KOMUNICIRANJE PUTEM MIMOVA: Efikasnije od viceva, jeftinije od reklama

U eri novih medija i društvenih platformi više su nego izraženi izazovi vizuelne komunikacije. S obzirom na to da je vizuelna komunikacija vrlo važan segment cjelokupnog komuniciranja, u teoriji se pojavljuje termin vizuelna pismenost, koji podrazumijeva sposobnost analize značenja informacija prikazanih u okviru neke vizuelne forme, kao i kreativno izražavanje sopstvenih ideja kroz vizuelne forme (video/fotografija). U forme vizuelne komunikacije najčešće spadaju emotikoni, fotografije, videoklipovi, ali i popularni mimovi (meme). Naime, mimovi zavređuju posebnu pažnju s obzirom na to da polako, ali sigurno postaju dominantan oblik komunikacije na društvenim mrežama, pogotovo među milenijalcima. U tom smislu, cilj ovog teksta je razumijevanje uloge i funkcija mimova u savremenom medijatizovanom društvu.

Šta su mimovi i kako su nastali?

Riječ „meme“ je prvi put uveo biolog Richard Dawkins 1976. godine u knjizi „Sebični gen“. „Meme“ dolazi od grčke riječi „mimema“ (što znači „nešto imitirano“). Dawkins je opisivao „meme“ kao tijelo koje služi da ljudi prenose društvene uspomene i kulturne ideje jedni drugima. Koncept internetskog mima prvi je predložio Mike Godwin u junskom izdanju popularnog časopisa „Wired“ 1993. godine.

Inače, mim predstavlja specifičan medijski konstrukt čije su osnovne funkcije zabava, humor, ali sve više i politička propaganda. Pojava i opstanak mimova u online prostoru u najvećoj mjeri zavisi od broj šerova i lajkova. Što je više šerova i lajkova, mim postaje viralniji i samim tim se njegov značaj u internetskoj zajednici povećava, i obrnuto. Mimovi se lako reprodukuju i prilagođavaju lokalnim publikama, zbog čega su u mogućnosti da nadilaze kulturne barijere. Mimovi obično predstavljaju neke izmišljene fraze (nerijetko s namjernim pravopisnim greškama), editovane fotografije, citate iz popularnih serija, filmova, pjesama koji su prikazani u različitim formama, kao i različite motive iz savremene mainstream, ali i alternativne kulture. U obzir dolaze i kratki videoisječci (recimo „Harlem Shake“ ili „Hitler’s ‘Downfall’ parody“) ili GIF (Graphics Interchange Format), koji često imaju humoristični, ali sve češće i politički karakter.

Najčešće se mim susreće u obliku obrađene slike s istaknutim tekstom koji sadrži duhovitu poruku ili frazu. Može se reći da su ovakvi mimovi sastavljeni iz tri dijela. Svakako, dominantan dio mima je slika, koja određuje kontekst za razumijevanje čitave poruke. Drugi dio je istaknuti tekst koji se nalazi na vrhu slike i obično je u formi pitanja ili neke konstatacije. Konačno, treći dio je istaknuti tekst koji se nalazi na dnu slike i predstavlja svojevrsni „punch line“. Odnosno, tekst na dnu krije ključ za razumijevanje čitave poruke. Da bi se ovi sadržaji lakše kreirali na internetu postoji stranica „memegenerator“, koja omogućava svakome da napravi mim koristeći se dostupnim šablonima.

U početku, mimovi su imali vrlo spor razvoj i duže su opstajali na sceni. Međutim, brzina razvoja društvenih mreža u velikoj mjeri je uticala na ekspanziju mimova, ali i razvoj svojevrsne mim kulture. Osim toga, iako postoje kultni mimovi koji još uvijek postoje na sceni (Lolcat, Rickrolling, Grumpy Cat, Doge, Trollface, Chuck Norris fact, Socially Awkward Penguin), postoje i oni koji se svakodnevno pojavljuju i nestaju. Možemo se prisjetiti kako je haljina „koja je mijenjala boje“ izazvala instant euforiju na globalnom nivou, ali je brzo i nestala. Naime, u pitanju je fotografija haljine koja je 2015. godine postala viralna zbog toga što je podjednako izgledala kao žuto-bijela, odnosno crno-plava, a što je izazvalo veliku pažnju publike.

