FTV: „Plenum“, 31. maja
FEDERALNA TV JE STRANI MEDIJ: Za zastupnika SDS-a u NSRS-u Nebojšu Vukanovića ima mjesta u pritvoru, ali ne i na RTRS-u. Urednici ga ne pozivaju ni samoinicijativno ni nakon njegove više puta izražene želje da gostuje na javnom servisu ovog entiteta. Ipak, kada prihvati poziv drugog entitetskog emitera, kriv je što za „strani medij“ govori o problemima u RS-u. Jer, za glasnogovornika SNSD-a Radovana Kovačevića Federalna televizija je strani medij. Za razliku od republičkog neprijatelja, SNSD-ov glasnogovornik ne govori za medije sa sjedištem u Sarajevu. Izuzetak je ovaj put napravio samo da bi ispravio pogrešnu sliku o RS-u koju, smatra, u tim medijima stvaraju opozicioni političari. Iako je burna rasprava između njega i Vukanovića daleko od standarda televizijskog dijaloga, ipak smo čuli sučeljavanje stavova političkih oponenata, koje više i nije tako česta pojava na televizijama u kojima prevladavaju razgovori s jednim gostom.
ZBUNJIVANJE NOVINARKE: Novinarka Ena Ameti postavila je bitna pitanja ‒ od onog šta je Vukanović htio postići opominjanjem predsjednika Osnovnog i Okružnog suda Milana Bosića i Bojana Stevića da se iz kafića vrate na posao, preko političkih i pravosudnih afera u RS-u, do imenovanja novog visokog predstavnika i vojne vježbe na Manjači. Mnoga od njih nisu se svidjela SNSD-ovom glasnogovorniku, pa je na njih reagovao tako što je pokušao zbuniti novinarku. Kad ona zatraži pojašnjenje za izjavu Milorada Dodika da RS neće prihvatiti Christiana Schmidta, optužuje je da ne razumije proceduru izbora visokog predstavnika. Iako je imenovan na isti način kao i njegovi prethodnici, novinarka je kriva što uopće pita zašto je to za Dodika „blef“. Slično je i kada pita za vojnu vježbu NATO-a na Manjači. Ovaj put ne dozvoljava novinarki ni da izgovori pitanje do kraja. Opet, eto, nije dobro razumjela o čemu je riječ. Gdje je to i kada pročitala?
IZBJEGAVANJE EKONOMSKIH TEMA: Na pitanje o tome ko je kupio obveznice RS-a na Londonskoj berzi, okoliša. Umjesto o kupcima, priča o tome kako „svi ekonomski eksperti iz regiona kažu da je to veliki uspjeh za RS“. A ti eksperti su srbijanska premijerka i crnogorski premijer. Ekonomiste koji upozoravaju na pogubnost novog zaduženja poput Svetlane Cenić ili Draška Aćimovića nije spomenuo, jer su po SNSD-ovim kriterijima ovi doktori ekonomije „kvazistručnjaci“. S ekonomije i kriminala, Kovačević je pokušao skrenuti priču na etničke teme.
SUDIJE I KRIMINALCI: Dok Vukanović objašnjava kako je snimanje sudija njegov „krik“ jer je iscrpio sve pravne mehanizme prijavljujući slučajeve kriminala i korupcije na koje tužilaštva nisu reagovala, Kovačević je zgrožen njegovim ponašanjem prema sudijama. Pita se šta bi se desilo da se neki zastupnik u njemačkom parlamentu tako ponašao prema sudijama. Kad već voli upoređivati BiH s Njemačkom, ne bi bilo zgoreg da je uporedio i stanje u njemačkom pravosuđu s onim u BiH. On to nije učinio, ali je zato Vukanović podsjetio da bi u Njemačkoj sudije odgovorne za oslobađanje kriminalaca bili uhapšeni.
N1: „Pressing“, 26. maja
U LADICAMA DO ZASTARE: Nakon emitovanja snimka na kojem Nebojša Vukanović opominje trebinjske sudije da se iz kafića vrate na posao i isječaka žestokih okršaja Dodika s opozicionim zastupnicima u NSRS-u, Amir Zukić je otvorio pitanje političke (ne)kulture u BiH. Je li to način da se sudije natjeraju da rade svoj posao? Vukanović vjeruje da jeste, nazivajući ih „slugama mafije“. Navodi neke od slučajeva kriminala za koje je, kaže, dostavio dokumentaciju, a koji su završili u ladicama do zastare. Među njima je i 15 miliona KM budžetskog novca samo za „krpljenje rupe“ u tunelu kod Trebinja, kao i 10.000 KM za usluge savjetovanja kompaniji s jednim zaposlenim.
DODIKOV SIN: Većina novinarskih pitanja s pravom se odnosila na razotkrivanje kriminala u RS-u. Zukić se osvrnuo i na Vukanovićeve tvrdnje o umiješanosti Dodikovog sina u zaduživanje RS-a na Londonskoj berzi. Gost za njega tvrdi da je iz sjene rukovodio cijelim tim procesom.
DODIKOVA ŠUTNJA: Iako je prije tri godine Dodik najavio kako će s 30.000 vojnika spriječiti vojnu vježbu NATO-a u RS-u, sada to nije uradio. Zato je Zukić zatražio Vukanovićev komentar na Dodikovu šutnju. Vukanović rado priča o tome kako se predsjednik SNSD-a sada sakrio od novinara da bi izbjegao to pitanje.
