RTRS: „Specijal“, 23. jula
PROMAŠEN IZBOR GOSTIJU: Za RTRS nema dileme o svrsi zakonske zabrane negiranja genocida u BiH. To je pravno nasilje, još jedna potvrda zlonamjernosti međunarodne zajednice prema onima koji brane interese RS-a, proizvodnja haosa u regionu i potvrda da je BiH nemoguća država. Takvo tumačenje gledaocima je ponuđeno i u specijalnoj emisiji posvećenoj posljednjim izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH. Urednik i voditelj emisije Jasenko Todorović nije spomenuo da je visoki predstavnik zabranu nametnuo tek kada je nakon višegodišnjeg čekanja izgubljena svaka nada da će to uraditi Parlamentarna skupština BiH. I svi gosti pozvani u emisiji isto tumače zabranu: nepravda prema Srbima, dvostruki standardi međunarodne zajednice, u Srebrenici se nije desio genocid. Potpuno je promašen i izbor gostiju. Odabrani su tako da ni formalno nije ispunjen minimum uslova za objektivno informisanje iako je riječ o javnom emiteru. Todorovića ne zanima ni stav predstavnica majki Srebrenice, pa se za njihovu reakciju nije našla ni minuta u „Specijalu“. Za goste su odabrani predstavnik boračkih udruženja RS-a, predsjednica Udruženja žena žrtava rata, bivši ministar inostranih poslova Srbije Vladislav Jovanović i tri univerzitetska profesora iz Banje Luke i Istočnog Sarajeva.
TUMAČ ZAKONA OPTUŽENIK ZA POMAGANJE U GENOCIDU: Iako se od univerzitetskih profesora očekuje staloženo i racionalno argumentovanje u funkciji smirivanja, a ne produbljivanja etničkih tenzija, u „Specijalu“ je bilo suprotno. To i ne čudi kada se za goste izaberu sagovornici koji su i sami bili „žrtve bonskih ovlasti visokog predstavnika“, kako ih naziva domaćin emisije. Naime, Radomira Lukića je 2004. godine tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio s funkcije dekana Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu zbog optužbe za pomoć bjeguncu Radovanu Karadžiću, koji se tada skrivao od haškog suda. Među gostima je i predsjednik Boračke organizacije RS-a Milomir Savčić. Tužilaštvo BiH podiglo je krajem 2019. i optužnicu protiv Savčića za pomaganje u genocidu. Ništa od ovih podataka Todorović ne spominje. On samo pita Savčića plaši li se da bi zbog zabrane negiranja genocida ponovo mogao pred sud budući da se protiv njega već vodi jedan spor. Međutim, kakav spor, odnosno za šta je Savčić optužen, Todorović ne spominje. Dakle, urednici RTRS-a za tumača zakonske zabrane negiranja genocida biraju optuženog za pomaganje u genocidu!
APEL NA JEDINSTVO: I pitanja urednika su degutantna. Je li zabrana negiranja genocida konačna potvrda dvostrukih standarda međunarodne zajednice? Tražeći komentar od Lukića, Todorović konstatuje da se „svi u RS-u slažu da je ovo velika opasnost za RS“. Bez obzira na poražavajući nivo suprotstavljanja u RS-u zabrani negiranja genocida, što je činjenica, ovakvo uopćavanje Todorovića podrazumijeva da nema izuzetka. Ne samo među Srbima nego i implicira da tako razmišljaju i Bošnjaci, jer i oni, koliko god malobrojni, žive u RS-u. Ili njih urednici javnog emitera ne računaju među stanovnike ovog entiteta? Todorović u emisiji naglašava važnost jedinstva Srba i povlačenja predstavnika srpskog naroda iz državnih institucija. Za profesora Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu Radomira Lukića zakonska zabrana negiranja genocida je papazjanija, glupa i smiješna. Prognozira joj pravni fijasko.
