Potpuno nespremna i bez ikakvog znanja o nevladinom sektoru, s grupom roditelja djece s poteškoćama u razvoju osnovala sam udruženje za podršku našoj djeci. Sve to, naravno, nakon agonije koju smo iz godine u godinu proživljavali zbog nedostatka sistema u državi. Krenuvši od rane intervencije pa preko obrazovanja, zdravstvene ili socijalne skrbi.

Radeći, čovjek nešto i nauči ako hoće i ako mu je stalo, pa smo mi mame savladale razne tehnike i vještine u radu, kao i načine nastupanja i zagovaranja u javnom prostoru.

Moram priznati da smo na početku rada udruženja nekako bili sami, ostavljeni od društva na milost i nemilost realnosti koju smo živjeli, a da prosječni ljudi oko nas nisu mogli ni naslutiti kakve prepreke svladavamo i sa čime se svakodnevno susrećemo. Ali hrabro smo išli naprijed. Učili, radili, javno govorili i u tom procesu sticali prijatelje i ljude koji su znali i osjećali realnost onoga što govorimo, te, još bitnije, ponudili pomoć i angažirali se, čvrsti u namjeri da podignu svijest naših sugrađana o djeci i osobama s poteškoćama, da ukažu da zaista imamo problem, da stanu na branik prava svakog djeteta da bude ravnopravan član društva.

Samo zajedno

Ljudi velikog srca i iznimnog društvenog angažmana su se po prvi put okupili u neformalnu grupu koju smo simbolično nazvali „Zajedno smo čarolija“, jer svima nam je jasno da samo zajedničkim snagama možemo pokrenuti promjene i mijenjati loše stvari, da je raslojavanje društva kakvog imamo kod nas nedopustivo kad govorimo o djeci, nemoćnima i onima koji trebaju svaki vid podrške, da možemo i moramo bolje od uvriježenih tabua kako su neki među nama ipak manje vrijedni i samim time trebaju biti manje vidljivi.

Organizirali smo modne revije, snimali pjesme i videospotove, prikupljali sredstva, govorili javno, angažirala se cijela jedna mala vojska osoba potpuno različitih svjetonazora i profesija: umjetnici, muzičari, pjevači, TV prezenteri, novinari, urednici, ministri, zastupnici, aktivisti, načelnici, mame, tate, svi ujedinjeni  u onome što predstavlja otpor lošem sistemu i marginaliziranju djece i osoba sa poteškoćama.

Podizanje svijesti o bilo čemu u našem društvu je najteži posao koji se može zamisliti, jer ponekad djeluje kao da je naše društvo besvjesno, u dubokoj komi, ali naši su ljudi pametni, ne daju se lako zavarati i znaju pružiti otpor kad treba, ukazujući na činjenicu da možda baš taj učahureni i nevaljali sistem ima nakanu lažno prikazati kako je nemoguće bilo šta mijenjati i obeshrabriti ljude da i pokušaju. Lošem sistemu tako najbolje odgovara, to mu garantira opstanak i daljnje postojanje na račun onih koje je u stvarnosti zaboravio i potpuno im okrenuo leđa.

Ona uvriježena bosanska „Ne talasaj, šuti, dobro je, samo nek ne puca”, mnoge je u našoj državi zavila u crno, no u ovome što polako ali sigurno prerasta u pokret „Zajedno smo čarolija“ pali iskru nade u ljude, njihova djela i namjeru da se svakom djetetu osigura jednaka startna linija u utrci zvanoj život, potpuno svjesni činjenice da nam je svima na ovom svijetu jedan i mora biti jednako vrijedan.

Pokazali smo da ljudi svojim integritetom i djelovanjem mogu kreirati bolje društvo, bolje uslove života, poštivanje različitosti i njegovanje solidarnosti ma kako drukčiji bili. Zapravo smo pokazali da u tom kontekstu različitosti skoro da i ne postoje. Sve nas vodi želja da pripadamo nečemu, budemo ravnopravni i uvažavani baš onakvi kakvi jesmo. Nema tu puno filozofije, ovo je esencija ljudskog postojanja i sva djeca žele biti prihvaćena i jednaka. Naše je samo da im to omogućimo.

Pokret otpora

Direktorica Akademije za žene Maja Gasal-Vražalica je kao članica grupe rekla da je za nju „Zajedno smo čarolija“ pokret otpora gdje su dobrovoljci izašli iz svoje zone komfora da se bore za one koji ne uživaju jednaka prava. Novinarka Alema Kazazić kaže da je ovaj pokret za nju skromni doprinos da stvorimo svijet za svako dijete, toliko različitosti ujedinjeno na jednom mjestu, pa se pita – zar to nije čarolija? Televizijska voditeljica Brankica Rudan kaže da je ovo pokret hrabrih, odvažnih i divnih ljudi okupljenih za dobro, djecu i sve nas. Novinarka Rubina Čengić kaže da „Zajedno smo čarolija” za nju predstavlja razumijevanje, podršku i ljubav, jer zbog ljubavi stvaramo prostor za svakoga i razumijevamo različitost. Ne tražimo da svi budu isti!

Mnogo je aktera ove priče pa bi bilo nemoguće sve ih citirati, no manje-više svi imaju jedinstven stav. Sva djeca zaslužuju biti jednako tretirana i ništa manje od jednakosti nije prihvatljivo.

Tokom godina, radeći kampanje, šireći mrežu naših sjajnih prijatelja, podižući svijest društva, proživjeli smo nevjerovatne trenutke, dijeleći i radost i tugu i suze i smijeh. Najnevjerovatnije ljudske tanane emocije izazvane nekim od zajednički proživljenih trenutaka, skoro pa nezamislive scene povezanosti ljudi u dobru, u srcu, umu i namjeri da pokažu da smo svi mi kreatori sopstvenih sistema vrijednosti koje prenosimo na okolinu.

Svi ti ljudi odvojili su vrijeme, pažnju, rad, a da su postavili pitanje kako će to sve iznijeti, kako će, recimo, jedna gradonačelnica biti na pet minuta „model“ na pisti za djecu ili kako će grupa umjetnika snimiti video sa desecima djece i njihovih roditelja tokom COVID pandemije. Svi oni zaslužuju posebno poštovanje jer jesu progresivna snaga promjena, otpor diskriminaciji i „guranju pod tepih“ nagomilanih problema. Dokaz da mi roditelji djece s poteškoćama nismo sami sa svojim mališanima i preprekama koje prolazimo svaki dan.  Zajedno smo čarolija!