U susret općim izborima, počinjemo pratiti političke emisije na bosanskohercegovačkim televizijama
RTRS: Pečat – 15. februar 2018.
PATOS RTRS-a: Još prije najave samog sadržaja emisije, politički magazin Pečat počinje sjećanjem na 15. februar 1804. godine i s njim povezani Dan državnosti Srbije. U tom duhu, voditeljica Nada Veletić navodi kako “kulturom sjećanja i poštovanjem svoje prošlosti Srbija trasira i put u budućnost”, ne objasnivši na koji su način takvo sjećanje i poštovanje relevantni za rješavanje ikakvih političkih pitanja Bosne i Hercegovine u sadašnjosti, a kamoli u budućnosti. Optimistično gledano, ovaj uvod u emisiju mogli bismo protumačiti kao dobrosusjedsku čestitku Srbiji na danu koji slavi kao početak svoje demokratije; kao što bi, recimo, njemački mediji čestitali Francuskoj državni praznik. Međutim, čak i gledaocima koji nisu naviknuti na sklonosti RTRS-a kada je u pitanju promicanje određenog nacionalnog narativa, samim nastupom voditeljice Veletić ubrzo i njima postaje jasno da se radi o redovnom pokušaju buđenja nacionalnog ponosa.
KAKAV GUARDIAN? U prvom prilogu emisije, koji se bavi nedavno objavljenim člankom u britanskom Guardianu o naoružanju policije RS-a i zabrinutosti koja se time rasplamsala, Pečat, ne nudeći dokaze, govori kako je spomenuto izvještavanje stranih medija naručen tekst. Od strane koga? Odgovor i argumente ne dobivamo, ali se sintagma naručen tekst tako u još jednoj instanci ugrađuje u naš medijsko-politički vokabular kao pandan sintagmi lažne vijesti (fake news) Donalda Trumpa, kojom američki predsjednik opisuje sve medije u SAD-u, osim svega dvije ili tri televizijske kuće.
NEPROFESIONALNI SARKAZAM: Nezaobilazna je bila tema o udruženju Asker, koja je potkrijepljena snimcima terorističkog napada u Zvorniku 27. aprila 2015. godine i napada na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu 2011. godine. Montaža priloga po svom izrazu i prezentaciji može stajati rame uz rame s propagandnim uradcima američke desnice, koji su korišteni u svrhu buđenja straha od drugog pred posljednje izbore. Navodeći ciljeve udruženja Asker, tj. da se “brinu o svom tijelu i duhu” kako je navodno jedan od osnivača sam rekao, narator priloga čita tekst u sarkastičnom tonu, iako nekoliko minuta poslije u istom prilogu navodi kako od zajedničkih bh. institucija i sigurnosnih agencija još nisu dobili zvanične podatke o radu udruženja Asker. Njihova se, dakle, kritika i podrugljiv ton zasnivaju na nepostojećim činjenicama, što i sami novinari priznaju.
Dobar dio priloga komentira Dževad Galijašević, “stručnjak za borbu protiv terorizma”, tvrdeći da su Askeri “obavještajni projekt turske obavještajne vojne strategije”, ali nam ne otkriva izvor tih informacija. Nadalje, naprosto je nevjerovatno kakvim sredstvima emisija uspijeva gledaocima ostale sugovornike u prilogu obojiti u željenom svjetlu, i to tako što ih narator, prije no što se pusti njihova izjava, unaprijed stavi u kontekst koji odgovara diskursu priloga. Kao jedna vrsta obrnutog novinarstva. Tako se prije izjave Nasera Orića na temu o udruženju Asker u prilogu naglašava kako “ni ovaj put nije mogao bez uvreda na račun Republike Srpske i Srbije”, kao da je to relevantno za priču. Ili da, prije no što saznamo da ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić nema zvaničnih informacija o udruženju Asker, on nije kompetentan vršiti svoj posao jer je, kako naglašavaju u prilogu, “de facto javno priznao genocid u Srebrenici”. Ostali smo uskraćeni za objašnjenje zašto su njegove izjave o Srebrenici i Askeru u bilo kakvoj vezi. U tom fonu, izjava Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, o tome kako je jasno iz Mektićevih izjava o Srebrenici “šta misli i za koga radi”, od strane novinara se ne dovodi u pitanje i prihvaća kao datost.
BNTV: Puls – 15. februar 2018.
PODKAST SENADA ŠEPIĆA NA BNTV-u: Predsjednik Nezavisnog bloka Senad Šepić je u četvrtak, 15. februara, imao priliku u emisiji Puls prokomentirati političku scenu u Bosni i Hercegovini. Voditeljica Suzana Rađen-Todorić je razgovor započela temom o akcizama, a zatim kao da je nestala iz studija, barem profesionalno. Fizički je sjedila naspram Šepića, ali su joj se u sljedećih sat i dvadesetak minuta pitanja svodila na formu kako to mislite? i možete li to pojasniti?
