Dan političkih izbora je prilika kada čovjek može izraziti svoju slobodu i volju. Ustajete ujutru, oblačite savršeno ispeglanu košulju, duplo provjeravate da li ste ponijeli ličnu kartu uz neku siću za parking. U sebi ponavljate broj koji ćete zaokružiti na listiću da ne bi slučajno došlo do neke zabune. Sjedate u kabinu, anksiozno, svjetlosnom brzinom zaokružujete željene kandidate da ne biste stvarali gužvu, potom izlazite zadovoljni svojim izborom i mislite da ste postigli promjenu. Navečer, nakon višesatnog brojanja glasova, na vijestima saznajete da su odlučujući glasovi, poput Vašeg, postigli da se u zemlje u tranziciji vrati potrebna demokratija.

Promjena se tako lako ne može ostvariti u Bosni i Hercegovini. Glasanje je kompromitovano velikim brojem prepreka na koje nailaze i najobičniji građani.

Zbog neuređenosti izbornog procesa u Bosni i Hercegovini, ali i političke nepismenosti i nezainteresovanosti građana, u Tuzlanskom kantonu su na lokalnim izborima 2020. godine brojne političke partije posredstvom stranačkih aktivista zloupotrebljavale glasove birača. Zahvaljujući zloupotrebi glasova u pojedinim mjestima su pobjedu odnijele korumpirane političke partije od kojih su neke godinama na vlasti.

Metode izbornih malverzacija

Prema anketi sprovedenoj na društvenim mrežama sa fokusom na mlade ljude, 97% (od ukupnih 363) ispitanih građana smatra da postoje malverzacije u izbornom procesu.

Koalicija „Pod lupom” je na izborni dan primila oko 100 prijava građana o izbornim nepravilnostima. Najveći broj prijava odnosi se na nemogućnost ostvarivanja biračkog prava onih koji su pozitivni na COVID-19 ili se nalaze u izolaciji, prijave građana koji su pronašli da su registrovani za glasanje putem pošte bez njihovog znanja, prijave o promotivnom materijalu u blizini biračkog mjesta, prijave o kršenju izborne šutnje, prijave o kupovini glasova ili pritiscima na birače. (Izvor: Anadolu Agency)

Metode najčešćih izbornih malverzacija prema Zborniku autorskih radova IZBORI U BOSNI I HERCEGOVINI: karakteristike i moguća unaprjeđenja, kojeg je izdala upravo pomenuta Koalicija, su: klasična kupovina glasova, dopisivanje preferencijalnih glasova, Bugarski voz, kupovina mjesta u biračkim odborima, poništavanje važećih glasačkih listića, glasanje umjesto neizašlih na izbore i preregistracija većeg broja birača. Na infografiku su detaljno pojašnjene ove metode.

Iz razgovora s izvorima o temi izbornih malverzacija na opštinskim izborima 2020. godine, zaključili smo da metoda s kojom su se najčešće susreli mladi birači na Tuzlanskom kantonu jeste kupovina glasova.

Ja tebi, ti meni

Apsurdno je da uopšte moramo napominjati da su je kupovina glasova zakonom zabranjena. Prema članu 7.3. „(1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način angažiranim u izbornoj administraciji nije dozvoljeno: 4. obećavati novčane nagrade ili druge materijalne koristi s ciljem dobivanja podrške birača ili prijetnje pristalicama drugih političkih stranaka, koalicija, listi nezavisnih kandidata i nezavisnih kandidata”. Prema članu 19.9. taj čin ima posljedice – „Novčanom kaznom u iznosu od 1000 do 10 000 KM kaznit će se politički subjekt za povredu ako: g) obećava novčane nagrade s ciljem dobivanja podrške birača ili prijeti pristalicama drugih političkih stranaka, koalicija, listi nezavisnih kandidata i nezavisnih kandidata”.

Međutim, to nije uspjelo iskorijeniti takvu tradiciju u BiH niti 2020. godine na opštinskim izborima.

Kada je riječ o direktnoj umiješanosti stranaka u podmićivanje glasača, čak 115 ispitanika od 363 (31,7%) je potvrdilo da su njima lično nuđene određene koristi u zamjenu za glas, a 74% njih je potvrdilo da poznaje nekoga ko je to iskusio.

„Ne samo da im se nudi novac, nude im se i paketi, nude im se neke minimalne stvari kako bi dali glas nekom političkom subjektu i time sebe dovode u situaciju da se ponižavaju, da gube svoje dostojanstvo kao građani, kao ljudska bića. Partije na takav način potcjenjuju građane ove države- birače koji nemjerljivo više vrijede. Nažalost, i sami građani nude svoj glas za određeni iznos novca što pokazuje da su izbori veliki biznis, da neko u izborima vidi mogućnost da nešto zaradi”, objašnjava Vehid Šehić, bivši predsjednik Centralne izborne komisije (CIK).

