„Mljekari odustali od protesta, prihvatili ponudu ministarstva. Premija po litru mlijeka trideset feninga, petsto maraka po muznom grlu“, rečeno je na kraju uvoda u večernji dnevnik Radio-televizije Republike Srpske, javnog entitetskog medijskog servisa, u utorak, 27. januara. Sam prilog o odustajanju mljekara od protesta emitiran je tek u dvadeset i petoj minuti emisije, a završava zaključkom kako je „cilj da se svi solidarišu da se problem u mlijekarstvu prevaziđe“ i da „vlada planira dugoročne politike koje su održive“.

Stvorena je slika kako je postignut dogovor koji je proizvod razgovora, vlada je prikazana kao odgovorna, nagodna i fleksibilna a mljekari su shvatili da sistem radi i da put do svakog rješenja vodi preko institucija – nikako preko protesta i ulice. Međutim, do ove slike je došlo tek nakon dvosedmičnog političko-medijskog discipliniranja mljekara i stvaranja pritiska na njih u čemu je javni televizijski servis odigrao ključnu ulogu.

Primjer sprečavanja protesta mljekara u RS je jedan klasičan primjer političkog upravljanja medijskim narativom, a kratak vremenski period u kojem se sve odigralo i jednostavnost teme na kojoj je moguće pratiti intenziviranje pritiska na mljekare, kao i propagandističke tehnike koje su korištene čine ovaj slučaj i jako praktičnim za korištenje u edukativne svrhe. Prilog od 27. januara u tome čini samo završnu narativnu petlju u potpunosti zatvorenog narativnog sistema koji polazi od priznanja postojanja problema a do rješenja dolazi nakon čitavog niza propagandnih manipulacija i akrobacija. Pogledajmo stoga kako izgleda hronologija medijskog pritiska RTRS na mljekare.

Ponedjeljak, 12/01/2026

Početnu tačku ove hronologije nalazimo u dnevniku od ponedjeljka, 12. januara i kratkoj crtici na kraju dnevnika koja govori o sastanku predstavnika ministarstva poljoprivrede sa proizvođačima mlijeka. Baš kao i spomenuti prilog, koji je 27. januara zatvorio narativni luk, i ovaj je emitiran u dvadeset petoj minuti emisije, trajao je svega četrdeset sekundi, i u njemu je rečeno sljedeće:

„U Ministarstvu poljoprivrede je održana sastanak sa predstavnicima Udruženja poljoprivrednih proizvođača mljekara, na kom su razmatrana aktuelna pitanja u sektoru mljekarstva s akcentom na problem tržišnih viškova mlijeka i doneseni zajednički zaključci. Tokom sastanka analizirani su uzroci nastalih viškova, među kojima su smanjena potrošnja, otežan plasman proizvoda kao i poremećaji na tržištu. Razmatrane su mjere interventnog djelovanja, uključujući i mogućnost dodatne prerade mlijeka, podrška otkupu, dobijanje finalnog proizvoda, većeg platnog razreda i jačanja izvoznog potencijala, kao i unapređenje sistemskih podsticaja radi očuvanja proizvodnje i stabilnosti sektora.“

Iz ovog citata, koji predstavlja prijepis čitave emitirane vijesti, može se zaključiti kako RTRS sugerira da između vlade i mljekara postoji saradnja, da zajednički analiziraju uzroke „aktuelnih pitanja“ i donose „zajedničke zaključke“. Nema rječnika koji bi ukazivao na konflikt i izazivao emocije, nego se koriste tehnički jezik i izrazi poput „analizirani uzroci“, „razmatrane mjere“ ili „interventno djelovanje“. Za početnu tačku hronologije medijskog pritiska o kojem govorimo ovaj je trenutak odabran jer on predstavlja makar eksplicitno priznanje da problem postoji i da je u nadležnosti Vlade, iako ton i odabir riječi ostavljaju na gledatelje dojam da nije riječ o krizi nego tehničkom pitanju.

Na ovom je mjestu važno napomenuti kako su problemi u mljekarskom sektoru u prvi plan izbili sedam dana ranije, kada su u osam gradova RS mljekari izišli na protestnu vožnju traktorima. Tog dana, 5. januara, je RTRS u dvadeset šestoj minuti dnevnika emitirala vijest o protestnoj vožnji, ali je preusmjerila odgovornost na lokalne zajednice.

