana TV Alfa. Žestoki kritičari SDA imaju veliki prostor u Dnevnom avazu (Bakir Hadžiomerović, Nedžad Latić, Enver Kazaz…). Naruku Radončiću ide Latićev portal The Bosnia Times stalnom kritikom vođstva SDA.

S druge strane, Radončić jadikuje da mu nije sklona FTV, da je portal Slobodne Bosne pod kontrolom SDA, na čijoj su strani Faktor i Stav (navodno, s tursko-erdoanskim zaleđem), te SAFF (glasilo političkog islama).

SLABOSTI: Lohotnost bh. države i stanje u društvu govore o učinku politike SDA, dugoročno i u tekućem mandatu. Izetbegović se nije dokazao ni kao stranački lider, ni kao političar ni kao državnik. SDA se osipa i u stalnim je unutarnjim tenzijama.

Kao i SDA, SBB prate korupcionaške afere. Ključno je hoće li se Radončić pokazati kao odlučujući adut svoje stranke ili ranjiva tačka. Mada je oko tri decenije u BiH i od rata naovamo prisutan na javnoj sceni, nije rodom odavde. Pitanje je kako će ga percipirati glasači – kao obećavajućeg autoriteta naspram Izetbegovića ili čovjeka pod različitim sumnjama. Pamti se i da Radončić uspon nije ostvario prvim milionom koji je sam stekao, već ga je dobio od SDA. Pitanje je i kako će se gledati na SBB-ovo „i jesmo i nismo u vlasti“.

LETOVI: SDA je od 1990. ključni politički agens među Bošnjacima, ma kakav oni odnos imali prema toj stranci-pokretu u izbornim ciklusima. Njeno gnijezdo su sadjeli pripadnici Mladih muslimana predvođeni utemeljivačem stranke Alijom Izetbegovićem. Rast velikosrpskog hegemonizma i velehrvatskih pretenzija motivirali su tadašnje Muslimane da se većma priklone SDA predvođenu ljudima s oreolom muslimanskih pravednika i mučenika, za koje su vjerovali da mogu braniti njihovu egzistenciju.

Apsurda li, SDA se u prvim izborima udružila s eksponentima agresivnih nastojanja iz Srbije i Hrvatske – Srpskom demokratskom strankom i  Hrvatskom demokratskom zajednicom, kako bi zajedno pobijedili Savez komunista BiH (tada sa dodatkom Socijaldemokratska partija), koji je bio za, a ne protiv Muslimana i Bosne i Hercegovine.

U SDA-u su se našle grupacije različitih poticaja. Dio je bio opredijeljen logikom etno-religijskog okupljanja kao odgovorom spram takvih agresivnih namjera sa srpske i hrvatske strane. Tu su se našli i karijeristi – bivši članovi Saveza komunista (ne znači i da su bili komunisti), te novokomponovani političari koristoljubivih namjera.

Mladomuslimanski utemeljitelji su polako gubili snagu osnovnog jezgra, a odlučujuće političko jato stvarano je oko Izetbegovića oca i njegove uže i šire porodice. Tu pretežuću snagu danas oličava sin Bakir.

Bilo je u tom „gnijezdu“ mnogo političkih „kukavičjih jaja“. Preveć ličnih i grupnih interesa našlo se u tom konglomeratu i dovodilo do neslaganja i sukoba. Prvi veliki „otpadnik“ stranke bio je tada drugi čovjek SDA, pretendent na mjesto šefa – Haris Silajdžić. Njegova Stranka za BiH bila je u uzletu, sada je među marginalnim. Bilo je još „poletaraca“ (othranjenih i dobrano i svakovrsno nahranjenih u SDA) koji su odlepršali zarad ličnih interesa. U vrijeme vladavine Izetbegovića sina otišle su dvije važne grupacije – dio načelnika u bitnim opštinama i državnih parlamentaraca.

Važni su odlazeći iz SDA. Njihovi glasovi će uticati na količinu glasova za SDA i SBB te na oblikovanje vlasti. Tu su i treći veliki pretendent na birače unutar bošnjačkog korpusa, SDP, i još neke stranke koje hoće svoj dio tog izbornog tijela.

U tom ratu iznad „kukavičjeg gnijezda“ dvoboj Izetbegović – Radončić odlučiće ko će biti nakon oktobra prva „bošnjačka stranka“. Za SBB je velika stvar što je u takvoj prilici, a za Radončića bi ulazak u Predsjedništvo BiH bio ostvarenje dvodecenijske težnje. Izetbegoviću je najvažnije da ostane na čelu SDA, radi sebe i svojih. Biće još žestoke razmjene vatre u tom ne samo izbornom ratu.