Mlade žrve izbornih prevara

Među žrtvama izbornih prevara bilo je i 22 mladih ljudi iz Tuzlanskog kantona u opštinama Tuzla, Živinice, Lukavac i Banovići. Nakon što smo objavili da radimo istraživačku priču na ovu temu, izvori su nas odlučili kontaktirati sa željom da ostanu anonimni. Fotografije su dijelovi razgovora koji opisuju situaciju u kojoj su se izvori našli za vrijeme izbornog procesa i predizbornih kampanja.

Fotografije razgovora s društvene mreže Instagram

Mogućnost kupovine glasova upućuje i na mogućnost njihove prodaje. Pred opštinske izbore 2016. godine, pojavio se znatan broj članaka u kojima su se otkrivala mjesta na kojima građani prodaju svoj glas.

Al Jazeera je pisala kako „među stotinama oglasa na portalu za kupovinu i prodaju nalaze se i oni kojima se trguje glasovima za lokalne izbore“, odnosno na portalu olx.ba. Cijene variraju od 10 konvertibilnih maraka, odnosno 5 eura, do 100 konvertibilnih maraka, odnosno 50 eura.

„Građani nisu svjesni da će oni za tih 50 ili 100 KM možda tom čovjeku u toj političkoj stranci omogućiti, ovisno na koji nivo vlasti se kandiduje, da zaradi oko 200-250 hiljada KM… Ovo što mi imamo u našim izborima je daleko od poštenih i slobodnih izbora i uvijek se dovodi u pitanje konačan rezultat izbora, da li on odgovora stvarnoj izbornoj volji građana birača u BiH“, dodaje Šehić.

Dilanje biračkih mjesta

„Svi su mi govorili da se tu svašta dešava, ali nisam  vjerovala. Došla sam na svoje mjesto, započela i radila sve kako treba. Oko 11h uzimam pauzu da izađem s BO (birački odbor) i odem glasati u OŠ Slavinovići. Stojim ispred škole u Simin Hanu i čekam prevoz. Ispred škole su dva,tri policajca, šetaju se. I mnogo (oko 40) ljudi, koji su navodni akreditovani posmatrači koji hodaju u okrugu škole, dijele hranu (ćevape) glasačima kako bi glasali za određenu stranku. Prilazi mi jedan od „vođa”  te akcije, hvata me za ruku, pomjera mi jaknu da vidi jesam li predsjednik ili član i povlači me u stranu“ – opisuje dan izbora predsjednica biračkog odbora u Simin Hanu, koja je odlučila ostati anonimna zbog vlastite sigurnosti.

Birački odbori su najniži nivo izborne administracije, ispod općinske ili gradske izborne komisije i Centralne izborne komisije. Prije svakih izbora se formiraju takva tijela koja upravljaju svim procesima na određenom biračkom mjestu tokom cijelog dana izbora. Zakonom je propisano da članovi biračkih odbora moraju biti iz različitih stranaka, a broj koji se kreće od tri do pet članova ovisi od broja birača.

„Ja kažem da me pusti na miru, on mi govori ‘Hajd’ ne s*ri, dođi ovamo, ti si predsjednik, ti mi trebaš da namjestimo glasove. Nemoj se buniti, bit će dobro i meni i tebi’, ja se otrgnem i kažem da se udalji od mene i pitam ga ispred koje je stranke, on kaže Tuzlanska alternativa. Međutim ja pročitam šifru s njegove akreditacije posmatrača, okrenem se, odem i nađem da je on u SDA. Nazovem GIK prijavim to, požalim se da je bio grub, a oni mi kažu ‘Ma reći ćemo to nekome na sastanku u 17 h, vi ako hoćete recite policiji’“, nastavlja predsjednica BO Simin Han.

„Namještanje glasova“, to jeste, malverzacije na biračkim mjestima, pored osoba koje su voljne kršiti zakon za nekoliko stotina konvertibilnih maraka, ovise o jednom glavnom uslovu: da to mjesto postane jednostranačko. Ako je biračko mjesto pristrasno i ima za cilj lažirati broj glasova, ukoliko niti jedan član iz tog biračkog odbora ne prijavi malverzaciju, ista je teško dokaziva.

„Izborni zakon BiH jasno propisuje da politički subjekti ovjereni za učešće na izborima mogu imati samo po jednog predstavnika u sastavu jednog biračkog odbora. I pored ove jasne odredbe, politički subjekti nerijetko potežu za raznim sredstvima kako bi se domogli većeg broja mjesta u biračkim odborima. Primarno to rade na dva načina: 1) registruju fantomske političke subjekta ili nezavisne kandidate kojima nije cilj osvojiti glasove na izborima već domoći se mjesta u biračkim osborima za političke subjekte koji su ih registrovali, 2) direktno trguju mjestima između sebe ili kupuju mjesta u biračkim odborima od onih političkih subjekata koji nemaju interes u određenoj osnovnoj izbornoj jedinici“ – izjavio je Dario Jovanović, projekt menadžer Koalicije „Pod lupom“ na stranici ove koalicije neposredno prije izbora. U tom periodu, od sedmog septembra do 25. oktobra 2020., već su zabilježili 50 slučajeva trgovine mjestima u biračkim odborima.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine je pisala priču o biračkim odborima kao mehanizmu za krađu glasova u kojoj su naveli izjavu Joeri Maasa iz Misije OSCE-a u BiH o tome da su birački odbori „ključni aspekt cjelokupnog procesa… Očigledno je da postoje i drugi problemi u izbornom ciklusu, ali kada govorimo o samom provođenju izbora, birački odbori se smatraju najslabijom karikom.”

OSCE-ov ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) tokom izbora 2018. godine zabilježio je “kredibilne navode” o nastojanjima političkih stranaka da kontrolišu biračke odbore kroz razmjenu članova. Na tim izborima i na pojedinim biračkim mjestima, procenat nevažećih listića je bio do 15%, dok bi norma trebala biti tek nekih 1%. (Izvor: BIRN BiH)

Iz svjedočenja naše sagovornice, možemo zaključiti da je to bio pokušaj homogenizacije jednog biračkog odbora u Tuzli. Predsjednica odbora je nastavila raditi dok nije „naišla na grupu mlađih muškaraca koji su ulazili u učionice i glasali umjesto starijih glumeći da su im nene ili djedovi“. U tom trenutku je odlučila otići do policajaca koji su stajali ispred zgrade i ispričati im situaciju.

„Oni se odvale smijati i pitaju me kako da očekujem da oni meni vjeruju SAMO NA RIJEČ… I policajac mi kaže ‘Možemo ti vjerovati samo ako nas odvedeš lično i uperiš prstom u te osobe što si čula da to pričaju pa ćete ići jedan na jedan, riječ na riječ’…

Ja sam rekla da to ne smijem, jer vidim da su ti ljudi opasni, a policija mi očito ne pruža sigurnost. Policajac se opet smije i govori ‘Gospođice, dobro vi skontajte šta želite i smijete, al’ topla preporuka nemojte ništa poduzimati’.“

Predsjednica ističe da svi glasovi s tog biračkog mjesta su uvaženi u svim učionicama.

„ Iako sam zvala više puta tog dana, željela nekog iz policije ili GIK-a, CIK-a da rastjera ljude ispred škole jer tu ne smiju biti, ali niko ništa…”

Ukrali mu njegov glas

„Ispostavilo se da niko od moje uže porodice nije glasao za mene. Tamo gdje sam imao tri sigurna glasa, piše nula. Na mjestima gdje glasamo ja i moj komšiluk pisalo je jedan pa su ispravili na jedanaest. Sramota za ovu državu da ljudi ono najintimnije što daju ne može biti ispoštovano“ – priča Omer Berbić koji je nakon intervencije uspio istjerati pravdu i osvojiti mjesto u Gradskom vijeću grada Tuzla.

Trećeg dana nakon održavanja izbora, Oslobođenje je objavilo informaciju kako je zbog velikog broja prijava za nepravilnosti u prebrojavanju glasova prijavljene na području cijele Tuzle, „gradska izborna komisija Tuzla od CIK-a zatražila otvaranje vreća i pravilno objedinjavanje utvrđenih rezultata za redovna biračka mjesta na kojima birački odbor nije pravilno utvrdio izborne rezultate.“

Jedanaest pomenutih glasova Omer Berbić je dobio tek nakon ponovnog brojanja. Slična situacija se desila i u Sarajevu sa kandidatom za Gradsko vijeće, Benjaminom Tahmazom koji, na biračkom mjestu gdje glasa on sam i njegova porodica, nije osvojio niti jedan glas.

Nakon što je prijavio slučaj Centralnoj izbornoj komisiji, dobio je informaciju da je došlo do greške prilikom elektronskog unosa podataka, te da je zapravo na tom mjestu dobio deset glasova.

Hipotetička situacija glasi: da ova dva kandidata nisu reagovali na neobičan i neočekivan broj glasova na „svojim“ biračkim mjestima, onda ni malverzacije, odnosno eufemistički rečeno – greške u brojanju glasova, nikada ne bi bile ispravljene. Podaci na stranici izbori.ba detaljnim posmatranjem mogu uputiti na veliku vjerovatnoću malverzacije, i to ne samo u slučaju kada ne dobijete ni vlastiti glas – nego i uočavanjem 100 postotnih preferencija.  Dario Jovanović iz Koalicije “Pod lupom” je za Detektor objasnio zašto je takva preferencija mutna.