„Dok resorno ministarstvo pokušava zajedno sa mljekarima da pronađe najbolje rješenje, sa lokalnog nivoa samo deklarativna podrška i dugovanja poljoprivrednicima“, rečeno je u tom dnevniku nakon čega su uslijedile kritike prema gradskim i općinskim vlastima, naročito onima u kojima je na vlasti opozicija, poput Banje Luke i Bijeljine. „Kada je u pitanju Banja Luka, podrška poljoprivrednicima stiže samo sa društvenih mreža“ i „slična situacija i u Semberiji, gdje je mljekarstvo zapostavljena grana stočarstva uz neizmirena dugovanja iz gradskog budžeta“, citati su koji dokazuju takav pristup.

Prilog od 5. januara je zatvoren tvrdnjom kako „mljekari očekuju da lokalne zajednice izmire dugovanja prema njima i da uz redovne podsticaje ministarstva poljoprivrede započnu novi proizvodni ciklus“. Dakle, ovdje se negira veza entitetskog nivoa vlasti sa problemom i potpuno ga se amnestira od odgovornosti – štaviše, njegova uloga se navodi u afirmativnom tonu sve do 12. januara i navedenog sastanka.

Srijeda, 21/01/2026

Nakon sastanka predstavnika vlade i mljekara dolazi do zatišja u izvještavanju RTRS o ovoj temi, iako se u drugim medijima spominju nezadovoljstvo proizvođača mlijeka i njihov mogući dolazak na proteste u Banju Luku. Suprotno javnom interesu koji bi zahtijevao kontinuirano praćenje problema u kojem se nalazi jedan značajan sektor i hiljade ljudi koji ovise od njega, RTRS odabire šutnju o temi koja je neugodna za vlast.

No, kriza raste do nivoa kad je više nije moguće ignorisati, te javna televizija 21. januara nakon više od sedmice šutnje prenosi kako udruženje mljekara „tvrdi da se mljekarski sektor nalazi pred kolapsom“, „očekuju hitan sastanak sa premijerom“ i „prijete protestima“. Kao kontrapunkt ovoj tvrdnji, odmah slijedi izjava ministrice poljoprivrede koja kaže kako se do rješenja ne dolazi ucjenama nego razgovorom, i odbacuje navode mljekara da institucije nisu reagovale na njihove probleme.

U ovom prilogu se već pažljivo počinju postavljati temeljni elementi narativnog luka kojeg kreira sprega vlasti i medija, a čija je svrha da mljekare javnosti predstavi u negativnom svjetlu. U kojem će smjeru kontrola narativa krenuti nagovještava izjava ministrice poljoprivrede: „Smatramo da stvaranje buke i medijskog haosa putem medija, javnosti i društvenih mreža, kao i prijetnje protestima i ostavkama, neće proizvesti ni jedan litar mlijeka. Da se to ne postiže ucjenama, nego samo razgovorom i to razgovorom u institucijama Republike Srpske.“

Dakle, protesti proizvode medijski haos, a pritisak nije legitiman – jedino legitimno mjesto za rješenje su institucije RS. Rječnik se mijenja i izostaju izrazi poput „zajedničkog rješenja“, a prilog – koji je počeo u dvadeset trećoj minuti dnevnika – završava konstatacijom ministrice kako „oni koji pokušavaju da preko pritisaka izdejstvuju privilegije za sebe, svjesno ignorišu interesa ostalih proizvođača“. Vrijedi obratiti pažnju na retorički zaokret u kojem se sa rješavanja problema prešlo na „izdejstvovanje privilegija“.

Četvrtak, 22/01/2026

Ovaj zaokret poprima puni smisao u četvrtak, kada se RTRS nije direktno bavila zahtjevima proizvođača mlijeka, ali je javnosti indirektno ali jasno upućena poruka kako problemi mljekara nisu ni sistemski ni opće društveni. To je učinjeno preko dva vezana priloga, ponovo u zadnjim minutama emisije.

Prvi prilog je gledateljima objasnio kako je „pravilnikom o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja u poljoprivredi u ovoj godini planirano linearno povećanje u svim sektorima“. Podsjećajući da mljekari traže povećanje premija, RTRS kreće u horizontalno razvlačenje problema i uključuje predstavnike drugih poljoprivrednih branši (voćari i svinjogojci) koji „neće dozvoliti da se podsticaji umanjuju na njihov račun“.

Neposredno nakon ovog trominutnog narativnog manevra slijedi još jedan u vidu priloga o „zadovoljnim mljekarima i kooperantima u Hercegovini“ koji počinje riječima: „Dok se mljekarski sektor u većem dijelu Republike Srpske suočava s problemima i viškovima mlijeka, u Hercegovini drugačija slika.“ Naprosto, riječ je o impresivnom primjeru virtuoznog propagandnog spina gdje se u dva vezana poteza razbija osjećaj sistemske krize i gledateljima implantira sumnja u legitimnost zahtjeva udruženja mljekara.

