REGIONALNO IZVJEŠTAVANJE O IZRAELSKO-PALESTINSKOM RATU: A kako da se brane ona djeca iz Gaze?

Novinari bi uvijek trebalo da budu na strani onih koji stradaju i pate. Istina je po pravilu na njihovoj strani. A patnja žitelja Gaze je ogromna i predugo traje, pred očima čitavog svijeta

REGIONALNO IZVJEŠTAVANJE O IZRAELSKO-PALESTINSKOM RATU: A kako da se brane ona djeca iz Gaze?

Jedanaestodnevni rat između Izraela i Palestine bio je udarna vest u većini regionalnih medija. Odmah pošto je oružani sukob započeo, mnogi portali pokrenuli su i live blog posvećen ovoj temi (na primer, N1 i Al Jazeera Balkans), na kojem su se ređale najnovije vesti iz ratom zahvaćenog područja, jezivi snimci rušenja čitavih zgrada, granatiranja, bombardovanja, stradanja civila i ostali užasi rata. Količina izveštavanja o izraelsko-palestinskom ratu je tolika da je nemoguće obuhvatiti sve u jednoj kratkoj analizi. Da bi se ipak stekla slika o regionalnom izveštavanju, najbolje je pogledati kako je to izgledalo u nekoliko reprezentativnih medija, u ovom slučaju u beogradskoj Politici, zagrebačkom Indexu.hr i sarajevskom Oslobođenju.

Previše ‘nenamernih’ žrtava

Većina vesti o izraelsko-palestinskom ratu preuzimana je od domaćih i stranih agencija, kako u Politici, tako i u svim drugim medijima, razlika je samo u tome na šta je stavljan akcenat. Najstariji dnevni list u Srbiji ređao je naslove tipa “Sukob se nastavlja – Hamas raketira, Izrael bombarduje”, “Izrael raketirao zgradu u kojoj su kancelarije Al Džazire i drugih medija”, “Najsmrtonosniji napad Izraela – u Gazi poginule 33 osobe”, “Nastavljen sukob Izraela i Palestinaca, do sada 229 žrtava”, “Nastavljeni sukobi, 12 napada na Pojas Gaze u toku noći”, “Merkelova podržala prava Izraela da se brani”, “SZO poziva na humanitarnu pauzu u bombardovanju Gaze”… Od domaćih agencija, Politika se najviše oslanja na Tanjug, ali je količina informacija objavljenih na dnevnom nivou takva da se prosečan konzument medija u njima prosto izgubi, teško mu je da stvori pravu sliku stvari. Glavni problem je višak informacija i manjak kontekstualizacije.

Politika je izveštavala i kako se rat na Bliskom istoku odražava na političke podele kod nas. Banjalučki dopisnik Mladen Kremenović je objavio tekst pod naslovom “Koga podržava Banjaluka, a koga Sarajevo u sukobu Izraela i Palestine” u kojem je pobrojao gde je sve isticana palestinska zastava, u znak solidarnosti sa nevinim žrtvama. Naveo je i kontraprimere, pre svega podršku koju je Izraelu uputio SNSD Milorada Dodika, kao i nesporazum do koga je to dovelo. Premijer Izraela Benjamin Netanijahu protumačio je partijsku poruku kao podršku BiH izraelskoj strani, pa Kremenović prenosi reakciju bošnjačkog člana Predsedništva BiH Šefika Džaferovića: “Moja poruka premijeru Netanijahuu je da BiH ne podržava i ne može podržavati ubistva nedužnih civila u Gazi koje vrše izraelske vojne snage”. Za divno čudo, Politika u ovom slučaju nije držala stranu Dodiku, već je izveštaj sveden na nabrajanje golih činjenica.

