RTRS: Život je stao
1 – 7. august 2023.
SJEĆANJA I UVJERAVANJA: Kada bi se sudilo na temelju sadržaja dnevnika emitovanih u nedjelji iza nas, izuzimajući izvještaje o nevremenu koje je poharalo Sloveniju, život kao da je stao. I sve se svelo na komemoriranje i sjećanje na Srbe koji su izbjegli s Banije, Like, Korduna i dijela dalmatinskog zaleđa tokom hrvatske vojno-redarstvene akcije Oluja te uvjeravanje RS-ovske javnosti kako su sankcije koje su SAD izrekle Željki Cvijanović i čelnim ljudima Vlade i parlamenta RS-a potpuno marginalna stvar koja „neće uništiti RS“.
VUČIĆ O SANKCIJAMA: Osim Milorada Dodika, doprinos spinovanju javnosti kako je „cilj američke diplomatije i političkog Sarajeva“ uništiti RS, dao je boravkom u RS-u predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Iako je formalni razlog dolaska Vučića te niza ministara Vlade Srbije na čelu s premijerkom Anom Brnabić u RS bio obilježavanje „egzodusa Srba iz Republike Srpske Krajine nakon Oluje“, tokom svih obraćanja javnosti Vučić se referirao na američke sankcije najužem rukovodstvu RS-a. U uobičajenom maniru između patetike i oštrih prijetnji, Vučić je u više navrata ponovio da „Srbija ne priznaje sankcije koje su SAD uvele rukovodstvu RS-a i neće ih poštovati“. Ko to od Srbije traži da ih poštuje ili uvodi, Vučić ne objašnjava. Novinari, očekivano, ne pitaju.
POLITIČKI NARATIV: Izdvojit ćemo i izvještaj Ajdina Cikote (Dnevnik, 1. avgust) koji počiva na tezi da „i kada se domaći političari dogovaraju, stranci drže tenzije u BiH“. Cikota bira sugovornike: od ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića do beogradskih analitičara koji tvrde da se istim kažnjava RS. Ništa novo, jer je to kontinuitet političkog narativa RS-ovske vlasti koja cijeli entitet i sve građane izjednačava sa sobom.
Sankcije se nazivaju i „odmazdom“ prema zvaničnicima RS-a, američkom provokacijom i „izrazom njene nemoći“. Korak dalje otišao je ministar policije RS-a Siniša Karan, jedan od najglasnijih branitelja Dejtonskog sporazuma koji i dalje BiH naziva „državnom zajednicom“!? Toliko o Karanu, samoprozvanom ekspertu ustavnog prava.
OBEĆANJA I SREDSTVA: U patriotskom zanosu tokom obraćanja građanima u Prijedoru na skupu posvećenom egzodusu Srba tokom Oluje, Dodik je obećao da će veterani vojske RSK biti izjednačeni u pravima i primanjima s borcima Vojske RS. Iz kojih izvora, niko ne pita. Ali i to je očekivano pošto javni servis RS-a svjesno okreće glavu od kontinuiteta zaduživanja Vlade RS-a na domaćem tržištu kapitala kojim osigurava budžetsku likvidnost.
Ocjena: 1, jer niže nemamo
BNTV: Ignoriranje zločina
1 – 7. august 2023.
SVE ISTO: Nekritičkom izvještavanju o jeftinom patriotskom politikanstvu u kojem su Milorad Dodik i Aleksandar Vučić odlazak Srba iz tzv. Republike Srpske Krajine tokom hrvatske vojno-redarstvene akcije Oluja iskoristili na najbrutalniji način zarad vlastite promocije, nije odoljelo ni uredništvo Dnevnika 2 BNTV-a. Čime su na potpunoj margini ostavljeni ljudi i njihove sudbine.
O ignorisanju činjenice da je centralna manifestacija održana u Prijedoru, o tome da su organizovanim prevozom iz cijelog RS-a građani na nju dovedeni, teško je išta novo dodati. Naprosto zato što BNTV u kontinuitetu ignoriše sve nesrpske žrtve i sve zločine koje su nad njima tokom rata počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.
POLITIKA I KUGA: Afrička svinjska kuga koja je opustošila farme u Semberiji jedna je od ključnih tema koja je u fokusu izvještavanja bila i u nedjelji iza nas. Novinari su ispratili svojevrsni rat koji se oko ovog pitanja vodi između gradonačelnika Bijeljine i predstavnika vlasti na entitetskom i državnom nivou. Ukazano je na ozbiljne propuste pri kontroli uvoza mesa i životinja u BiH, ali i na ponašanje samih semberskih farmera koji nisu spremni složno dići svoj glas protiv nemara vlasti koji je rezultirao eutanazijom hiljada svinja i ogromnim finansijskim gubicima koje su pretrpjeli.
VATROGASCI I HVALOSPJEVI: Fascinacija uredništva Dnevnika svim dešavanjima u Srbiji nije ništa novo. Pa u tom kontekstu, ne sporeći humanitarni i ljudski aspekt, jedino možemo posmatrati i predug izvještaj o povratku srbijanskih vatrogasaca koji su učestvovali u gašenju požara u Grčkoj. Tim prije jer se sastojao od međusobnih hvalospjeva koje je šef vatrogasnog tima upućivao ministru policije Srbije, a ovaj vatrogascima.
Ocjena: 2
Komparativna analiza
Vojno-redarstvena akcija Oluja, tokom koje je u periodu od 4. do 7. avgusta 1995. godine Hrvatska pod svoju kontrolu vratila Liku, Kordun, Baniju i dio dalmatinskog zaleđa, odnosno zapadni dio tzv. Republike Srpske Krajine, a to područje napustilo 220 hiljada Srba, i 28 godina kasnije događaj je o kojem postoje dvije suprotstavljene verzije.
