Koruptivno načelo broj jedan glasi: „Pošteno koliko se može.“ A od tačke od koje se ne može, od te tačke kupimo kajmak. Afera „Potkivanje Tegeltije“ pokazala je na koliko niskim granama obitavaju čast i moral većeg broja vodećih bosanskohercegovačkih funkcionera. Nije baš da javnost nije znala za te nizine, sad je samo dobila snimke koji višegodišnje slutnje uobličavaju u konkretna saznanja.
Aktuelni predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija ne bi više ni jednog jedinog dana smio ostati na sadašnjoj funkciji. Slična afera u Austriji pokazala je da u pristojnim društvima za ostavku i odlazak iz politike nisu potrebni izvedbeni dokazi, dovoljni su namjera i sumnja. U zaostalim sredinama, nažalost, pristojnost nije na nekoj cijeni pa tu ni dokazi ne mogu mnogo promijeniti. Tegeltija i njegov stručni štab za krizne situacije, ravnopravno raspoređen od Banje Luke do Sarajeva, sad nas ubjeđuju da ne trebamo vjerovati svojim očima i ušima, nego njegovim neuvjerljivim argumentima. U brojnim komentarima koji su uslijedili već je višestruko objašnjeno da – čak ako po strani ostavimo pitanje je li novac došao do njega – pravi problem čuči u činjenici što je kao predsjednik VSTV-a Tegeltija godinama održavao privatne kontakte sa strankama involviranim u sudske postupke. Članovi VSTV-a to nemaju pravo. Osim toga, najnoviji tekst Avde Avdića otkriva još veću rupu u ionako rupičastoj odbrani Tegeltije: “Dva puta je biznismen Nermin Alešević službeno od VSTV-a tražio sastanak sa predsjednikom Milanom Tegeltijom. Dva puta – odgovora nije bilo. Onda je Alešević krenuo neslužbenim putem i uz posredovanje inspektora SIPA-e Marka Pandže uspio je u banjalučkoj kafani doći do predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Potom je uslijedilo potkivanje…”
SIPA je pokrenula istragu protiv inspektora Pandže. VSTV je stao uz predsjednika Tegeltiju. Ako predsjednik ostane na sadašnjoj funkciji, može li odgovoriti na pitanje ko će mu više ikada išta vjerovati? I njemu i ostalim članovima VSTV-a koji su se žestoko obrukali poltronski dajući podršku ovakvoj praksi. Čini se da je ta institucija, podržavajući osramoćenog predsjednika, totalno obesmislila samu sebe. Tako je potkivanje postalo prelomni događaj za pravni sistem u Bosni i Hercegovini: kako god da se afera dalje razvijala, Žurnalova priča je razotkrila suštinu njegovog funkcioniranja. Sistem je do lakata korumpiran i kadrovski je organiziran tako da štiti aktere kriminala, a ne građane. Dalje se na taj način više ne može.
Valja istaći i ulogu Žurnala u razotkrivanju koruptivne halke bh. društva. Kao što su „pripadnici elite“ razorili ideju pravne države, kao što su pokrili sve segmente i mehanizme njenog funkcioniranja, kao što je korupcija postala molekularna činjenica njihove strukture, tako i Žurnal, ako ništa, razotkriva skrivene mehanizme djelovanja i razara lažnu predstavu o savremenoj političkoj garnituri. Pogledajmo ko sve brani glavnog vinovnika afere i bit će jasno ko je na ovaj ili onaj način involviran u slučaj. Milan Tegeltija grubo razara koncept personalnog dostojanstva, za sada ne pokazuje znake kajanja niti namjeru da odstupi.
Što neko na mrežama reče, dostojanstvo je dostojanstvo, ali 200 maraka je 200 maraka, da prostite.
Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja
