NOVINARSKA INKVIZICIJA: Umijeće vođenja teških razgovora s važnim ljudima

U drugom nastavku serijala naša saradnica uradila je kratki pregled teških razgovora u svijetu

NOVINARSKA INKVIZICIJA: Umijeće vođenja teških razgovora s važnim ljudima

 „Kažete da ne možete napraviti omlet a da ne razbijete koje jaje, to se čini kao prilično destruktivna filozofija, zar ne?”

Ovim pitanjem je poznati televizijski novinar BBC-ja, Tim Sebastian počeo razgovor s biznismenom Donaldom Trumpom u njegovom tornju 1998. godine.

Povod za intervju bila je Trumpova knjiga „The Art of The Comeback“, a voditelj ga je najavio kao „bogatog, nemilosrdnog i poznatog“ poslovnog čovjeka „čuvenog po zgradama koje je izgradio i ženama od kojih se razveo“.

Veoma upečatljive opise BBC-jev novinar i pisac koristio je i za druge sagovornike. Razgovarao je s Noamom Chomskym, a opisao ga je kao čovjeka kojeg jedni doživljavaju kao „slobodoumnog intelektualca“, a drugi kao „fanatičnog disidenta“. „Upadljiv i ekscentričan“ epiteti su kojima je okitio Robina Williamsa.

Tim Sebastian prvi je voditelj emisije HARDTalk od njenog pokretanja u martu 1997. godine. Danas je vodi Stephen Sackur, ništa manje britkog jezika od njegovog prethodnika.

Razgovori u ovoj emisiji vrsta su koju komunikolog Najil Kurtić opisuje kao intervjue s oštrim ispitivanjem (2009). Ovakvo ispitivanje primjereno je za dobijanje jasnih i konciznih odgovora od društveno relevantnih sagovornika (političara, javnih funkcionera). Oni su, naprosto, dužni da odgovaraju javnosti jer ih je ta javnost birala, ona ih plaća i ima pravo da zna za šta konkretno daje svoje glasove i svoj novac.

Donald Trump u emisiji HARDTalk 1998. godine

Veoma topla dobrodošlica

Uredništvo HARDTalka opisuje svoje intervjue – kao „dubinske i oštre“, s medijski relevantnim sagovornicima.

U emisiji su ugostili brojne zanimljive ličnosti iz svijeta politike, nauke, mode, umjetnosti. Sergey Lavrov, Petro Poroshenko, Alexey Navalny, Kofi Anan, Hugo Chávez, manekenka s hidžabom Halima Aden – samo su neki od zanimljivih sagovornika/ca. Spektar pitanja šarolik je, ponekad je riječ o pitanjima iz domena poslovnog djelovanja, no nerijetko se u razgovorima zalazi u najintimnije dijelove sagovornikovog života i ličnosti. Za neke opravdano, drugima, pak, neprihvaljivo. I jedni i drugi – rado gledaju takve intervjue.

Eklatantan primjer je intervju s početka priče.

„Treba li biti ‘ubica’ u svijetu biznisa?“, „Vi ste žrtva vlastitog uspjeha?“, „Je li osveta slatka?“ – pitanja su koja je karizmatični Tim Sebastian postavio američkom biznismenu. No, razgovor ne završava pitanjima o Trumpovoj knjizi i poslovanju. Premda autor u knjizi, očito, mnogo govori i o svom životu, neka pitanja ipak zalaze u privatnost do one mjere koja se mnogim sagovornicima ne bi svidjela.

„U knjizi pišete da žene uspoređujete s Vašom majkom?“, „Dvije žene. Ivana i Marla. Šta sada mislite o njima?“, „Kakav je osjećaj imati toliko novca?“. U jednom trenutku sam Trump je kazao da mu je „skoro neugodno govoriti“ o svom odnosu s jednom ženom u emisiji, mada je očigledno vrlo rado dalje razvijao tu priču.

„Vrlo topla“ dobrodošlica koju je Sebastian tradicionalno poželio svakom svome sagovorniku i sagovornici za mnoge je, vjerovatno, bila isuviše „topla“, a uvodna špica s bljuvačem vatre definitivno je odgovarajuća vizuelna pozadina za ovu vrstu intervjua.

Uvodna špica emisije HARDTalk

 

TV emisija kao politički „ring“

Sebastianov nasljednik, aktuelni voditelj HARDTalka Stephen John Sackur kormilo emisije preuzeo je 2004. godine. On je, čini se, „zaoštrio“ intervjue još preciznijim, direktnijim, vrlo često provokativnim pitanjima s mnoštvom izuzetno kontroverznih sagovornika/ca.

