Takozvane objektivne vijesti, ono što se kolokvijalno smatra pukim prenošenjem informacije, često su retorička maska za propagandno djelovanje. Predizborni dnevnici javnih radioemitera pokazali su koliko je tanka linija između nepristrasne vijesti i propagande
Način na koji su radiostanice tri javna emitera u BiH izvještavale u predizborno vrijeme može poslužiti da se promisli šta je zapravo neovisna i objektivna vijest? Koje su granice objektivnosti? I da li se vijest prenesena bez ikakvog kritičkog otpora, zaogrnuta tobožnjim velom neutralnosti, može uopće smatrati objektivnom?
Te takozvane objektivne vijesti, odnosno ono što se kolokvijalno smatra pukim prenošenjem informacije, često su samo retorička maska za propagandno djelovanje. Tako su radijski programi javnih emitera često plasirali suptilnu propagandu pod velom informacije. U tome je najdalje otišao Radio Republike Srpske, koji se u potpunosti stavio, ne u službu građana – što bi trebala biti osnovna funkcija javnog emitera – nego vladajuće političke opcije u RS-u, tačnije SNSD-a. Stoga su informacije koje su plasirane u centralnim informativnim emisijama više ličile na privatni dnevnik Milorada Dodika negoli na ozbiljnu informativnu emisiju. Slušatelji su izvještavani o skoro svakom potezu Milorada Dodika, o svakom stavu koji je iznio i posjeti bilo kojem društvenom ili privrednom subjektu u RS-u. A ovdje se vrijedi prisjetiti abecede uredničkog posla: nije bitan samo način na koji se informacije plasiraju, bitan je i izbor vijesti koje se uopće plasiraju. Predsjednikova aktivnost koja je imala najistaknutije mjesto u Dnevniku Radija Republike Srpske je referendum. Slavljenje vlasti bilo je višestruko: nasipanje makadamskih puteva se svrstavalo u kapitalne projekte, obilasci firmi i popravke iz kreditnih sredstava su predstavljani kao briga vlasti za građane i – Srpsku. Uz vlast se spominjala i opozicija, doduše samo kao ideološki suplement u pitanju referenduma. Radijska briga za SNSD je išla dotle da je čak napravljen poseban prilog o uništavanju predizbornih plakata ove stranke.
Federalni radio je bio u mnogim stvarima bolji od Radija Republike Srpske. No, i tamo su nekritički slavljeni “uspjesi” vlasti u vidu pohvale nekog stranog diplomate ili pravljenja nečeg iz kreditnih sredstava. Poput kolega s Radija Republike Srpske koji su slavili činjenicu da se u 21. stoljeću nasipaju makadamski putevi, i novinari Federalnog radija su fundamentalne neuspjehe vlasti predstavljali kao uspjehe. Primjer je priča o kupovini određenih dijelova opreme za RMU Zenica i Banovići bez da je spomenuto da tu inače ginu rudari i da rudnici više liče na scene iz Zolinog romana Germinal negoli na savremena postrojenja. Bilo je tu još izbjegavanja da se direktno prozovu odgovorni, naprimjer, u slučaju radnika TTU Tuzla. Jedna od posebnih strategija predizborne manipulacije na javnim emiterima jeste najavljivanje novih projekata aktuelne vlasti tik pred izbore.
Od tri javna emitera, jedino je BH Radio 1 izbjegao zamku predizborne kampanje. U svakom slučaju, predizborne centralne informativne emisije radioprograma javnih emitera pokazale su kako je linija između nepristrasne vijesti i propagande nekada tanka.
