To je već decenijama nepisano pravilo: u zemlji u kojoj se ne poštuju i ‘ladno ignoriraju te ismijavaju odluke Ustavnog suda i nižih pravosudnih instanci, sindikalni i poslovni ugovori, epidemiološke mjere i preporuke, esnafski dobri običaji, bonton i pravila korektnog javnog ponašanja – po cijenu raspada logike i sistema respektiraju se i provode odredbe pravilnika o nabavci službenih automobila.
Može se svijet srušiti, može siromaštvo raseliti pola države, a pandemija ugroziti postojanje one druge polovine, ali pravilnici o nabavci, zaštiti i održavanju preskupih službenih auta provode se do zadnjeg svetog slova. Tako imamo paradoksalan slučaj da je jedna od najsiromašnijih država svijeta prepuna službenih vozila premium marki kakve su BMW, Audi, Passat… Kad bi se gledalo materijalno bogatstvo dotične zemlje i njen ugled u svijetu, takve aute u Evropi bi mogli voziti samo državnici Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Luksemburga, Belgije… Ljudima koji su u političkom vrhu Bosne i Hercegovine, slijedeći kriterij zvani “po zaslugama”, pripali bi Zastava 101, ili Golf 2, ili kakva stara, jedva klapacajuća Lada. Činjenice i logika nam poručuju da ne može, recimo, Borjana Krišto službeno voziti isto što i Angela Merkel, ali dešava se upravo to.
Nedavno su novinari portala Klix poslali upit Parlamentu BiH u kojem se interesiraju za dodatna ulaganja u tri BMW-a plaćena više od 330.000 KM. Nova ulaganja predviđaju 2.000 maraka po vozilu, kako bi se postavile zaštitne folije na osjetljive dijelove motora i karoserije. Objektivno govoreći, objašnjenje je razumno, a dodatna mjera isplativa, jer će folije zaštititi aute od daljih oštećenja. Međutim, nikakva objektivnost ne može opravdati činjenicu da će u zemlji pauperiziranih građana Nebojša Radmanović, Nikola Špirić i već pomenuta Borjana Krišto voziti automobile vrijedne po 110.000 (plus pomenutih 2.000 maraka folijske zaštite) konvertibilnih maraka. Da je svaki od tih iznosa pokriven pravilnikom, to vjerujemo, ali ne postoji ni logička ni etička podloga za ovakvo razmetanje i pljuvanje po građanima i poreskim obveznicima. Bakir Izetbegović, Denis Zvizdić i Dragan Čović mudro su se odrekli korištenja ovih luksuznih igračaka, što ne umanjuje njihovu odgovornost za ukupnu nelogičnost, neodrživost i besramnost sistema na čijem su vrhu već decenijama.
Ako ikada u državi dođe do nekog organiziranog bunta, a neće nikada, paljevina će, moguće je, početi upravo od voznog parka. Kupovina preskupih službenih automobila potrošačka je drama koja oduzima dah, prvorazredno svjedočanstvo o nerazumijevanju društvenih odnosa i nepostojanju empatije u političkim vrhovima. Dok se ova svijest ne promijeni, svaki lider političke stranke odgovoran je za rasipanje po svim tačkama optužnice.
Zaključak se nameće sam od sebe: ni siromašnije zemlje ni skupljeg voznog parka. I kada dođu na red respiratori, vakcine i lijekovi za virus, e onda se kao jedan od razloga obavezno navede i nedostatak sredstava. Jer pravilnik…