Za kontekstualizaciju sukoba i šire objašnjenje šta se zapravo događa, pobrinuo se dugogodišnji spoljni komentator Boško Jakšić. U nekoliko kolumni Jakšić je podsetio na istorijsku pozadinu izraelsko-palestinskog sukoba, te doveo u pitanje podršku koja sa Zapada stiže Izraelu. U kolumni “Haos razorene Gaze” Jakšić navodi da su Izraelci “kao legitiman vojni cilj imali uništavanje Hamasove mreže tunela”, ali potom konstatuje da je “suviše dug spisak onoga što je izraelska vlada tokom 11 dana ovog asimetričnog sukoba nazivala ‘nenamernim’ žrtvama u Gazi”. Pogotovo ako imamo na umu da izraelska armija “raspolaže najsavremenijim precizno navođenim raketama i brižljivo prikupljanim obaveštajnim podacima”. Zato Jakšić predviđa da će se ponovo “aktivirati optužbe da se Izrael prema Gazi odnosi kao prema ‘velikom zatvoru na otvorenom’“.

Humanitarna katastrofa u Gazi

Najveći broj vesti o ratu na Indexu.hr takođe potiče od agencija, u ovom slučaju od Hine: “Zašto još nema primirja u Gazi? Jer i Netanyahu i Hamas imaju koristi od rata”, “Njemačka: Ono što Izrael radi u Gazi je obuhvaćeno pravom na samoobranu”, “Biden: Sve dok regija ne prizna pravo Izraela kao neovisne države, mira neće biti”, “U Sarajevu skup potpore Palestincima, osuđuju napade Izraela”, “Iran predstavio moćni dron kojim želi pomoći Hamasu u borbi protiv Izraela“, “UN poziva na potpuno poštivanje prekida vatre između Izraela i Hamasa”… Index.hr takođe prenosi kako se sukob odrazio na domaće prilike u tekstu “Netanyahu zahvalio na potpori BiH, Džaferović mu poručio da se zabunio”.

Za stavljanje ratnog sukoba u širi okvir pobrinuo se spoljnopolitički novinar Petar Stošić. On je podsetio na početak najnovijeg sukoba koji je usledio nakon policijskog obračuna s demonstrantima u jerusalimskoj džamiji Al-Aksa. Potom je “Hamas počeo ispaljivati rakete na Jeruzalem iz odmazde”, a “Izrael je pak izveo više od tisuću zračnih i artiljerijskih udara na Gazu”. Do 18. maja, kada je pisan ovaj tekst, ishod je bio zastrašujuć: “Najmanje 214 Palestinaca (od čega 62 djeteta) i 10 Izraelaca je ubijeno, uz stotine ranjenih na obje strane”.

Stošić navodi i diskrepancu između zvaničnih tvrdnji Izraela i onog što se događa na terenu: “Iako Izrael tvrdi da gađa isključivo vojne ciljeve Hamasa, kao što su njihovi podzemni tuneli, zapovjedni centri i platforme za ispaljivanje raketa, pri čemu napominju da se Hamas često skriva u civilnim zgradama i naseljima, tjedan dana silovitog bombardiranja Gaze opet je ostavilo ovaj sa svih strana blokiran pojas zemlje dug 40 kilometara, velik kao pola Zagreba i s gotovo dva milijuna stanovnika, u ruševinama”. Stošić upozorava i na humanitarnu katastrofu koja se odvija u Gazi. Na Indexu.hr imali smo prilike da čujemo izraelsku stranu u intervjuu sa izraelskim veleposlanikom Ilanom Morom koji je takođe radio Stošić, a koji se pretvorio u hard-talk, na ivici polemike.

Kako da se odbrane deca u Gazi?

I Oslobođenje se u izveštavanju najviše oslonilo na agencije, ali ovde su se mogli čuti i neki drugi glasovi, na primer u tekstu “Šef palestinske diplomatije: Izrael čini genocid nad nama, tražim od međunarodne zajednice da hitno reaguje”. Takođe je bilo reči i o pomenutom nesporazumu koji je izazvao Dodik, uz diskretan komentar sadržan u naslovnoj konstrukciji: “Ljubav cvjeta: Netanyahu se zahvalio Dodiku na podršci”. Oslobođenje donosi i objavu portparola generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Antonija Gutereša: “Zaprepašten je sve većim brojem stradalih civila, uključujući smrt deset članova iste porodice, među njima i djece, u izraelskom zračnom napadu prošlu noć u kampu al-Šati u Gazi”. U istom tekstu objavljena je i porazna statistika po kojoj je izraelska kampanja vazdušnih napada za nedelju dana “ubila više ljudi nego Hamas u 20 godina”.

