H&M, proizvođač odjeće iz Švedske koji ima razgranate poslove po cijelom svijetu, nedavno je u Njemačkoj osuđen na kaznu od 35,2 miliona eura zbog praćenja privatnog života radnika. Kad se pročitaju detalji presude, jasno je da tvrtka nije uradila ništa što ne radi hiljade sličnih: pratila je osjetljive podatke o zaposlenicima, vodila evidenciju o njihovim političkim opredjeljenjima i vjerskim uvjerenjima, o bolovanjima i zdravstvenom stanju. Sve su to podaci za koje je većina poslodavaca suštinski zainteresirana, jer utiču na produktivnost uposlenika.
I sve su to, u krajnjoj liniji, podaci koji se na najrelevantijoj razni tiču privatnog života svakog nod nas. Pravo na privatnost odavno je postalo posljednja linija odbrane, fenomen preko kojeg bi se mogao prelamati budući pravac razvoja civilizacije. Tehnologija je toliko napredovala da društvene mreže i drugi internet giganti već sada imaju zastrašujuću količinu podataka o većini stanovnika planete. Oni prije svake žene saznaju da je ostala u drugom stanju, sa stopostotnom sigurnošću mogu odrediti da ste pokupili virus gripe ili neku još težu boleštinu. Algoritmi neumorno, 24 sata dnevno, prikupljaju, selektiraju i grupišu milijarde podataka. Nedavno smo saznali da TikTok, kineska mreža, na osnovu načina na koji neko kucka po mobitelu može odrediti stepen kucačeve anksioznosti ili intenzitet stresa. To što algoritmi znaju o svakom pojedincu prevazilazi sve što smo do sada poimali pod pojmom privatni život.
Kako će se dalji tehnološki razvoj odraziti na privatnost ljudi? H & M napravio je tehničku grešku pa su podaci iscurili u javnost. Da nije bilo greške, ne bi bilo ni afere, pa onda ni presude. Predostrožnosti koje se na svim nivoima i u svim dijelovima svijeta poduzimaju da bi se privatnost zaštitila možda su već sad uzaludan posao. Onog trenutka kada ste uzeli mobitel u ruke, odaslali ste stotinu pokazatelja koji su se u nekim prehodnim vremenima ticali samo vas. Čak i kada ga ne koristite, vi šaljete bitne podatke o sebi. Kada je 1984. godine nikad prežaljeni zagrebački magazin Start organizirao okrugli stol u čast Orvelove knjige 1984, sudionici su, zajedno s čitalačkom publikom, saznali da su već tada psotojale sve tehnološke preetpostavke za ostvarenje vizije Velikog brata. A što se tiče tehnologije, ta je godina u odnosu na ovo što imamo sada bila daleka, nevina prahistorija. Ali još u ta doba Nicolae i Elena Ceausescu prisluškivli su sve telefone u Rumuniji. Bila je to politika koja nije umjela nahraniti sopstveni narod, ali se istakla raskošnim tehnološkim znanjima i probojima na planu praćenja. Ni danas svijet nije pošteđen takvih režima, a sličim metodama pribjegavaju i mnoge demokratske sredine. Jedan ovdašnji lokalni poglavica javno se za skupštinskom govornicom hvalio da sluša opozicionare. Što su politički režimi tvrđi, ili – s druge strane – što je demokratija krhkija, to su mogućnosti zloupotrebe tehnologije raskošnije.
Svake godine naša privatnost izgubi nekoliko malih, ali bitnih bitki. Po sistemu kuhane žabe, nećemo ni primijetiti kad postanemo totalno ogoljeni, u svijetu u kojem će pravo na privatnost živjeti još samo u domenu uspomena i nostalgičnih umjetničkih djela. (ok)