S obzirom na veliku popularnost mimova u posljednjih nekoliko godina, na internetu postoji sajt „knowyourmeme“, koji nudi korisnicima mogućnost da saznaju kada je neki mim nastao i koja je osnovna ideja iza nastanka mima.

Kako razumjeti mimove – mim je poruka

Za razumijevanje mimova neophodan je određeni nivo poznavanja društvenog, kulturnog, pa i političkog konteksta. Jedan od najzanimljivijih mimova u tom smislu je „Philosoraptor“ – dinosaur koji na provokativan i zabavan način promišlja svakodnevicu tragajući za skrivenim smislom. Recimo, jedno od njegovih zanimljivih razmišljanja izgleda ovako: „Šta bi se desilo da je Pinokio rekao: ‘Narašće mi nos’?“ Naravno da ovo naizgled banalno, pomalo i zabavno pitanje otvara mogućnost filozofske rasprave o čuvenom sofizmu „lažljivac“. Dakle, razumijevanje ovog mima nije tako jednostavno i potreban je određen nivo znanja, ali i vještina kako bi se dokučili nerijetko skriveni sarkazam i ironija koji su sadržani u ovakvim objavama. U tom smislu mimovi predstavljaju jednu čitavu supkulturu koja se grana na bezbroj podvrsta koje imaju svoja specifična značenja, humor i vrijednosti. Gotovo svaka grupa ljudi ima neki svoj specifičan mim, kao svojevrsni kod prepoznavanja, dok taj isti mim kod druge grupe ne proizvodi nikakvo značenje. U tome je, reklo bi se, ljepota, ali i prokletstvo mimova. Nemoguće je shvatiti značenje svakog mima automatski, jer često mimovi u sebi nose neke interne specifičnosti, pa u tom smislu nam medijska pismenost ne može puno pomoći. Ali u ovom slučaju nije važno da otkrijemo značenje svakog pojedinačnog mima, već da prepoznamo značaj mimova kao medijskih fenomena, koji snažno oblikuju svakodnevnu ljudsku komunikaciju. U tom smislu mogli bismo se pozvati na McLuhana i konstatovati da je „mim poruka“, odnosno, da sadržaj mima nije bitan koliko je važna činjenica da razumijemo koncept mima kao proizvoda savremene mainstream kulture.

Mimovi kao lagana zabava i/ili poligon za propagandu

Možemo reći da mimovi, generalno, imaju dvije funkcije. Prva je da promovišu zajedničke vrijednosti određene grupe, ali isto tako mogu donijeti određeni profit (popularna mačka Grumpy je zbog svog nezainteresovanog pogleda i ponašanja postala viralni mim i svojim vlasnicima donijela zaradu od 99,5 miliona dolara od 2012. do 2014. godine).

Kao što smo istakli, mimovi imaju dominantno zabavni karakter i vrlo često tematizuju stvari s kojima se mogao poistovjetiti dobar dio ljudi na zemaljskoj kugli, bez obzira na kulturne razlike – smiješne (a ponekad i neugodne) situacije iz svakodnevnog života, slatke životinje, simpatična djeca koja plešu ili rade neke grimase.

Ipak, čini se da se ova „zabavna faza“ polako jenjava, a da sve više nadire talas političkih mimova, koji se tiču promocije političkih ideja, političke korektnosti, ugroženosti prava manjina, ali isto tako služe da se pošalju poruke podrške žrtvama terorističkih napada i sl. Prema tome, kreiranje i objavljivanje ovakvih mimova služi kao vid javnog deklarisanja o političkim pitanjima i kulturnom identitetu.