“To je nemoguće da se desi u praksi, da natjerate svakog birača koji izađe i glasa za tu stranku da tačno označi određene kandidate na listi tog političkog subjekta i to ne redoslijedom nego preskačući u tom redoslijedu.”

Tokom istraživanja ove priče, nasumično smo odabrali par biračkih mjesta u opštini Kalesija u potrazi za ovakvom vrstom rezultata – a istraga se isplatila u nekoliko slučajeva.

Na izbornom mjestu Vukovije Donje 080A014D, pronašli smo nekoliko 100 postotnih preferencija u različitim stranačkim partijama: Stranka demokratske akcije, Nezavisna bosanskohercegovačka lista i Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine.

Rang lista za Gradsko vijeće/Izvor: izbori.ba

Čudna situacija se desila i na biračkom mjestu Miljanovci 080A007B – veoma važan detalj jeste brojnost kandidata sa 100 posto preferencijalnih glasova, te njihove pozicije na listi.

Rang lista za Gradsko vijeće/Izvor: izbori.ba

Nakon uočenih podataka, odlučili smo pronaći informacije o članovima dva pomenuta biračka odbora.

Članovi biračkih odbora/Izvor: kalesija.ba

Iako ne postoje informacije dostupne javnosti o pravilnostima izbornog procesa na ova dva mjesta, ipak smo izvukli očigledne teze o sličnostima ovih situacija:

• SBB je predlagač oba predsjednika biračkog odbora
• kandidati SBB-a su imali na oba mjesta 100 postotne preferencijalne glasove
• prezimena članova odbora se poklapaju sa prezimenima kandidata koji su ostvarili glasove (Imamović i Alić)
• više članova jednog odbora nose isto prezime

Svako je nevin dok se ne dokaže suprotno – presumpcija nevinosti jedno je od temeljnih načela savremenog sistema ljudskih prava. Međutim, upravo ovakve sumnjive brojke i statistički gotovo nevjerovatni rezultati su povod za mnoge prijave i ponovna prebrojavanja glasova, baš kao što je slučaj Berbića i Tahmaza.

 Udri po džepu

Kao i svaku tradiciju, tako i prevare na izborima je teško iskorijeniti. Preuređivanjem Izbornog zakona Bosne i Hercegovine bili bismo korak bliže pravednim i ravnopravnim izborima. Prema riječima Vehida Šehića, kazne za kršenje Izbornog zakona su niske, pa prema tome ne predstavljaju prepreku onima koji zarade velike količine novca zahvaljujući malverzacijama. „treba mijenjati Izborni zakon, predvidjeti daleko veće novčane kazne. Moj stav je da ove kazne ne smiju biti ispod dvije hiljade ili tri hiljade KM”.

Svjedoci smo da se fraza Udari po džepu mnogo puta pokazala kao efikasan način za rješenje problema. Samo povećanje novčanih kazni za kršenje zakona svakako neće uspjeti iskorijeniti problem, ali će značajno doprinijeti njegovom smanjenju.

Sljedeći korak jeste sankcionisanje svih odgovornih. Svaki subjekt koji je učestvovao u bilo kakvoj vrsti malverzacije tokom predizbornog i izbornog procesa je dužan snositi posljedice.

Za takvo ponašanje – prevare na biračkim mjestima najodgovorniji su nesavjesni i neodgovorni članovi biračkih odbora koji su predstavnici političkih stranaka. Treba utvrditi i odgovornost političkog subjekta jer oni ne rade to zato što žele nego su dobili uputstva da se tako ponašaju. Kada predvidimo u Izbornom zakonu da će se sankcionisati i politički subjekt za kojeg se dokaže (krivica) na osnovu nesporno utvrđenih činjenica, onda takve političke subjekte kao i odgovorno osoblje treba sankcionisati”, objašnjava Šehić.

A treći korak, koji će riješiti tezu postavljenu na samom početku priče, jeste aktivan rad na političkoj nepismenosti i nezainteresovanosti građana Bosne i Hercegovine. Postoji značajan broj osoba koje su se našle u centru malverzacija, a da toga nisu bile ni svjesne – poput primjera starijih osoba  iz anonmnih priča koje budu lobirane dok im određeni kandidati „pokazuju“ kako se treba glasati. Drugi primjer političke nepismenosti jesu mladi koji bez mnogo razmišljanja glasaju za prijatelje ili partije koje im nude obećanja za radna mjesta – u potpunosti nesvjesni količine moći koju nosi takva odluka i količine slobode koje su se tim činom odrekli.

Kada građani postanu svjesni da godinama vodeće političke partije žive od njihovog neznanja i budu spremni vratiti svoju slobodu – trenutak je kada će biti moguće iskorijeniti tradiciju. Marthin Luther King je već govorio o takvom uslovu:

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih.“