U prvom potezu se mljekari izoliraju kao buntovnici koji idu protiv namjera vlade da ravnomjerno brine o svim sektorima, a predstavnici drugih sektora su upotrijebljeni za destrukciju osjećaja solidarnosti. Vrhunsko umijeće manipulacije se ogleda u načinu na koji je dat prostor mljekarima. Naime, krajnje korektno se citira izjava predstavnika mljekara „mi u suštini smo minimalno tražili, samo pet feninga dodatno da se ublaži ova kriza“, ali se njoj odmah suprotstavlja miniranje solidarnosti i delegitimizacija zahtjeva mljekara kroz izjavu predstavnika voćara „povećava se subvencija jednima, mora da se procentualno poveća i drugima“, pri čemu se ignoriše činjenica da mljekari povećanje davanja traže zbog akutne i neočekivane krize kakve su u tom trenutku drugi sektori pošteđeni.

Drugi potez na jednako perfidan način delegitimizira zahtjeve mljekara, opisujući primjer iz Hercegovine koji za cilj ima da razbije dojam sistemske krize kroz selektivnu reprezentaciju stvarnosti. Naime, ovdje se izuzetak koristi da se ospori generalni problem većine, te da se odgovornost prebaci sa sistema i entiteta na pojedince i regije. U prilogu je prisutan i pomoćnik ministra čime se daje „državni pečat“ na „izuzetnu saradnju“ proizvođača i prerađivača, a relativiziraju problemi mljekara u drugim dijelovima RS – stvara se percepcija kako ipak stanje nije svuda loše (problem nije sistemski) i kako udruženje mljekara možda stvarno „stvara buku i medijski haos“ onako kako je nagovijestila ministrica dan ranije.

U kombinaciji, ova dva poteza imaju za cilj okretanje javnosti protiv mljekara, predstavljajući ih kao nezadovoljnike koji za sebe traže uslove koji su bolji od onih koje imaju drugi, a pri tome su ti zahtjevi upitni budući da postoje i mljekari koji su zadovoljni svojim stanjem. Ukratko, šalje se poruka da udruženje mljekara ne podržavaju ni drugi poljoprivrednici, ni svi proizvođači unutar njihove niše, čime se gledateljima nameće logičan dojam i zaključak da se s mljekarima ne bi trebali solidarizirati ni oni.

Petak, 23/01/2026

Ako je do sad sve ostajalo u ekonomskim okvirima i na nivou delegitimizacije, u dnevniku od 23. januara priča zadobija političko-moralni okvir, a najavljeni protesti mljekara se povezuju sa izborima, opozicijom i destabilizacijom RS. U okvir ulaze premijer entiteta i asocijacija patriota a delegitimizacija mljekara prelazi u diskreditaciju.

Najprije se u dvadeset i drugoj minuti dnevnika prenosi saopćenje udruženja mljekara koji kažu kako će, ukoliko ne dođe do dogovora sa Vladom, naredne sedmice organizirati protestnu šetnju i vožnju traktorima u Banjoj Luci. Korektno je prenešen zahtjev mljekara da umjesto sa predstavnicima ministarstva razgovaraju sa premijerom, nakon čega je citiran i premijerov odgovor sa platforme X: „Vaš današnji ultimatum u danu kada Ustavni sud BiH donosi loše i zlonamjerne odluke ne može se protumačiti drugačije osim onako kako ga ja danas tumačim. Vidimo se kada dobijem vaš zvaničan zahtjev za sastanak. Do tada na ovakav način nećemo i ne možemo razgovarati.“

Na ovom mjestu je uočljiva političko-medijska sprega, budući da odmah po emitiranju poruke premijera RTRS slijedi prilog koji počinje riječima „poljoprivredni proizvođači u Srpskoj uvijek su bili prioritet vladi kao i boračke kategorije“! Ako znamo da boračke kategorije nisu akteri na tržištu mlijeka, nisu pregovarači, regulator ni pogođena strana, postavlja se pitanje – po čemu je ovaj potez funkcionalno relevantan za temu?

Naravno, riječ je potezu koji nije u funkciji informisanja nego kreiranja diskreditacijskog narativa. „Da li se tako razgovara sa predstavnicima institucija?“, pitanje je koje postavlja Asocijacija patriota RS i čiji prijekorni ton šalje jasnu poruku (ili upozorenje) mljekarima. Patriote podsjećaju kako je sadašnji premijer u vrijeme kad je bio ministar „najviše učinio za sektor poljoprivrede“ i podržavaju stav da mljekari najprije trebaju razgovarati sa resornim ministarstvom.