Dok Hrvatska 5. avgusta proslavlja Dan državnosti i Domovinske zahvalnosti, Srbija i bh. entitet Republika Srpska obilježavaju godišnjicu „najvećeg etničkog čišćenja nakon okončanja Drugog svjetskog rata na tlu Evrope“.
Centralna manifestacija prvi je put održana u RS-u, a politička rukovodstva Srbije i RS-a nimalo slučajno nisu izabrala Prijedor. Iako su izbjegličke kolone na teritoriji koja je tokom rata bila pod kontrolom bosanskih Srba pristizale iz više pravaca, u izvještajima RTRS-a koji su najavljivali ovaj događaj isticano je da se „Prijedor tih dana nazivao ušćem najtužnijih srpskih kolona“.
O dešavanjima koja su Oluji prethodila, o činjenici da su i Slobodan Milošević i Radovan Karadžić odbili pružiti vojnu pomoć RSK-u, ni RTRS ni BNTV nisu saopštili nijednu rečenicu. Umjesto toga, ove su medijske kuće svjesno prihvatile politički narativ vlasti s obje strane Drine i time okrenule glavu od činjenice da je egzodus jednog naroda na najbrutalniji način iskorišten u dnevnopolitičke svrhe.
I Milorad Dodik i Aleksandar Vučić utrkivali su se da 3. i 4. avgusta iz Srpca, Banjaluke, s Petrovačke ceste i na koncu iz Prijedora pošalju niz ispraznih, nacionalističkih poruka, baš kako je početkom devedesetih godina prošlog vijeka činio Slobodan Milošević, i sebe, što je moguće više, samopromoviraju kao ekskluzivne zaštitnike srpskog naroda i srpskih nacionalnih interesa.
Tako je godišnjica (kako su isticali, stradanje nedužnog srpskog naroda) iskorištena da se Srbima u RS-u i Srbiji skrene pažnja s ključnih političkih pitanja za koja dvojac Dodik – Vučić nema rješenja. Vučić da riješi status Srba u zapadnom dijelu Kosova, a Dodik i ostatak političkog vrha RS-a sa sve evidentnijim ekonomskim posljedicama sankcija koje su SAD izrekle Željki Cvijanović, premijeru i predsjedniku Narodne skupštine te ministru pravde RS-a.
U dnevnicima RTRS posebno podvlači Dodikovu izjavu da je Oluja „udruženi zločinački poduhvat SAD-a i Hrvatske“, a BNTV pak „da je na svako srpsko dijete, ženu i starca Hrvatska poslala po jednog vojnika“.
A Srbi koji su tokom Oluje napustili svoje domove i danas žive mahom raseljeni širom Srbije i njihove sudbine bile su tek sitan segment uguran u izvještaje u kojima su Dodik i Vučić bili glavni likovi. Novinarskim TV žargonom rečeno, gotovo kao „pokrivalice“ koje su sastavni dio izvještaja.
Drugi ništa manje sporan aspekt izvještavanja o ovom događaju jeste činjenica da se on održao u Prijedoru. Gradu u kojem su hiljade Bošnjaka i Hrvata prošle kroz koncentracione logore, u kojem je ubijeno preko tri hiljade nesrpskih civila od čega 102 djece, gradu u kojem su pronađene najveće masovne primarne i sekundarne grobnice, gradu iz kojeg su prognani svi preživjeli nesrbi, gradu iz kojeg je osuđen najveći broj počinioca ratnih zločina.
Istina, o zločinima koje su počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba u Prijedoru, RTRS i BNTV nikada i ne izvještavaju, pa slijedom toga i izostanak bilo kakve reakcije da je baš taj grad izabran za sjećanje na Srbe prognane tokom Oluje. Ili, kako je Dodik poručio, a RTRS prenio: „Prijedor je grad stradalnik i grad junak“!?
Plus sedmice
RTRS
Nijedan izvještaj.
BNTV
Tema koja se bavila nagomilanim dugovima, odnosno neplaćenim doprinosima zdravstvenih ustanova po osnovu zdravstvenog osiguranja svojim uposlenicima. Ukupna dugovanja po tom osnovu dosegla su iznos od 145 miliona KM, a najveći dužnik je Univerzitetski klinički centar Republike Srpske s dugom od 53 miliona KM. Vlada RS sada zdravstvenim radnicima omogućava liječenje s odgođenim rokom uplate doprinosa, no ne pokreće pitanje odgovornosti rukovodstva dužnika – iako je, prema Krivičnom zakoniku RS, neplaćanje doprinosa radnicima duže od tri mjeseca krivično djelo. No ima li se na umu činjenica da zdravstvene ustanove u RS-u vode podobni politički kadrovi vladajućih stranaka, to i ne treba čuditi.
Minus sedmice
RTRS
Cjelokupan način izvještavanja o obilježavanju godišnjice Oluje. Iako je formalno cijeli događaj bio posvećen Srbima izbjeglim iz tzv. Republike Srpske Krajine, upravo ti ljudi i njihove sudbine bile su tek kulise političke predstave režirane u „kuhinjama“ Milorada Dodika, Aleksandra Vučića i patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija. A o činjenici svjesnog ignorisanja da je radi jeftinog političkog poentiranja upravo Prijedor izabran za centralnu manifestaciju, suvišno je trošiti riječi.
BNTV
Izvještavanje o obilježavanju odlaska Srba s Banije, Like Korduna i dalmatinskog zaleđa nakon Oluje i potpuno ignorisanje svjesne odluke vlasti RS-a i Srbije da centralni događaj bude održan u Prijedoru.