„Da je intervju bokserski meč, vjerovatno bi bio prekinut“ – ovako su njegov intervju s bivšom potpredsjednicom Zimbabvea Joice Mujuru opisali na portalu RadioTimes. „Bili ste ministrica tokom masakra Gukurahundi! Dvadeset hiljada ljudi je ubijeno. Znali ste to. Niste rekli ni riječ protiv tog događaja?“ – pitao je Sackur vidno uznemirenu Mujuru.

Voditelj uživa međunarodnu slavu, a RadioTimes njegovo intervjuersko umijeće naziva „inkvizicijom“. HARDTalk je u svom „gladijatorskom teatru“ od 1997. ugostio 4.500 zanimljiva sagovornika/ce, a dan prije intervjua Sackur dobija dosije od  „20 stranica činjenica, citata i statistika“.

Jedan od najzanimljivijih intervjua koje je Sackur uradio jeste intervju s Allanom Aultom, zatvorskim službenikom koji je nadzirao pogubljenja u Džordžiji, a kasnije napustio posao i poveo kampanju protiv smrtne kazne.

U razgovoru je Ault prepričao kako izgleda „poslati“ optuženog na električnu stolicu, te o čemu je u tim trenucima razmišljao. „Znao sam da sam ubio još jedno ljudsko biće“, govori sa suzama u očima sagovornik u ovom intervjuu.

Allen Ault, bivši zatvorski službenik zadužen za nadziranje pogubljenja u Džordžiji

Zanimljiva anegdota koja se vezuje uz Sackura jeste njegov pokušaj da u emisiju dovede udovicu Slobodana Miloševića.  Kada je ona odbila da učestvuje u emisiji, navodno zbog toga što je „imala opekotine od sunca“, Sackurov tim joj je na kućnu adresu „poslao nekoliko pakovanja grčkog jogurta da joj posluži kao krema protiv opekotina“.

Prije ulaska u studio – pomolite se

Pored Sebastiana i Sackura, Jeremy Paxman jedan je od nadaleko poznatih voditelja „bez dlake na jeziku“, s godišnjom zaradom od „oko 800.000 funti“ kako piše The Guardian. U emisiji Newsnight Paxman je 2003. godine tadašnjeg britanskog premijera pitao koji su to razlozi zbog kojih bi Britanija mogla učestvovati u invaziji na Irak. Veoma pripremljeni Paxman je britanskog premijera tokom pedesetominutnog intervju konfrontirao sa svim njegovim ranijim izjavama koje ne odgovaraju njegovim sadašnjim tvrdnjama i postupcima. Naveo je, između ostalog, precizne podatke o broju terorističkih napada i činjenicu da nijedan nije počinio neko iračkog porijekla.

„Mislite li da će ovo biti pravedan rat?“, „Kao kršćanin, kako se Vi osjećate zbog svih nevinih ljudi koji će poginuti, kao što su uvijek i ginuli u ratu?“, „Da li vam činjenica da ste i predsjednik Bush i Vi kršćani olakšava da sagledate ovaj rat u kontekstu pitanja dobra i zla?“, „Ne molite se zajedno, naprimjer?“ – pitanja su ovo koja se nisu svidjela Blairu, ali publici, sudeći po aplauzima koji su uslijedili nakon pitanja, itekako jesu.

Na posljednje pitanje Blair se nasmijao, a krajnje ozbiljni Paxman pitao je: „Zašto se smijete?“ Iako je Paxman 2014. prestao sa snimanjem emisije Newsnight, to mu nije smetalo da se vrati 2019. godine kako bi razgovarao s premijerom Borisom Johnsonom.

Daily Mail je ovog TV-novinara opisao kao veterana „poznatog po prozivanju svojih sagovornika“. Neke političare nazivao je „šarlatanima“, druge „neharizmatičnim radnicima“, a za Jeremyja Corbyna kazao je kako je nerad „pretvorio u olimpijski sport“, dok je Davida Camerona opisao kao „najgoreg premijera modernih vremena“. Njegov odnos s Johnsonom prošao je kroz nekoliko faza, od oštrih intervjua i škakljivih pitanja do emisije u kojoj su se tadašnji gradonačelnik Londona i Paxman zajedno provozali biciklima.

Jeremy Paxman i Boris Johnson (tada gradonačelnik Londona) u jednoj od Paxmanovih emisija

Ipak, za razliku od Sebastiana i Sackura, Paxmanov se stil intervjuiranja pojavljuje i u kritičkim medijskim komentarima. Osim već spomenutog Daily Mailovog teksta, list The Guardian prozivao ga je zbog njegovog „pugilističkog“, „borbenog“ stila intervjuisanja. List je objasnio kako su Jeremy Corbyn i Theresa May osmislili taktike za „suočavanje s Paxmanom“. Tako je Corbyn „glumio žrtvu“ i žalio se da mu Paxman „ne dozvoljava da završi odgovor“, dok je May, prozrevrši namjeru intervjuera, odmah poručila: „Znam da ste koristili ovu taktiku.“

Barbara Ellen je u svom komentaru za isti medij kritikovala Paxmanove komentare na izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika, ocijenivši da su njegova pitanja i zaključci poput „lave iz vulkanske erupcije koja konstantno traje“, te da je njegov pristup poput „seciranja skalpelom neanesteziranog fenomena Trump“.

