Obje zaraćene strane intenzivno provode hakiranja, mrežne sabotaže i druge kampanje kibernetičkog ratovanja dok ruska invazija na Ukrajinu traje, iako se tajne operacije nisu pokazale odlučujućima na bojnom polju – barem ne do sada.
Zapadni saveznici u početku su se bojali cunamija kibernetičkih napada na ukrajinsku vojnu komandu i kritičnu infrastrukturu, ometajući njezinu sposobnost da se odupre ruskim snagama koje su se slijevale preko njenih granica.
Do sredine septembra, Cyber Peace Institute, nevladina organizacija sa sjedištem u Švicarskoj, izbrojala je gotovo 450 napada – otprilike 12 sedmično – koje je izvelo 57 različitih entiteta s obje strane otkako je invazija počela u februaru. Ipak, uz evropsku i američku pomoć, Kijev je uglavnom izdržao napad visoke tehnologije.
– Cyber napadi velikih razmjera su se dogodili, ali nisu uspjeli proizvesti učinak ‘šoka’ koji su neki predviđali – rekao je Alexis Rapin, istraživač sa Univerziteta u Quebecu.
Pišući za stranicu za strateške studije Le Rubicon, rekao je da su za najrazornije napade često potrebni mjeseci ili čak godine da se isplaniraju i izvedu, “što otežava da se sinhroniziraju s konvencionalnom vojnom kampanjom”.
Drugi faktor može biti i ogromna pomoć koju je Ukrajina imala od svojih saveznika, uključujući softvere i stručnost za zaštitu sistema kao i protunapade koji bi mogli ometati kibernetičku strategiju Moskve.
– Rusija je u posljednjih nekoliko mjeseci pod stalnim cyber napadom međunarodne koalicije dobrovoljnih, nevladinih hakerskih organizacija, od kojih je najistaknutiji pokret ‘Anonymous’ – rekao je Arnault Barichella, istraživač na Institutu Jacques Delors u Parizu.
Iako ostaje nejasno koliko su ovi “spontani” napadi bili učinkoviti, “Rusija je jednostavno podcijenila kibernetičku otpornost Ukrajine, na isti način na koji je podcijenila oružane snage zemlje”, napisao je u nedavnom izvještaju.
Ipak, rat na istočnom krilu Evrope nudi dokaze na terenu da će kibernetički napadi biti sastavni dio oružanih sukoba 21. stoljeća.
Čak i prije nego što je prvi ruski tenk ušao u Ukrajinu, hakeri su sredinom januara pokrenuli zlonamjerni softver WhisperGate protiv oko 70 ukrajinskih vladinih stranica, nakon čega je uslijedila kampanja uskraćivanja usluge (DDoS) koja je poremetila rad banaka, radio stanica i web stranica.
Tada se sumnjalo da Moskva stoji iza virusa Hermetic Wiper koji je onesposobio oko 300 IT sistema u Ukrajini, dok su hakeri ciljali na satelitskog operatera Viasat da deaktivira hiljade internetskih modema.
U većini slučajeva, IT mreže koje su napadnute često se mogu obnoviti za nekoliko dana ako ne i sati, ograničavajući njihovu upotrebu kada neprijateljstva eskaliraju do otvorenog rata.
Kibernetičko ratovanje najprikladnije je za sabotažu, špijunažu i informacijske ratove čiji je cilj rušenje morala – vrsta tajnog ratovanja koje se vodi prije nego što se ispali metak.
Međutim, čini se da je ova taktika ključna kada se postavljaju temelji za konvencionalne vojne kampanje u kojima čak i samo nekoliko sati nepostojanja komunikacijske ili električne mreže može ponuditi odlučujuću prednost za kopnene i zračne snage.
No učinci kibernetičkih napada često se ne otkriju sve do nekoliko mjeseci ili godina nakon što su postavljeni. Trebalo je proći gotovo dvije godine prije nego što je javnost saznala za virus Stuxnet koji je navodno uništio oko 1.000 iranskih nuklearnih centrifuga, korištenih za pročišćavanje urana za upotrebu u atomskom oružju za koji se naširoko smatra da je rezultat američke i izraelske kampanje.
A ako ruski predsjednik Vladimir Putin utvrdi da njegova invazija na Ukrajinu posustaje, odmazda u cyber domeni mogla bi se pokazati moćnijom nego što je to viđeno do sada.
Izvor: AFP