N1: „Dan uživo“, 27. maja
NIJE ŠTA, NEGO GDJE: Pitanje koje je novinarka Aleksandra Tolj Ružić postavila profesoru Asimu Kurjaku: „Kako je došlo do toga da se od izjave da niste bili mentor prof. dr. Sebiji Izetbegović sada ispostavi da ipak jeste?“, potpuno je utemeljeno i logično. Uprkos tome, sagovornik dovodi u pitanje komunikacijske, a implicitno i logičke sposobnosti novinarke upućujući je da mora biti precizna. Jer, eto, nije bitno šta je rečeno. „Pitanje je gdje. To nije bilo u Zagrebu.“ U daljem razgovoru reći će da je bilo u Sarajevu. Nakon Kurjakovih pojašnjenja o proceduri mentorisanja doktorske disertacije, novinarka poentira: „Vi ste svojim imenom stali iza tog rada, međutim, dr. Mehmedbašić je mentorisao njegovu izradu?“ Kurjak je opet maglovit. Tvrdi da „ne skida dio svoje odgovornosti što nije odustao“, ali to, kaže, nije bio Zagreb, a komentor je bio dr. Mehmedbašić. Tako to zvuči kad se govori apstraktno i zamagljeno, s dovoljno prostora za predomišljanje, pa kasnije prigovara novinarima za pogrešne interpretacije.
BNTV: „Crno na bijelo“, 30. maja
IZMJENE IZBORNOG ZAKONA BEZ CIK-a: Jedino što je Interresorna radna grupa za izmjenu Izbornog zakona uradila za mjesec dana i na tri sjednice jeste usvajanje poslovnika o radu! Na tu činjenicu podsjeća Slađana Jašarević u priči o predloženim izmjenama Zakona. Izmjenama bi trebalo osigurati transparentan i legitiman izborni proces, implementaciju presude Sejdić-Finci i regulisati način elektronskog glasanja. Dobro je što smo u prilogu čuli mišljenja predstavnika nevladinih organizacija poput Koalicije „Pod lupom“ i Transparency Internationala u BiH. Novinarka podsjeća da predstavnici CIK-a nisu uključeni u rad grupe. Tu je i izjava predsjednika CIK-a Željka Bakalara o nedostacima važećeg Zakona i njihovim prijedlozima za uvođenje digitalnih tehnologija u izborni proces, a onda i Saše Magazinovića (SDP) koji prigovara vladajućim strankama zbog kafanskih dogovora. Odgovornima za to smatra i predstavnike međunarodne zajednice, pa smo čuli i izjave ambasadora SAD-a u BiH, kao i šefa delegacije EU u BiH koji odgovara da nema spremna rješenja koja bi ponudio šefovima stranaka SDA, SNSD i HDZ. Iako je priča izgrađena na velikom broju izvora, nedostaju predstavnici vodećih stranaka čiji članovi se nalaze u spomenutoj radnoj grupi. Tim više što se upravo oni, u izvještaju novinarke i izjavama Magazinovića, smatraju krivcima za spor rad i prozivaju za vaninstitucionalno pregovaranje.
RTRS: „Aktuelno“, 31. maja
ZAŠTITA OD KONTAMINACIJE CIK-om: I u „Aktuelnom“ o izmjenama Izbornog zakona BiH s tri od ukupno osam članova Interresorne radne grupe, i to: Snežanom Novaković Bursać (SNSD), Nenadom Stevandićem (Klub poslanika Srpski klub) i Branislavom Borenovićem (PDP). Intervencije voditelja Jasenka Todorića bile su minimalne, a odgovori političara dugi, što je rezultovalo uopštenom pričom, poznatim argumentima i ispraznim frazama. Na tvrdnje Snežane Novaković Bursać kako se prije uvođenja digitalnih tehnologija u izborni proces moraju ispitati tehnički kapaciteti BiH za to, Borenović je upozorio kako vladajuća koalicija na državnom nivou ne želi izmjene zakona, te ih odgađa ponavljajući istu priču sedam godina. Bolna tačka predstavnici SNSD-a je CIK, kojeg nikako ne želi kao aktera s utjecajem na izmjene izbornog procesa. Više puta je naglasila kako se radna grupa štiti od „štetnog utjecaja CIK-a“, koji je pokušava „kontaminirati“.
ZAKLJUČAK: Burna rasprava u „Plenumu“ FTV-a između Vukanovića i Kovačevića. Iako je novinarka bila vrlo korektna prema obojici sagovornika, glasnogovornik SNSD-a prema njoj nije bio takav. Na pitanja koja mu se nisu svidjela odgovarao je okolišanjem, pokušajem zbunjivanja novinarke i izvrtanjem činjenica. Na BNTV-u i RTRS-u dva vrlo različita prikaza (ne)rada Interresorne radne grupe za izmjenu Izbornog zakona. U „Crno na bijelo“ fokus je na posljedicama kašnjenja izmjena Zakona, kao i na neuključivanju predstavnika CIK-a u rad Grupe. Nasuprot tome, u „Aktuelnom“ djeluje kao da je jedno od najvažnijih postignuća Grupe to što se uspjela zaštititi od CIK-a.