Takođe, dijeljenje i kreiranje mimova pomaže izolovanim i povučenim ljudima da osjete pripadnost određenoj grupi. U tom smislu, jednom kada se pojedinac upusti u vrzino kolo kreiranja i šerovanja određenih mimova, internetski algoritmi počinju kreirati svojevrsno informacijsko zvono koje proizvodi eho stavova koji potvrđuju uvjerenja i vrijednosti. Drugim riječima, digitalni otisak „internetskih urođenika“ pomaže različitim kompanijama i/ili političkim subjektima da s velikom preciznošću ciljaju pojedince koji dijele iste vrijednosti i ideje. Imajući to na umu, možemo reći da mimovi mogu, zapravo, biti izuzetno efikasno sredstvo propagande. Uloga mimova nije da budu vjerodostojne činjenice već, između ostalog, poligon za plasiranje ideja i vrijednosti. Zato s pravom možemo zaključiti da se u prostoru između objektivnih činjenica s jedne i potpunih fake vijesti s druge strane razvijaju i žive mimovi. U tome se ogleda njihova uloga kao potencijalnih inkubatora određenih (problematičnih) političkih vrijednosti i ideja. To je, jednostavno, potrebno imati u vidu kada se analiziraju mimovi, koji se često percipiraju samo kao „bezopasne“ forme zabave.

Mim kultura u BiH

U BiH mimovi su vrlo popularan vid vizuelne komunikacije, pogotovo među mladima. Za potrebe ovog teksta možemo se kratko osvrnuti na rad popularnih Facebook stranica kao što su „Nadrealistički integracionizam“ ili „Sve su to vještice“.

Stranica „Nadrealistički integracionizam“ je pokrenuta 2014. godine i ima preko 55 hiljada pratilaca i fanova. Suština ove stranice je kreiranje zabavnih sadržaja. To se ogleda u tome što administrator objavljuje fotografije popularnih ličnosti koje su praćene rečenicom koja, zapravo, nastoji na komičan, sarkastičan ili ironičan način opisati određenu scenu na fotografiji. Specifično za ovu vrstu mimova je što se tekst/rečenica pojavljuje na centralnom dijelu fotografije, dok su „klasični“ mimovi organizovani tako da imaju dva istaknuta teksta na vrhu i dnu fotografije. Recimo, jedan od slikovitih primjera jeste fotografija čuvenog moreplovca Kristofora Kolumba koja je praćena rečenicom „Put me zove moram poći“, što je zapravo naziv pjesme poznatog pjevača Halida Bešlića. Dakle, administratori su na šaljiv način spojili Kolumba i Bešlića, što ima za cilj izazivanje pozitivnih reakcija i smijeha kod publike.

Još jedna popularna stranica „Sve su to vještice“ pokrenuta je 2015. godine, a nju prati preko 47 hiljada ljudi. Stranica „Sve su to vještice“ ima jasno izraženu feminističku ideološku orijentaciju. Objave su nerijetko sarkastične i ironične, a nastoje ukazati na nepovoljan položaj žena u patrijarhalnom društvu. U ovom slučaju mimovi se koriste kao sredstvo podizanja svijesti o društveno-političkim temama.

Mimovi predstavljaju vrlo važan segment vizuelne komunikacije, ali i medijske pismenosti. Razumijevanje uloge mimova u svakodnevnoj produkciji velikog broja različitih medijskih sadržaja je, svakako, važno kako bismo mogli prepoznati potencijalne opasnosti, ali i prednosti koje nam ovi hibridni konstrukti nude. Mimovi mogu poslužiti kao poligon za kreativno izražavanje ideja i vrijednosti, ali u isto vrijeme oni su instrument političkog uticaja, čega prosječni medijski konzumenti često nisu svjesni. U savremenom medijatizovanom društvu ne trebamo izbjegavati nove komunikacijske trendove, već ih trebamo razumjeti kako bismo ih znali mudro iskoristiti.