Dakle, koristeći simbolički autoritet „patriota“, RTRS od ovog momenta u potpunosti prebacuje okvir sa ekonomskog spora na pitanje patriotske lojalnosti, a pritisak mljekara uzrokovan ekonomskom situacijom prelazi u neodgovorno i subverzivno ponašanje.

Subota, 24/01/2026

Na početku smo rekli kako je, osim tehnika koje se koriste, na primjeru medijskog pritiska na mljekare u RS moguće lako pratiti i promjenu njegovog intenziteta. U subotu, 24. januara, je moguće detektirati snažnu promjenu ovog pritiska kroz potpunu socijalnu izolaciju mljekara, odnosno njihovu društvenu delegitimizaciju kroz široki društveni konsenzus.

Najprije je ponovljen stav premijera kako će razgovarati sa mljekarima kad dobije zvaničan zahtjev „umjesto poluprijetećih poruka sa društvenih mreža“, te je korektno naglašena njegova spremnost za dijalog. Međutim, na premijerovu konstataciju „mislim da je ovo sve otišlo previše u politiku“ RTRS se nadovezuje sa komentarom „i opozicija se upetljala u priču“, referišući se na izjave iz opozicionog SDS-a kako se ne štiti domaća proizvodnja.

Odabir riječi „upetljala“ sam po sebi sugerira kako opozicija nema šta tražiti u društvenom dijalogu, a dodatno ih „demantuje 180 miliona u budžetu za poljoprivredu uz mogućnost povećanja, što je potvrdila i restorna ministarka“. Nakon što je opoziciji oduzeto pravo podrške zahtjevima mljekara, uslijedilo je kreiranje percepcije širokog društvenog konsenzusa u protivljenju mljekarima.

„Vremena su globalno teška dok se Srpska i dodatno politički bori sa onima koji bi da je unize i ospore njene institucije“, rečeno je iz Udruženja Veterani RS,  a „sličnog stava su i Udruženju penzionera i Omladinskom savjetu“. Penzioneri navode kako „sa institucijama pokušavaju naći najbolje rješenje“ a predsjednica udruženja mladih dodaje da „u ovom momentu nema potrebe za jednom destabilizacijom Republike Srpske i nekog šireg društvenog ambijenta“.

Na ovom mjestu, jedini logičan zaključak u zadanom narativnom luku jeste da protest mljekara nije ekonomske nego političke prirode i da se njime destabiliziraju Srpska i njene institucije. Ne treba niti naglašavati kako se ovo postiže predstavljajući potpuno nerelevantne izvore (ni veterani ni penzioneri ni mladi nisu akteri u samom problemu) kao presudne glasove, te kako se stručnost i relevantnost zamjenjuju moralnim autoritetima.

Nedjelja, 25/01/2026

Intenziviranje medijskog pritiska kojeg je na mljekare vršen putem RTRS svoj vrhunac dostiže u nedjelju kada se u dvadeset i prvoj minuti dnevnika govori o tome koliko je ova kategorija poljoprivrednih proizvođača dobila budžetskog novca u posljednjih pet godina. U uvodu kratkog priloga rečeno je kako je riječ o cifri od 265 miliona maraka „što je više od 48 posto ukupnih sredstava namijenjenih za poljoprivrednike, što znači da od 180 miliona ovogodišnjeg agrarnog budžeta za mljekare se izdvaja 72 miliona“.

Dakle, riječ je o implicitnoj diskvalifikaciji prava na protest u kojoj se koriste velike brojke van konteksta koji bi ih objasnio. Sugeriše se kako su mljekari novac „dobili“, kao da nije riječ o legalno i transparentno zarađenom novcu koji im pripada na osnovu količina konkretne robe koju su isporučili na tržište. Ovom narativu težinu daje predstavnik agencije za agrarna plaćanja koji „smatra da oni koji najavlju proteste nisu ugroženi kao proizvođači, već pokušavaju da stvore politički pritisak“.

U dvadeset i drugoj minuti dnevnika, RTRS prelazi na teren lične diskreditacije „vrha udruženja“, navodeći kako je njegov predsjednik u posljednjih pet godina „od države dobio preko 2,6 miliona maraka, a bivši predsjednik skupštine preko 1,7 miliona maraka“. Ove se brojke koriste isključivo u svrhu moralne diskreditacije rukovodstva udruženja mljekara i predstavljaju prelazak posljednje crvene linije novinarske etike, gdje se sa strukturnog problema prelazi na udaranje ad hominem – govori se o tačno određenim ljudima i etiketira ih se na osnovu novca kojeg su pošteno zaradili i koji im po zakonu i propisima pripada.