Komentator Oslobođenja, novinar i diplomata Hajrudin Somun podseća na uzroke sukoba koji su započeti pre 73 godine, te objašnjava da suština ni ovog rata nije sakralne, već ovozemaljske prirode: “Suština je u opstanku Izraela koji se osigurava širenjem i postanku Palestine koja se ispriječila na tom putu”. On podseća i na bizarni Zakon o vlasništvu odsutnih, donet 1950. godine, koji je omogućio oduzimanje imovine izbeglim Palestincima bez naknade, otuda i deložacije u kvartu Šejh Džerah. Somun daje kompleksniju sliku događaja, podsećajući da je “Mosad mudro radio na formiranju radikalnog islamističkog jezgra u Gazi. Čak je i finansijski pomogao prerastanje ćelija Muslimanskog bratstva u pokret Hamas, koji je u svoj program ugradio ekstremistički cilj uništenje Izraela”, sve u cilju političke i geografske podele Palestine.

Somun izričito tvrdi da “Izrael ovim što radi u Gazi krši sve međunarodne norme, i to u neprimjerenom nesrazmjeru sa protivničkom stranom”, upravo zbog neizmerne vojne i oružane nadmoćnosti. Citirajući mnogo puta ponovljeni stav da Izrael ima pravo da se brani, Somun postavlja dodatno pitanje: “A kako da se brane ona djeca koja ginu u Gazi?” Na kraju postavlja još jedno pitanje: “Zato još nešto treba reći i kad se pita zašto i takav kakav je Hamas krši međunarodne norme i ljudska prava: zašto se dva miliona duša, i to većinom izbjegličkih i preko polovine mlađih od četrnaest godina, decenijama drži u kopnenoj, pomorskoj i zračnoj blokadi? S jedne strane od ‘cionističkog dušmanina’ Izraela, s druge od Egipta, ‘arapske braće’”.

Na strani onih koji pate

Somun podseća i na reči američke glumice Natali Portman, rođene u Jerusalimu, koja je 2018. godine odbila da primi nagradu Genesis od Netanijahua: “Kao i mnogi Izraelci i Jevreji, ja mogu biti kritična prema izraelskim liderima, ali ne želeći da bojkotujem cijelu naciju… Izrael je stvoren tačno prije 70 godina kao utočište jevrejskog naroda od holokausta. Ali zlostavljanje onih koji pate od zvjerstava jednostavno nije u skladu s mojim jevrejskim vrijednostima.”

Regionalni mediji su nastojali da objektivno izveštavaju o izraelsko-palestinskom ratu, ali je ponekad teško izbeći naklonost prema jednoj ili drugoj strani, pogotovo što su uloge davno podeljene, ne samo u medijskoj sferi već i među političkim faktorima i među građanima. Mada bi sve trebalo da bude jednostavno: novinari bi uvek trebalo da budu na strani onih koji stradaju i pate, istina je po pravilu na njihovoj strani. A patnja žitelja Gaze je ogromna i predugo traje, pred očima čitavog sveta.

Što se tiče onih koji nanose patnju, kao zaključak možda je najbolje navesti još par rečenica iz citirane kolumne Boška Jakšića: “Međunarodni krivični sud trebalo bi da otvori istragu o Izraelu i Hamasu pa neka se utvrdi kolika je i kakva čija odgovornost. Problem je u tome što ni Izrael, ni njegov najveći zaštitnik, Sjedinjene Države, taj sud ne priznaju”.

About The Author