Višegodišnje nepovjerenje javnosti u bh. pravosuđe u posljednje vrijeme raste gotovo pandemijskom brzinom. Nepovjerenje se prije svega odnosi na Tužilaštvo BiH, na dobar dio kantonalnih i okružnih tužilaštava u oba entiteta i na Republičko tužilaštvo Republike Srpske.

Crni povez preko očiju, kao simbol nepristrasnosti pravde, danas u selektivnom pristupu bh. tužitelja sve češće postaje simbol nepravde. Ne vide, ne čuju, a često i ne znaju…

Osim – kad „progledaju“ po vlastitom nahođenju ili političkim potrebama. Dokaza ima napretek, pogotovo u političkoj sferi i na terenu organizovanog kriminala i korupcije. Najnoviji slučaj „čišćenja i nepristrasnosti“ u vlastitim redovima dobra je ilustracija selektivnog pristupa. Ovog puta, uz svesrdno sudjelovanje Suda BiH.

Nesavjestan rad i krađa novca

Zašto je suspendirani tužitelj Tužilaštva BiH Božo Mihajlović u utorak 9. juna osuđen prvostepenom presudom na pet godina zatvora?

„Sud je optuženog oglasio krivim i osudio na pet godina zatvora cijeneći da je kazna u navedenom vremenskom trajanju, srazmjerna težini počinjenog krivičnog djela i stepenu krivnje optuženog. Sud je usvojio imovinsko-pravni zahtjev oštećene države BiH i oštećenog obavezao da u korist budžeta BiH, nadoknadi novčane iznose taksativno navedene od tačke 1 do 10 presude. Odnosno, njihovu vrijednost izraženu u konvertibilnim markama“, zaključila je  Amela Huskić, sutkinja Suda BiH. Precizno rečeno, on treba da vrati 225.762 KM.

Koje je to krivično djelo počinio Božo Mihajlović? Ukratko, on je optužen i osuđen za nesavjestan rad u službi jer je u periodu od 2006. do 2015. godine kao tužilac i rukovodilac Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH propustio nadzor nad radom daktilografkinje s kojom je sarađivao. On je, prema presudi, „svjesno propustio dužnost nadzora nad daktilografkinjom koja je raspoređena za rad na njegovim predmetima te time omogućio da bude otuđen novac iz privremeno oduzetih predmeta“. Kako je Tužilaštvo BiH ustvrdilo, daktilografkinja je prisvojila 225.762 KM. Mihajlović, kako je istakla sutkinja, „nije provjeravao stanje novca u privremeno oduzetim predmetima i vrećama s dokazima“ te je time „učinjena teža povreda osoba od kojih je otuđen novac, ali i imovinska šteta BiH“.

Zašto dva postupka, na dva nivoa?

Činjenica da je neko na tako visokoj dužnosti u tužilačkoj organizaciji optužen i osuđen bila bi u principu dobar znak i nagovještaj odlučnosti obračuna sa kriminalom. Pogotovo kad se „raščišćava“ u vlastitoj instituciji. Ali, zbog niza razloga, takva se ocjena ne može dati ovom postupku. Ima, naime, niz pitanja na koja nismo dobili odgovor.

Prvo, zašto su razdvojena dva postupka protiv osumnjičenih – daktilografkinje i tužitelja? Da li zato što je to u međuvremenu postala česta praksa u Tužilaštvu BiH da od jednog predmeta pravi više i prikazuje veći učinak?

Bilo kako, daktilografkinja je osumnjičena da je uzimala novac iz „vreća s dokazima“ (koje su po nalogu tužitelja oduzete od stvarnih ili navodnih kriminalaca i bile deponovane u Sudu BiH), a tužitelj Mihajlović optužen i prvostepeno osuđen što „nije kontrolisao i provjeravao“. Nema sumnje da je to nesavjesno postupanje i podrazumijeva i radnu i krivičnu odgovornost. Da li po vrsti i u obimu izrečene kazne, to je pitanje za drugostepeni sud.

Drugo, zašto se dva postupka vode odvojeno: prvi, protiv tužitelja, u Sudu BiH, a drugi, protiv daktilografkinje, na kantonalnom nivou u Sarajevu. Kantonalno tužilaštvo, prema izjavi sutkinje Amele Huskić, do danas nije završilo istragu. Navodno zbog zdravstvenih razloga osumnjičene. Kako još ni optužnica nije pokrenuta, daktilografkinja je za pravosuđe i javnost – nevina osoba. I mada je njeno ime objavljivano na početku postupka u Sudu BiH, ono se više ne smije javno objavljivati da ne bi štetilo njenoj odbrani.

Hoće li država „duplo hajrovati“?

Treća i vjerovatno najvažnija činjenica. U optužnici i u obrazloženju presude Boži Mihajloviću nigdje se ne navodi da je on znao za otuđivanje novca. Štaviše, on nije ni potpisivao naloge koje je daktilografkinja pisala za preuzimanje oduzetih vreća u kojima se nalazio novac. Potpisivali su drugi tužioci Tužilaštva BiH koji su se na ovom prvostepenom suđenju pojavljivali kao – svjedoci.

Nije manje bitna ni četvrta činjenica. Sud BiH je obavezao osuđenog Mihajlovića da vrati cjelokupni iznos od 225 hiljada KM koji je, prema optužnici Tužilaštva protiv Mihajlovića, prisvojila daktilografkinja od 2006. do 2015. godine.

„Sutkinja je obavezala Božu Mihajlovića da vrati novac, a nije utvrđeno ko je oduzeo novac. Kad se sutra utvrdi (u sudu) ko je ukrao novac, od njega se mora oduzeti protupravna imovinska korist. Po zakonu. Znači, država će hajrovati duplo. Tako se ne sudi“, izjavio je novinarima njegov branitelj Vlado Adamović.

Treba li da budemo sretni što bi se zbog ovakve presude Suda BiH, na zahtjev Tužilaštva BiH, „imovinsko-pravni zahtjev oštećene države BiH“ mogao namiriti u korist budžeta BiH? Čak dvostruko?!

Naravno, pod uslovom da sve ostane na ovome kako je to tražilo Tužilaštvo i zaključio Sud BiH – u skladu sa selektivnom pravdom i po želji političkih i drugih naručilaca. Koji i inače u tom istom budžetu uzimaju koliko im drago; sve po zakonu.