Na TV nebu skrojenom od naših pretplata, SBB-ov predsjednik je samozatajna ličnost koja se tek slučajno pojavljuje u sudnici i koju nipošto ne prate spekulacije, ili teške optužbe o umiješanosti u kriminalne aktivnosti
Kada je Fahrudin Radončić uhapšen, sad prije nešto više od pola godine, domaći mediji su djelovali zatečeno i nepripremljeno. Izostali su opširniji prikazi i senzacionalistički naslovi koji bi ga oslikavali kao, najblaže kazano, kontroverznu političku figuru. Regionalni mediji pak nisu bili tako suzdržani i pristojni, pa se nisu libili povezati ga sa sumnjivim poslovima. Sada je lider SBB-a po drugi put u sudnici. I to u Prištini kao svjedok na suđenju Naseru Kelmendiju, koji je optužen za najteža krivična djela, uključujući organizovani kriminal i teška ubistva. TV prikaz njegovog svjedočenja na dvije javne televizije (BHT1 i FTV) u mnogo čemu se razlikovao. Dok je državna televizija vijesti dala karakter uzgredne informacije iz crne hronike, entitetski javni RTV servis iscrpno je dokumentovao suđenje povezujući ga s domaćim političkim sukobima. Ali šta je nedostajalo u oba prikaza?
Javnost je ostala uskraćena za podsjećanja i više informacija o tome ko je Naser Kelmendi? Zašto se on dovodi u vezu s jednim od naših vodećih političara? Kakvi su odjeci suđenja i svjedočenja u kosovskoj javnosti? Naprimjer, mogli su biti ugošćeni vodeći novinari, komentatori ili analitičari iz Kosova. Zatim, ovlašni desk-research bio je dovoljan da se proširi kontekst vijesti koja je s pravom trebala biti na naslovnicama.
N1 je još početkom godine objavio priču o poveznici između Kelmendija i Radončića. U danima kada su na medijsku površinu opet mogle izaći silne spekulacije o njihovoj povezanosti, naši TV prikazi bili su zvanični, beskrvni i tek na mahove smioni da preispituju uticaj kosovskog svjedoka na politička gibanja u zemlji. Da ne govorimo o tome da se svjedočenje nije dovodilo u vezu sa suđenjem Radončiću pred bosanskim pravosuđem. Na TV nebu skrojenom od naših pretplata, SBB-ov predsjednik je samozatajna ličnost koja se tek slučajno pojavljuje u sudnici i koju nipošto ne prate spekulacije, ili teške optužbe o umiješanosti u kriminalne aktivnosti. Nije dovoljno niti to što ga Tužilaštvo tereti da je htio uticati na svjedokinju u slučaju ubistva za koje se tereti Kelmendi. Sva ta crna hronika stala je na BHT1 u crtu ili dvije, dočim je FTV bio primjetno iscrpniji, ali obrađujući vijest uglavnom kao dio političkog sukoba.
Nakon što prvi susret Fahrudina Radončića sa zakonom nije dobio zasluženi publicitet, čini se da medijski magnat, kako su ga nazvala neka regionalna glasila, i sada prolazi nedovoljno primijećeno. Kao sitni lupež optužen za beznačajnu krađu. A da možda obrnemo stvar?
Zamislimo u susjednoj Hrvatskoj ili Srbiji prve ljude vodećih političkih stranaka kako svjedoče na suđenju osobi kojoj se pripisuje da je bio vođa najorganizovanije kriminalne grupe na Balkanu. Da li bi medijski naslovi gorjeli od odrednica “svjedok/svjedočenje decenije”? Da li bi se reporteri uživo javljali s mjesta događaja? Ili bi se mlako čitala kratka vijest? Odgovor zavisi od medija koji bi kreirao naslove. Izvjesno je samo da u nas javne televizije biraju mirnije uloge i naslove kada izvještavaju o vodećim političarima i njihovim sumnjivim rabotama.
