Hrvatska će ovog mjeseca dobiti Muzej lažnih vijesti, u prvoj fazi zamišljen kao web stranica sa svjedočanstvima novinara i naučnika, bazom lažnih vijesti, alatima za razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja te prepoznavanje i borbu protiv “fake newsa”.
Začetnik projekta hrvatskog Muzeja lažnih vijesti Lordan Prelog, nekadašnji novinar i urednik, a sadašnji postdiplomant doktorskog studija informacijsko-komunikacijskih nauka na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ističe kako je taj projekt ujedno i svojevrsni doprinos globalnoj borbi protiv dezinformacija koje su iznimno velika opasnost za demokraciju i razvoj otvorenih društava.
– Smatram da je najučinkovitija borba protiv ‘fake newsa’ daljnji razvoj kvalitetnog, odgovornog i na činjenicama utemeljenog novinarstva uz istovremeno osvještavanje građana o opasnosti i raširenosti lažnih vijesti, ali i njihovo poticanje na kritičko razmišljanje i potrebu medijskog opismenjavanja, naročito među mladima – ističe Prelog.
Dodaje kako je projekt Muzeja lažnih vijesti nastao na temelju višegodišnjeg rada Instituta za nove medije i elektroničku demokraciju (InMed) koji više od dvadeset godina organizira međunarodnu konferenciju Informacijska tehnologija i novinarstvo u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku.
Prema njegovim riječima, InMed je jedina organizacija u Hrvatskoj član SOMA-e (Social Observatory for Disinformation and Social Media Analysis), jedne od vodećih mreža institucija koje se bave otkrivanjem lažnih vijesti i modela njihova širenja.
No, kaže i kako, osim institucija, u definiranju “fake newsa” i borbi protiv lažnih vijesti veliku ulogu treba dodijeliti i istaknutim hrvatskim novinarima i medijskim stručnjacima među kojima su brojni već i najavili saradnju s Muzejom lažnih vijesti.
– Jedna od preciznijih definicija ‘lažnih vijesti’ jest da je to namjerno stvaranje i dijeljenje lažnih i/ili manipuliranih informacija s namjerom da zavedu i upute javnost na krivi trag i s ciljem da se nanese šteta iz političkih ili ličnih razloga ili ostvarivanja materijalne koristi – kaže Prelog.
No, vjeruje da će mnogima biti zanimljivo što bi, primjera radi, legendarni Inoslav Bešker mogao napisati o temi historije lažnih vijesti, a profesorica Hrvatskih studija Jelena Jurišić u osvrtu o temi dezinformacija i vjerodostojnosti medija.
Otkriva da mu je plan prikupiti što veći broj svjedočanstava poznatih novinara i eminentnih stručnjaka iz medija, komunikacija i ostalih srodnih područja koji su se u svome radu susreli s pojavom dezinformacija.
Prelog pritom namjerno ističe pojam “dezinformacija” jer smatra da je puno precizniji od kovanice “fake news” koju je popularizirao američki predsjednik Donald Trump nakon predsjedničkih izbora 2016. godine, mnogima tek tada poznat po iznošenju lažnih tvrdnji, nebuloza, teorija zavjere i nerijetko izrazito prostačkih uvreda.
Claire Wardle, svjetski autoritet za provjeru činjenica, podijelila je ‘lažne vijesti’ u tri grupe. Prva je ‘misinformation’ – nenamjerne pogreške u tekstu ili interpretaciji statističkih podataka i slično, uključujući i čest slučaj kod nas kada neko satiru shvati ozbiljno.
‘Disinformation ‘ je u potpunosti izmišljen ili manipuliran sadržaj i namjerno stvaranje teorija zavjere ili neutemeljenih glasina čemu, nažalost, kaže Prelog u Hrvatskoj sve više i gotovo svakodnevno svjedočimo.
Naposljetku tu je i ‘malinformation’ – objava sadržaja s ciljem izravnog nanošenja štete pojedincu ili određenoj instituciji, poput takozvanog revenge porna (montiranje tuđeg lica u scenama filmova za odrasle).
Obilježja takvih lažnih vijesti su namjerna promjena konteksta, datuma i/ili vremena originalnog sadržaja. Radi uvjerljivosti obično sadrže “zrnce istine”, tačnu ili djelomično tačnu manje važnu (pod)informaciju i to manje ili više vješto upakiranu u isfabriciran sadržaj koji vrlo lako može “informirati” neupućenog, neinformiranog i, nažalost, najčešće nedovoljno medijski “opismenjenog” korisnika.
Prva dva tipa lažnih vijesti najčešće se šire na društvenim mrežama, a javnost, pogotovo novinari, najveću pažnju trebaju posvetiti zadnjoj, najopasnijoj inačici “zloćudne informacije” jer upravo takve lažne vijesti mogu nanijeti najveću štetu pojedincu, kompaniji, nekoj organizaciji, pokretu, političkoj stranci i cijelom društvu.
Naposljetku, štetu trpi i sam novinar ili medij koji “nasjedne” u nekritičkom prenošenju te vijesti, naglašava Prelog.
Projekt Muzeja lažnih vijesti nije komercijalan i u prvoj fazi je zamišljen kao web stranica na kojoj bi se svi zainteresirani građani, pogotovo mladi, mogli informirati i educirati o fenomenu dezinformacija u Hrvatskoj i svijetu, poručuje.
Planirana svjedočanstva poznatih novinara, medijskih i komunikoloških stručnjaka samo su “kamen temeljac” projekta, kazao je Prelog dodajući kako ima puno planova vezanih uz izradu kvizova, online tečaja, ilustriranih prikaza, ali i baze najpoznatijih lažnih vijesti.
U ovoj pripremnoj fazi web stranice Muzeja lažnih vijesti, vrijedno je istaknuti europske ankete o dezinformacijama na početku koronakrize početkom travnja koje pokazuju da je već tada gotovo polovica anketiranih naišla na neku zavaravajuću ili lažnu informaciju.
Izvor: Hina
Autor: Miroslav Edvin Habek
