Crtani film kao koncept slijedi drevni zahtjev da zabavi i poduči. Druga strana medalje je indoktrinacija. Kakvi su crtani filmovi koje djeca imaju priliku gledati i šta oni poručuju?
Često se čuje da je prošlo vrijeme klasičnih crtanih filmova. Pri tome se ne misli samo na grafičke postupke i rješenja već ova tvrdnja ima i vrijednosnu dimenziju. Savremenim crtanim filmovima se spočitava nasilje, ali i preveliko tržišno orijentiranje te stereotipizacija.
Kada govorimo o stereotipima, svakako ih je pohvalno i nužno prevazilaziti. No, ideja da se prevaziđe stereotip ne mora nužno značiti uspješnu izvedbu. Često se na klasične rodne i ideološke postavke jednostavno nakalemi postmoderno razbijanje tradicionalnih koncepata i identiteta.
Novi koncepti i identiteti
Konfuznost ove pozicije otkriva popularni crtani film s Cartoon Networka pod nazivom Uncle Grandpa. Glavni lik, Uncle Grandpa, čičica je i babysitter s propelerom na glavi i tregerima u duginim bojama. Prema scenariju, on obilazi domove djece i pomaže im da rješavaju probleme. Inače, kreator ovog crtanog filma se u konceptu poslužio postupkom citiranja, što je naraciju otvorilo prema zbilja zanimljivim varijantama. Istovremeno, Uncle Grandpa se može čitati na dva oprečna načina. Nije zanemarivo niti bezopasno da funkcije koje Uncle Grandpa ima bivaju reducirane u nazivu koji ide ka nominalnoj detabuizaciji incesta.
Činjenica da Uncle Grandpa rješava probleme koje djeca imaju može otvoriti prostor za dvojako čitanje. S jedne strane, obitelj se pokazuje kao nedostatna, čime se tradicionalni koncept “osnovne ćelije društva” raskriva. S druge, način na koji Uncle Grandpa rješava probleme nekada pomaže očuvanju porodice. U tom slučaju, crtani bi se mogao čitati kao travestija onoga što formalno predstavlja. Čak je i čudnovati čiča koji prelazi sve rodne stereotipe i granice upregnut u očuvanje obitelji. To bi moglo značiti formalno samo dublje ukopavanje u stereotipe o nužnosti obiteljskog života.
No, Cartoon Network nije konfuzan samo na ponovnom koncipiranju rodnih i porodičnih identiteta. I u klasičnom smislu educiranje djece ide u pogrešnom smjeru, često veoma zbunjujućem. Tako, dok se pokreću akcije širom svijeta zbog sve veće pretilosti djece, dva glavna i uzgred vrlo simpatična te sklona ironiji lika The Regular Showa, Rigby i Mordecai, vrijeme provode ljenčareći, igrajući igrice, ispijajući velike količine kafe i gaziranih pića te jedući slatkiše. Istovremeno, Mordecai, koji je praktičniji i strpljiviji od Rigbyja (dakle, predstavlja primjereniji dio ovog čudnovatog dua), otvoreno prezire – rad. Iako se oni mogu postaviti kao svojevrsni antijunaci klasičnih crtanih filmova, pitanje je koliko je ovakav koncept smislen.
Heroji i ironija
S druge strane, Lego Ninjago na Cartoon Networku, osim što ima marketinšku notu u sebi jer je rađen po licenci i urneku velikoga svjetskoga brenda, zanimljivo je osmišljen. No, niti to ne znači da je ideološki neutralan. Radnja je smještena u imaginarnom toposu Ninjago, koji predstavlja crtanu inačicu kulture Dalekog istoka. Uz udio mitologije (poput zmije Serpetine koja je drevni humanoidni reptil), crtani je primjer tipične distribucije herojskog principa. Heroj nije pojedinac, već tim. Osim toga, hijerarhizacija je izvedena veoma suptilno. Sensei Wu je naizgled tu samo da poduči fizičkoj i duhovnoj spremnosti (Spinjitzu) za borbu protiv zla, odnosno podzemlja. Svaki od mladih boraca je nosilac neke od prirodnih sila. No, koncept postojanja zla koje prijeti čovječanstvu, a kojemu u kraj može stati samo odabrana skupina elitnih ratnika, zapravo znači promoviranje fundamentalne društvene hijerarhije. Ovakav koncept naracije umnogome liči na nacionalno-mitološke koncepte te se djeca privikavaju na to da je poslušnost eliti nešto dobro s obzirom da nas ona štiti od zla. Tome u prilog ide činjenica da Sensei Wu predvodi mlade borce da se bore protiv njegovog pokvarenog brata, odnosno da je on odredio neprijatelja.