Gledateljima je predočeno kako pojedini mljekari „dobijaju“ preko 1,300 KM dnevno, što bi u percepciji javnosti trebalo biti predočeno skoro kao krimen. Nije da tokom historije već nismo vidjeli takve slučajeve, ali u 2026. godini od jednog javnog medijskog servisa ne bismo smjeli očekivati medijske hajke koje svojim framingom neodoljivo podsjećaju na sovjetsku „borbu protiv kulaka“.

Ponedjeljak, 26/01/2026

U ponedjeljak je – također iza dvadesete minute dnenvika – RTRS izvijestila kako su nastavljeni „pregovori o problemima mljekara“. Nije potpuno jasno kako se pregovara o problemima, ali smo čuli da će mljekari u utorak održati vanrednu skupštinu udruženja, dok premijer ponavlja da je spreman na razgovore ali ne prihvata ultimatume.

Po prvi put (!) čujemo i glas nekog od otkupljivača – predstavnika kompanije Mlijekoprodukt – i vrijedi zabilježiti kako se ovo dešava tek u trenutku kad je izvjesno postizanje dogovora. Sve do tad, mišljenje o zahtjevima mljekara su iznosili i političari i veterani, i penzioneri i studenti – jedino nismo mogli čuti šta kažu nezavisni ekonomski eksperti, te otkupljivači kao jedni od ključnih aktera krize. Zašto je to tako, možemo samo nagađati.

U nedjelju premijer izjavljuje kako ispunjenje zahtjeva zavisi isključivo od poljoprivrednika i ponavlja kako se ne mogu urušavati institucije dolazeći na protest traktorima: „S kojim traktorima? Traktorima za koje smo mi dali 40-50 posto sredstava da se kupe!“

Dakle, premijer nastavlja sa diskvalifikacijom prava mljekara na protest, koristeći kao argument vladine subvencije za nabavku traktora. Logika je jednostavna: novac poreznih obveznika je novac vlade – vlada svojim novcem pomaže poljoprivrednike – svi koji su dobili bilo šta od vlade nemaju pravo da se bune.

Utorak, 27/01/2026

„Mljekari odustali od protesta, prihvatili ponudu ministarstva. Premija po litru mlijeka trideset feninga, petsto maraka po muznom grlu“, rečeno je u uvodu dnevnika u utorak, 27. januara, što smo na početku ove analize naveli kao završnu petlju narativnog sistema. Ovaj sistem je u dvije sedmice uspio od početnog prihvatanja problema i dozirane empatije doći do totalne delegitimizacije i diskreditacije mljekara, a problem iz ekonomske i socijalne prebaciti u političko-moralnu sferu.

U svemu ovome je korišten impresivan komplet propagandističkih tehnika, od prešućivanja i relativizacije pa do diskreditacije, a vidjeli smo nejednak tretman izvora (mljekari – vlada – drugi akteri), fragmentaciju solidarnosti (drugi poljoprivrednici, organizacije), delegitimizaciju kroz politizaciju (veze sa opozicijom, problemi „u trenutku borbe za opstanak“), manipulaciju kontekstom (plaćanje mljekarima) i kontrastom (mljekari u Hercegovini)… U samo dvije sedmice smo od ljudi koji se bore za egzistenciju i prosipaju viškove mlijeka dobili percepciju društveno izolirane grupice mljekara kao prijetnju stabilnosti „države“ koja im je dala sve.

Na kraju, neophodno je i skrenuti pažnju na nešto što se provlači kroz cijelu hronologiju, a to je mjesto ove teme u hijerarhiji vijesti u dnevnicima RTRS. Nije slučajno da ni u jednom slučaju problemi mljekara nisu ušli u prvih dvadeset minuta emisije – zadnja trećina emisije je period kad pažnja gledatelja već popušta, a jasna urednička odluka da se tema pozicionira u ovaj dio dnevnika poručuje kako ona nije egzistencijalno i strateški značajna.

Ovako koherentno i stručno zaokružen propagandni paket u kratkom vremenskom periodu se ne viđa baš često, i zbog toga vrijedi ponoviti ono što je rečeno na početku analize – da je riječ o slučaju koji ima veliku vrijednost i praktičnu upotrebljivost u edukativne svrhe. Nažalost, ova upotrebljivost se odnosi samo na razumijevanje konstrukcije propagandnog narativa bez imalo obzira prema njegovim etičkim dimenzijama.