FTV: DNEVNIK U SJENCI SUKOBA S BHT-om
31. maj – 6. juni 2016.
PROFESIONALNO O AFERI MUHLBAUER: Hapšenje Siniše Macana, direktora Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka, epilog je popularne afere “Muhlbauer” u vezi sa skupocjenim ličnim kartama koje su građani plaćali zbog zloupotreba u javnim nabavkama. Mediji su ranije u više navrata pisali o sumnjama u zloupotrebe, a revizori su sačinili i detaljni izvještaj − studijski slučaj gdje su objašnjene nelogičnosti po kojima sada postupaju istražni organi. Čini se da i u našem društvu postoje trenuci kada je djelovanjem nezavisnih institucija i medija pozitivnim pritiskom moguće izdejstvovati rad nadležnih institucija. Raduje i činjenica da je medijski prikaz hapšenja na Federalnoj TV (urednica Edina Šečerović) pratio profesionalni ton izvještavanja, pa je iz priloga bilo jasno u kojoj je fazi predmet i tačno su prenesene dostupne zvanične informacije. Nije se podleglo atmosferi revanšizma prema uhapšenom direktoru u čije se nezakonite radnje poodavno sumnja, a ispravno su izdvojeni i sočni detalji o mogućoj umiješanosti vodećih političara.
NEDOSTAJALA SENZACIJA: FTV sve češće pokazuje sklonost da sa posebnom pažnjom prati politička dešavanja u zemlji, prilježno bilježeći susrete vodećih političara. Sastanak vladajuće koalicije u četvrtak protekao je u atmoferi jednoglasja, tvrdilo se na početku priče (urednica Amra Zaklan), sve sa bezizražajnim licem Fahrudina Radončića koji je potvrdio da nema disonantnih tonova. Ali potom se daju izjave aktera susreta u kojima se mogu nazrijeti drugačija stajališta, a posebno zastoj u kadrovskim rješenjima u javnim preduzećima koji se otvoreno dijele kao stranački plijen. Preovladao je utisak da se prilog mogao obojiti sa više aluzija, pretpostavki, ili sa nekoliko bezobraznijih provokacija koalicije koja sigurno ima pukotine o kojima bi javnost trebala znati.
NEUMOLJIVE BROJKE JEDNE STRANE: Sve ono što danima slušamo sa programa državnog javnog servisa o njegovoj ugroženosti zbog dugovanja entitetskih TV kuća ispostavlja se kao dobro smišljena obmana uprave koja je podbacila. Tu je interpretaciju u prvi plan stavila urednica Šečerović kritikujući najavu o gašenju programa, i to na krajnje patetičan način isticanjem da do zastoja programa nije došlo ni u ratno vrijeme. Očigledno, FTV ima svoju stranu priče o sukobu unutar javnog RTV sistema, ili, kako oni kažu, brojke su neumoljive, a iako su izdvojene izjave predstavnika BHT-a, prilog je trebao biti objektivnije intoniran ustupanjem više prostora prozvanom rukovodstvu.
OCJENA: 5
BHT1: MIT O BEZUSLOVNOJ PODRŠCI
31. maj – 6. juni 2016.
A ŠTA KAŽU KRITIČARI BHT-a? Državni javni servis nalazi se u nezavidnom finansijskom položaju, a Upravni odbor najavio je čak i gašenje programa. O ovome smo redovno izvještavani u prvim minutama Dnevnika 2, što je očekivan i legitiman urednički potez iako se pokatkad znao pretvoriti u dosadnjikavu jadikovku (red izjava podrške). Ipak, bilo je ozbiljnijih i podužih osvrta, kao što je onaj Lamije Silajdžić koja je u srijedu, 1. juna, pokušala prikazati trenutno stanje stvari. Ovlašno je spomenula i reakcije iz entitetskih javnih servisa i očigledno neslaganje koje postoji na relaciji FTV/RTRS, na jednoj strani, i BHT1, na drugoj. Ali, premalo smo mogli čuti o stavu druge strane – odmah je uslijedio prostor namijenjen dokazivanju činjenice kako su entitetske javne televizije doprinijele urušavanju državnog emitera. Veličina i značaj javne televizije ogledaju se u mogućnosti da se pravo izražaja ustupi najraznolikijim i najsuprotstavljenijim gledištima, i to u punoći njihovih razlika. Da se BHT1 ne urušava samo zbog mrskih političara i sestrinskih kuća, moglo se čuti i na drugim mjestima gdje se govorilo o lošem menadžmentu, neuspješnoj poslovnoj politici i prevelikom broju zaposlenih. Nažalost, u Dnevniku 2 nije bilo mjesta drugačijem mišljenju na način koji priznaje to mišljenje kao ravnopravan doprinos polemici.
ZAŠTO NAM JE POTREBAN JAVNI SERVIS? Sigurno najbolji odgovor na pitanje zašto se ne smije dopustiti gašenje javne televizije kao što je BHT1 jesu prilozi koji demonstriraju kako je prepoznat javni interes. U pripremi urednice Semire Krehić, kroz neposredni razgovor sa predstavnikom MMF-a u našoj zemlji saznajemo o detaljima ugovaranog kreditnog aranžmana. Dan prije, urednica Svjetlana Vučetić postavlja pitanje zašto se ne znaju detalji nadaleko pronosanog pisma namjere u kojem su vlasti objasnile svoju politiku kreditoru. I onda slijedi prvorazredno otkriće da je BHT1 u posjedu pisma i da se sprema prodaja BH Telecoma i HT-a Mostar, što i dalje negiraju premijer i svita oko njega.
OCJENA: 6
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Postojeći sistem javne televizije u Bosni i Hercegovini je neodrživ. To je ono što bi mogli zaključiti prosječno informisani gledaoci nakon odgledanih svađalačkih i navijački raspoloženih informativnih emisija u kojima je svaki javni servis sebi držao stranu jer loptica krivice nervozno se prebacuje sa entiteta na državu. I obratno. Urednička politika BHT-a u informativnom programu uoči najavljenih posljednjih dana svodi se na parolu morate nas voljeti, i, još bitnije, morate nas htjeti jer mi smo javna televizija. FTV je, oštreći kritiku u sukobu oko dugovanja BHT-u u koji je i sam umiješan, zaboravio da je javni medij koji si ne smije dopustiti agitaciju zarad vlastitih interesa. Oba javna RTV servisa su nam pokazala da nisu kadri otvoriti ozbiljne javne rasprave o krizi postojećeg RTV sistema, ne bojeći se polemisati sa radikalnim mišljenjima. Ili ozbiljnim kritikama o svom dosadašnjem načinu rada. Monolozi koje su u svojoj izolovanosti vodila dva javna medija ničim ne opravdavaju traženu podršku za kojom vape.
