Naši su se gradovi pretvorili u arhaične postojbine sljedbenika fašizma, ratnih zločina, prijetnji i progona ideoloških neprijatelja. Gotovo da nema dana u kojem se nije desio neki što zatupljujući, što zastrašujući incident koji nas vraća u mračne devedesete godine prošlog vijeka.

Sarajevo, grad otvorenosti i slobode

Kako se izbori bliže, tako i atmosfera u glavnom gradu postaje sve napetija. Iako se ovaj put biraju lokalne vlasti, dakle ljudi i snage koji treba da brinu o asfaltu, kanalizaciji, parkovima, napuštenim životinjama, čistom zraku, SDA je intenzivirala potragu za četnicima u opozicionim redovima. Nakon što nije uspio pokušaj sa Srđanom Mandićem, kandidatom za načelnika Općine Centar, potraga je nastavljena kroz lik i djelo Predraga Kojovića, lidera Naše stranke. Izgleda da ni danas, dvije i po decenije nakon završetka rata, nema efikasnije političke borbe od traženja četnika u plastu opozicionog sijena. Potezati takvu argumentaciju, vraćati u igru način razmišljanja protiv kojeg se cijelo društvo mora boriti, nije ništa drugo nego znak političke bezidejnosti, ideološke ispraznosti, što, nažalost, ove napade ne čini ni za zeru bezazlenijim. Općine i gradovi umiru nam od zagađenja, siromaštva, uskoro ćemo zelene površine moći naći samo na historijskim kartama, ali jok – oni udarili po četnicima. Opasna igra. Što bi rekao pjesnik, devedeset četvrta se vuče, o moj Bože, kakvo grozno vrijeme…

Banjaluka i njen crni humor

U Republici Srpskoj također nisu daleko odmakli od konflikta i progona kao najdragocjenijih društvenih tekovina. Slučaj novinarke Gordane Katane to zorno pokazuje. Uposlenica portala Inforadar i naša dugogodišnja saradnica izašla je na banjalučke ulice kako bi snimila predizborne štandove političkih stranaka. Kada je došla do štanda vladajućeg SNSD-a, jedan od djelatnika ove nadasve lukrativne firme krenuo je prema njoj i pokušao joj je oteti aparat. Kad su shvatili šta su uradili, ili kad im je, u nemogućnosti da sami shvate, neko sa strane rekao kakve bi implikacije taj napad mogao imati, požurili su da isprave šta se ispraviti da, pa su Gordanu prijavili za – uznemiravanje pogledom. Nakon legendarnog sarajevskog napada na novinarsku kameru, ovo je do sada najopskurniji atak ovdašnjih vlasti na novinare i njihovu profesiju. SNSD, zahvaljujući bahatom Miloradu Dodiku, ima bogatu povijest takvih napada, ali u pogledu maštovitosti ovako nešto još ni oni nisu izveli. MUP RS, institucija puna neprocesuiranih aktivista iz prošlog rata, svoj je zadatak – za razliku od potrage za ubicama Davida Dragičevića – shvatio ozbiljno i žurno je novinarku pozvao na informativni razgovor. Golemo.

Tuzla, posljednji bastion demokratije

Ni slobodarska Tuzla nije ostala bez aduta u ovim parapolitičkim natjecanjima za kulturnu prijestolnicu Bosne i Hercegovine. Automobil Žarka Vujovića, predsjednika Skupštine Tuzlanskog kantona, osvanuo je išaran porukama mržnje. Srećom da su i Tuzlaci i mediji ovaj put bili ažurni: napravljeno je desetine priloga o svemu, mreže su gorjele, tako da je Vujović dobio zasluženu podršku i uvjerenje da u ovom gnusnom napadu neće ostati sam. Sad je na MUP-u da otkrije vinovnike. Sve ovo u nas su mali gradovi, zna se ko šta večera, tako da za otkrivanje počinitelja prijeteće poruke ne bi trebalo mnogo vremena.

Mostar, stolni grad europskih vrijednosti

Najgori incident desio se u lijepom Mostaru. Nakon što je ubijen ratni zločinac Marko Radić, strah i trepet razvaljenog grada, čovjek uz čije se ime vežu neki od najgnusnijih zločina, od silovanja djevojčica, do ubijanja i mučenja sugrađana, kao zaslužnom žitelju jedne polovine grada organizirana mu je veleljepna komemorativna sjednica. Na koju je došao haman kompletan HDZ BiH. Radoboljskog spiritus movensa ove maskarade nije bilo, ali njegov zli duh ubjedljivo je lebdio iznad predstave. Time je HDZ BiH po ko zna koji put sebe reducirao na ultraše, opskurnu fašistoidnu grupaciju maloljetnika koja slavi Hitlera i Pavelića te kontinuirano izvodi nerede po Mostaru. Već godinama svjedočimo rađanju neke nove mostarske realnosti, aktivne normalizacije zločina koji polako, ali sigurno izrasta u herojstvo. Aferim.

Slobodarski mediji

I tu moramo na trenutak zastati. Tuzlansko šaranje po autu i mostarska komemoracija desile su se istog dana. Sarajevski mediji, tradicionalno gluhi i slijepi za Mostar i njegovu tragediju, Tuzlu su savršeno pokrili. Sve prikazali, uzeli izjave, prozvali nadležne… Tako i treba. Ne  postoji bezazlen incident u ovako osjetljivim sredinama i vremenima. Međutim, ogromna većina nije ni izvijestila o zastrašujućoj komemoraciji u Hercegovini. Obično bolji dio naših medija djeluje kao korektiv politici, ali ovaj put stvar je spasio jedan političar. Taman kad se činilo da će događaj proći nezapaženo, u sam smiraj dana oglasio se preciznim i oštrim saopćenjem Nermin Nikšić, prvi čovjek SDP-a. Nekako u isto vrijeme stiglo je i saopćenje SDA, ali njihovu reakciju malo ko može shvatiti ozbiljno. Ne možeš prijepodne ganjati „četnike“ po Sarajevu, a poslijepodne osuđivati HDZ zbog ustašizacije Mostara. Ne ide.

Zenica i njeni aduti

I sad nam na kraju ostaje još samo da razriješimo jednu bitnu civilizacijsku dilemu. Skoro da smo ovim ruinirajućim primjerima pokrili kompletnu Bosnu i Hercegovinu, od relevantnijih sredina nismo zavirili još jedino u ZE-DO kanton. Šta čeka Zenica? Nije valjda da oni nemaju valjanih aduta za jedan užasni novembar? Znamo da nemilice ubijaju pse, da ih masovno eliminiraju u želji da, kako to vole reći, očiste grad, ali ovdašnjoj antropocentričnoj svijesti to nije dovoljno. Dajte malo ljudske krvi, sestre i braćo, ne ide to tako. Što biste vi bili bolji od Sarajeva, Banjaluke, Mostara i Tuzle?