Slično je koncipiran i kultni crtani serijal Teenage Mutant Ninja Turtles, koji je kod nas poznatiji pod nazivom Nindža kornjače, a emitira se na Nickelodeon televiziji. I dalje se omiljeni junaci jugoslavenske djece iz osamdesetih bore protiv zla iz Dimenzije X, no ovaj put je ta borba kudikamo tehnološki naprednija. Tako neprijatelji čovječanstva u rukama imaju “generator crne rupe”, a Leonardo, Mikelanđelo, Rafaelo i Donatelo se ne bore protiv njih samo fizičkom snagom već i poznavanjem savremenih znanstvenih i tehnoloških tokova. Osim toga, dio borbi se odvija u svemiru, a prisutna su i futuristička putovanja junaka kroz svijest svojih drugova u kojoj se pobjeđuje zlo. Začuđujuće je da motivacija za sukob senseja Splintera i Shreddera (Sjekača) leži u zapletu iz prošlosti koji u potpunosti korespondira s načinom na koji su motivirane radnje u televizijskim sapunicama. Naime, u prošlosti su se Splinter, koji je bio čovjek, i Shredder sukobili oko ljubavi jedne žene. Nakon toga je Shredder sebi uzeo Karai, Splinterovu kćer, i odgajao je kao svoju kći, podučavajući je borbi i zlim vještinama. Lik Karai u crtanom jeste kolebanje između principa junakinje i antijunakinje. Ona je, s jedne strane, beskrupulozna borkinja koja je u stanju da se pokaže kao dostojna učenica svog “oca” Shreddera. S druge se postavlja kao strukturna suprotnost simpatičnoj i pomalo naivnoj April O’Neil, koja u novim sezonama više ne postoji kao samosvjesna novinarka, već zbunjena kći slijepog oca ugostitelja i ženski dodatak muškom herojskom principu.
Na istom kanalu emitira se sada već kultni crtani za djecu Sponge Bob (Spužva Bob), koji podvlači ludički aspekt života. Smješten je u podmorskom ambijentu i crtanim filmom dominira istančan osjećaj za ironiju. Iako su postojale zamjerke na ovaj crtani film glede njegovih navodno subliminalnih seksualnih poruka, Spužva Bob zapravo zrcali savremenu civilizaciju u kojoj su fast-food (naprimjer, rakburgeri gospodina Kalamarka) i TV kultura (naprimjer, Javna televizija Bikini doline sa svojim reality showima) jedino što navodno slobodni pojedinac može dobiti. U svakom slučaju, cinizam je da Spužva Bob, koji je postao jedan od omiljenih dječijih brendova s franšizama diljem svijeta, zapravo jako dobro parodira – konzumerizam.
Histerična Maša
Što se tiče domaćih TV kanala, može se reći da ponuda crtanih filmova na njima nije pretjerano raznovrsna. Jedini domaći kanal specijaliziran za djecu, Hayatovci, ima mnogo crtanih filmova. Od tih crtanih filmova neki su poučni, a neki ne iskaču iz matrice komercijalnih ostvarenja u kojima se ponavljaju stereotipi. Tipičan primjer je Maša i medvjed (koji se emitira i na FTV-u pod imenom Mašine priče). O ikoničkom principu tog crtanog filma i njegovom štetnom djelovanju na djecu su se očitovali ruski i međunarodni znanstvenici. No, s obzirom na koncept crtanog filma u kojem Maša pravi “nestašluke”, a čak je i jedan šumski medvjed pored nje glas razuma, može se govoriti i o mogućnosti interpretiranja crtanog na tragu prevaziđenih i patrijarhalnih teorija o histeriji kao tipično ženskom poremećaju[i] (Maša se nekada postavlja kao zbilja histerična). Tako se osim negativnih posljedica koje su pobrojali psiholozi može govoriti i o ozbiljnim mogućnostima stereotipizacije ženskog principa. Drugim riječima, ako Maša bude imala vlast da radi šta hoće, medvjed će biti racionalna protuteža njenim ludostima koja će sanirati štete što ih je histerična Maša napravila.
Uz tipičnu japansku grafiku, kao stereotipizacija principa ženskosti je koncipiran i crtani film Hello Kitty, koji se daje na programu OBN televizije. Koncept ovog crtića su svakodnevni događaji o dvije frivolne djevojčice, Kitty i njenoj sestrici Mimi, koje su “mačkice” i čiji je vrhunski domet, u jednoj od epizoda, rješavanje slučaja razbijene vaze.
Crtani film koji spaja negativni koncept ženskosti s negativnim stavom ka podrivanju hijerarhije jeste Kornjača Hero. Jedna od epizoda najboje svjedoči ovome principu. Naime, Kralj Mora podlegne varki Imogen (koja je tu tipična predstavnica ženskog principa) i otruje se. Kornjača Hero može i želi pomoći kralju kojemu je za izliječenje potrebna zečija jetra i na dvor dovodi zečicu Amy, koja laže da joj je jetra ostala u planini da bi se mogla spasiti. Tako žene truju i lažu, heroj pomaže, a ispravnost principa vlasti je neupitna.
Pohvalno je i da OBN daje klasični crtani film Knjiga o džungli. Nedostatak klasičnih crtanih filmova ili klasičnih priča upakovanih u crtane filmove dobro su pokrila dva javna emitera. Tako BHT daje izuzetno zanimljiv crtani serijal Sandokan, čija je jedina boljka upisivanje antiimperijalizma u ruho nasilja, a na FTV-u se mogu pogledati Grimove bajke, ali i crtani serijal novije produkcije o kultnom mačku Garfildu. RTRS ima jako siromašnu ponudu crtanih filmova, odnosno, radnim danima daje samo jedan crtani film, Kliford, te vikendom Rale Lav.
[i] Koliko je bilo jako tradicionalno vjerovanje da je histerija ženska bolest svjedoči i etimologija naziva. Naime, riječ histerija potječe od grčke riječi ὑστἐρα – hystera, što znači materica.