U kritici koju mu je uputio Andrew Marr s BBC-ja, a koju su prenijeli The Times i The Independent, Paxman je opisan kao „istinski napaćena i ljutita osoba“. Voditelj emisije Andrew Marr Show smatra da voditelji ne trebaju zaboraviti da nisu „oni ti koji su se kandidirali za izbore“, te je kazao kako smatra da u intervjuima s političarima nije uredu postaviti se prema sagovorniku kao „nitkovu“ ili „lažovu“.  „Jeremy, ti si važan. Ali nisi toliko važan“, poručio je novinaru laburista Ed Miliband. Saglasan je s ovom porukom i voditelj Andrew Marr.

Osim poznatih britanskih „hard talk“ voditelja, nedavno je u javnosti veliki publicitet dobila i Tova O’Brien, novozelandska voditeljica mreže Newshub Nation. Ona je u oktobru 2020. godine vodila intervju s liderom stranke Advanced New Zeland Jami-Leejem Rossom nakon što nije osvojio dovoljan broj glasova da se vrati u parlament. Inače, Facebook stranica njegove političke partije uklonjena je zbog širenja dezinformacija o Covidu 19. Tova O’Brien kaže da je dobila zadatak da ga intervjuiše nakon njegovog definitivnog izbornog poraza. Zamolila je svoga urednika da ovaj, kako kaže, „izlazni intervju“ skrati, odnosno da Rossu daju pola vremena od onog koje inače imaju sagovornici u ovoj emisiji. Tako je bilo – kratko i efektno. „Prodali ste dušu zbog političkih ambicija?“ – pitala je O’Brien. U nekoliko navrata jasno mu je dala do znanja da relativiziranje njegove uloge u širenju teorija zavjera neće proći jer je „vrlo dobro znao šta radi“, podsjetivši ga da je širio „strah i histeriju među ranjivim zajednicama“, a kada je Lee Ross pokušao odgovoriti ponavljajući teorije zavjere, voditeljica ga je prekinula rekavši da ne želi „slušati to smeće“. Voditeljica je suvereno vladala emisijom, njena pitanja bila su jasna i direktna, sagovorniku je stavila do znanja da vjerovatno nikad više neće dobiti priliku da govori na Newshubu te da smatra sramnom njegovu ulogu u dezinformisanju stanovništva u vrijeme pandemije. Stoga, ne čudi što je intervju postao viralan s preko sedam miliona pregleda, a David Doela iz kanadske Zelene partije kaže da je intervju dostigao više od deset miliona pregleda.

Viralni intervju Tove O’Brien s kontroverznim Jami-Leejem Rossom

Nešto je zajedničko svim navedenim intervjuima i voditeljima/kama. Mnoga postavljena pitanja nisu se dopala sagovornicima, ali je upitno da li bi bez takvih pitanja javnost uopće dobila odgovore. Emisiju su od početka do kraja vodili – voditelji, bez obzira na „značaj“ i „veličinu“ funkcije sagovornika. Bili su pripremljeni, baratali su podacima, vrlo dobro poznavali sve nekonzistentnosti u prethodnim istupima političara i sve nekonzistentnosti u njihovim političkim karijerama. U nekom trenutku, u većini emisija bilo je poneko isuviše intimno pitanje koje, definitivno, graniči sa senzacionalizmom (Paxmanovo – Molite li se skupa?, Sebastianovo – Upoređujete li žene s majkom? i sl.). Iako se mnogima čini da su novinari/ke u nekim intervjuima ili dijelovima intervjua postupali isuviše emotivno, možda su ipak postupali onako kako bi postupili i oni zbog kojih su i poveli sve ove razgovore – građani kojima na kraju odgovaraju i intervjuer i intervjuisani. Ne govori li viralnost intervjua nešto o tome?

 

Pročitajte još o ovoj temi:

HARD TALK U BOSANSKOM IZDANJU: Emela Burdžović Slipičević protiv Milorada Dodika

About The Author

Arhiva

VIJESTI

Vijesti

Latest

NAJČITANIJE

Dnevni komentar, Dnevnici, Fake & Spin, Medijska i informacijska pismenost, Medijsko-političke analize, Naslovnica, Političke emisije, Twitter iz dana u dan

Latest