ALTERNATIVNA TELEVIZIJA: „Direktno“, 23. jula
ŠTA KAŽE SANJA VULIĆ? Ni Davora Stankovića, urednika i voditelja specijalne emisije ATV-a posvećene istoj temi, ne zanima mišljenje porodica žrtava genocida u Srebrenici. Ne zanima ga ni mišljenje rijetkih intelektualaca u RS-u koji ukazuju na važnost suočavanja s bolnom prošlošću i prikrivanja korupcijskih afera istrošenom pričom o zaštiti etničkih interesa. Ni za opozicionare nema mjesta u emisiji. Ali, mjesta ima za predstavnike vlasti, pa tako i za zastupnicu SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Sanju Vulić. Ako Miloradu Dodiku treba nasljednica u verbalnim eskapadama, može biti ponosan na ovu državnu zastupnicu SNSD-a. Od nje na ovoj televiziji slušamo da je Valentin Inzko „obična ameba“, da je plaćen za nametanje zabrane negiranja genocida, da je veliki „srbofil“. Vulić je očito mislila na to da je srbofob, ali je pogriješila. Kasnije se, doduše, saplićući jezik između srbofil i srbofob, odlučila za ovaj drugi izraz.
KAKO SPRIJEČITI PROVOĐENJE ZAKONA? Stanković nije našao za shodno podsjetiti na to zašto je u BiH uopće trebalo nametati takvu zakonsku zabranu ili na to da postoji i u nekim drugim evropskim državama, recimo u Njemačkoj ili Austriji. U drugima pak takvu zabranu nije neophodno uvoditi u zakon jer je civilizacijski standard demokratskih društava. I u ovoj emisiji se među gostima našao i Milomir Savčić, pa slušamo o „takozvanom Danu bijelih traka“ u Prijedoru, a obilježavanje ubijanja prijedorskih civila, uključujući i djecu, naziva se „igrokazom“. Ništa od toga za Stankovića nije sporno, pa ne reaguje na ogavne tvrdnje svojih gostiju. Njega zanima kakve će institucionalne pritiske izvršiti Boračka organizacija RS-a radi sprečavanja primjene Zakona.
N1: „Specijal”, 23. jula
REAKCIJE PORODICA ŽRTAVA, INTELEKTUALACA I CIVILNOG DRUŠTVA: U dobro pripremljenoj specijalnoj emisiji N1 čuli smo tumačenja mnogobrojnih sagovornika o zakonskoj zabrani negiranja genocida u BiH: od predstavnica majki Srebrenice i aktivistica civilnog društva u Srbiji (Sonja Biserko i Nataša Kandić), preko domaćih političkih lidera različitih stranaka, do stranih diplomata. Da se emisija ne bi svela na redanje izjava, voditeljica Ika Ferrer Gotić je na početku ponudila kontekst za razumijevanje inkriminiranja negiranja genocida, kao i refleksije Inzkove Odluke na političku zbilju BiH. Dodatnu vrijednost emisiji dala su javljanja reportera uživo iz Potočara i Banje Luke, kao i online razgovor voditeljice sa Svetlanom Cenić, Draganom Bursaćem i Borisom Tadićem. Njihova mišljenja ne uklapaju se u dominantan narativ medija u RS-u, pa u njima rijetko dobijaju medijski prostor.
ZAKLJUČAK: RTRS i ATV tumačenje zakonske zabrane negiranja genocida traže od osobe optužene za pomaganje u genocidu. Takođe, RTRS tumačenje traži i od profesora kojeg je bivši visoki predstavnik Ashdown svojevremeno smijenio s funkcije zbog optužbe za pomoć u skrivanju Radovana Karadžića. U fokusu zanimanja N1 bile su žrtve. Čuli smo mnogobrojne sagovornike, a pohvalno je to što u prvom planu nisu bile (očekivane) reakcije domaćih političkih lidera, nego mišljenja predstavnika civilnog sektora i intelektualaca, koja, koliko god manjinska bila, zaslužuju medijski prostor. Za razliku od izjava političara kojima je ovo još jedan povod za produbljivanje međuetničkih tenzija, ovi marginalizovani glasovi mogu pomoći u razumijevanju razloga koji se kriju iza priče o vitalnim nacionalnim interesima.