Šepić je tako imao priliku iskoristiti BN televiziju kao platformu svojih viđenja, političkih nazora i odnosa s vladajućom političkom konstrukcijom u BiH, bez mnogih intervencija od strane voditeljice, kao da se radi o njegovom privatnom podkastu. Istini za volju, Rađen-Todorić se činila involviranom u Šepićeva tumačenja društva i aktualne političke klime u Bosni i Hercegovini (koja predstavljaju jak kontrast u odnosu na ono što često imamo priliku čuti od mainstream političkih aktera) i možda je odlučila namjerno ostati po strani što je moguće više kako bi i takve opozicione poruke ušle u eter? Ipak, upravo zbog toliko izraženog kontrastava kojeg njen gost ima u odnosu na ostatak bosanskohercegovačke političke scene, nekoliko dobro plasiranih popratnih pitanja bi doprinijeli emisiji na kvalitetu.
N1: Pressing – 14. februar 2018.
ANTIPODI ZA ISTOM STRANOM STOLA: Tvrtko Milović i Emir Suljagić bili su gosti u emisije Pressing u srijedu 14. februara. Izbor gostiju je itekako zanimljiv zbog njihovih oprečnih gledišta na uređenje države Bosne i Hercegovine. Voditelj Amir Zukić ih je u uvodu emisije predstavio kao antipode, pa čak kako su jedan drugog opisali kao radikala, na šta je Suljagić odmah reagirao, demantirajući Zukićevu tvrdnju da je Milovića nazvao radikalom. Voditelj se, međutim, nije dao omesti i odmah je potegao za tekstom u kojem je pročitao tu izjavu, na šta se Suljagić samo nasmijao i pustio da emisija krene svojim tokom.
Slična dinamika je bila prisutna čitavim trajanjem emisije. Zukić je uspješno navigirao kroz dijalog gostiju, pokušavajući izvući jednu vrstu sinteze na osnovu njihovih antiteza. O građanskoj državi Bosni i Hercegovini kao “islamskoj državi”, kako ju je Dragan Čović opisao, politolog Milović je rekao da nije za podjelu Bosne i Hercegovine, ali da zastupa mišljenje kako interesi Hrvata trebaju biti sačuvani, pogotovu kada je u pitanju biranje zastupnika u vlasti. Zukić je zatim pročitao dio Milovićevog predavanja održanog u Srbiji, na kojem je govorio kako bi demokratski sistem “jedan čovjek – jedan glas” u Bosni i Hercegovini dao vlast u ruke Bošnjaka, kojih ima najviše u državi. Zatim ga je u nekoliko navrata pitao da obrazloži taj stav, aktivno prateći eventualne logičke omaške u Milovićevom argumentiranju i upozoravajući ga na iste.
Kritički stav prema Suljagiću također nije izostao. Ponajviše je Zukića zanimala ratna retorika kojom će nam (ako već nije) biti opterećen eter cijelih osam mjeseci prije izbora. Čuli smo i primjedbu da Suljagićeve izjave doprinose takvoj atmosferi. Gost se bez mnogo ustezanja odmah okrenuo temi naoružanja policije Republike Srpske i izgradnji novog centra za obuku MUP-a Republike Srpske kao epicentra tih ratnohuškačkih predizbornih strategija, ali nije spomenuo i one koje dolaze od bošnjačke strane, pa čak iz njegovog GS-a, koji je poručio građanima da “ne spavaju mirno i da je mir ugrožen”. Zukić je zamolio Suljagića da prokomentira tu izjavu, ali je ovaj nakon kratkog pokušaja redefinicije pojma rata kao medijskog i virtualnog, priču odmah okrenuo na spomenuto naoružanje policije RS-a. Zukić se, nažalost, nije vratio pitanju zašto Suljagić i njegova politička opcija učestvuju u “zveckanju oružjem” pred izbore.
FTV: Pošteno – 12. februar 2018.
PITAJTE PREDSJEDNIKA: U drugom dijelu emisije Pošteno gostovao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, koji je u razgovoru s voditeljicom Duškom Jurišić prokomentirao sastanak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Dodik je, u suštini, rekao kako je taj sastanak bitan jer u Bosni i Hercegovini žive, uz Bošnjake, i Hrvati i Srbi. I to je to. U šest-sedam minuta koliko mu je trajao odgovor na pitanje, nije ništa supstancijalno rečeno, niti je voditeljica postavila ijedno popratno pitanje. Štaviše, prešla je na sljedeće koje je glasilo: “Šta znači za vas pomirenje?” Pitanje je dobilo zasluženi odgovor, tj. kvazihistorijsku i psihoanalitičku dijagnozu narodā na ovim prostorima, do koje je Dodik došao preko, kako sam kaže, “ozbiljnijih analitičara koje čita”. Voditeljica je sasvim jednostavno mogla pitati za njihova imena, ili barem ime jednog “ozbiljnijeg analitičara”, ali nije.
Presjek
Sedmica je prošla u duhu predizborne kampanje (u kojoj se očigledno već nalazimo) i već se žestoko može čuti ratna retorika širom političkih emisija i priloga u BiH. Emisije kao što su Pečat doprinose općoj šizofreniji time što se i ne trude prikriti svoju ulogu ključnog ideološkog aparata. Federalna i BN televizija su u emisijama Pošteno i Puls imale potencijal, ali ga novinarski nisu uspjele do kraja uobličiti. Amir Zukić je izborom gostiju i načinom manevriranja njihovim dijalogom u Pressingu ponudio jedan od najboljih formata političkih emisija u protekloj sedmici.
