Prašina se diže za dobrim pastusima. Vrijeme je potpuno uništilo ovu mudrost. Nekad davno ona je veličala kvalitet nauštrb prosječnosti, uzdizala vrijedne i pružala im utjehu kada bi ih drugi opanjkavali. U međuvremenu, razvoj proizvodnih odnosa, a pogotovo sekundarnih usluga, donio nam je PR, znanstvenu disciplinu čiji je zadatak da digne prašinu neovisno o tome kakav je pastuh. Na kraju je prašina sama sebi postala svrha. To je otišlo tako daleko da danas pastuh postoji radi prašine, a ne ona radi njega. Kad se neki od rasnih konja uzdigne iznad prosjeka, onda ga prihvati mašina koja od njegovog uspjeha pravi industriju. A u toj industriji, svi su dijelovi, ako zakažu, ili otkažu poslušnost, podložni zamjeni rezervnim, adekvatnijim komadima. Što važi i za samog pastuha.

Ko rano rani, dvije sreće grabi. Nekad bilo. Ovo je zemljoradnička poslovica, jer kod nas, dole u Hercegovini, ko u julu dobro porani može prije pripeke okopati duhan, zaliti kavadu i još izvesti kravu na ispašu. Autor ovog teksta i sam ima respektabilnog iskustva u rečenim aktivnostima. Sad su neka druga vremena. Danas svi moraju raditi dokasno, vrlo kasno, i zato gazde toleriraju duže spavanje, jer im na radnom mjestu trebaju odmorni i svježi radnici. Tako, oni koji rano rane – ili imaju staromodne poslodavce, koji još nisu upratili najnovije trendove, ili rade nepopravljivo staromodne poslove, od kojih nikakvog hajra neće imati. Osim toga, kad rano raniš, počinješ malo odudarati od svijeta, jer danas se glavne stvari ne dešavaju na sabahu, nego u akšam, nekad i duboko u noć, kad ranoranioci spavaju – oprostite na poređenju, ali ono baš pristaje podneblju u kojem živimo – kao zaklani.

Vuk na vuka ni u toru neće, a kamoli brat na brata svoga. Što je, kao što znamo iz sopstvenog iskustva, povijesna krivotvorina. Naša historija, to je kontinuirani niz bratoubilačkih ratova unutar jednog ili više torova. Kad vuk kolje, to je biološka uslovljenost i karika u lancu prehrane. A kad kolje čovjek, e to je…

Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada. Netačno, pogrešno, naopako. Ova poslovica priča nam šarene laže o pravednosti svijeta u kojem živimo. Ko biva, ne možeš nekažnjeno zlo činiti drugima, a da i sam ne budeš žrtva sopstvenog zla. Možda, ali isključivo u holivudskim filmovima, meksičkim sapunicama i turskim serijama. Svi važniji akteri zla, od globalnog nivoa do naše male, simpatične zajednice, danas su viđeniji članovi društva, skoro pa pastusi za kojima se diže prašina. Isplati li se drugom kopati jamu? Isplati, i to višestruko.

Bolje je u kolibi pjevati nego u dvoru plakati. Aha. Tačno tako. De nam još malo o tome pričajte. Pa koliba i pjevanje su inkompatibilni pojmovi. Tirade o sretnoj sirotinji demagoške su izmišljotine veselih bogataša, koji time hoće da otupe revolucionarnu oštricu nezadovoljnih masa. Kao, ne obazirite se vi na naše dvorove, kućetine, vile i vikendice, mi u njima naričemo od jada i čemera, a vi u vašim malim, ali skladnim kolibičicama, gladni, a sretni, povazdan pjevate sevdalinke. E, ljuta sirotinjo, hoćeš li ikada doći pameti? Sudeći po načinu na koji glasaš, nećeš. Ko zna, možda stvarno pjevaš u tim svojim kolibetinama?

Čuvaj bijele novce za crne dane. Bez veze. Svi su dani crni.

Dobra ovca mnogo ne bleji, ali mnogo vune daje. E, ovo oni hoće da naprave od nas. Šuti, trpi i radi. Kakva crna ovca, kakva vuna? Ovca iz ove priče najveća je moguća budala, koja ne pristaje na sindikalno organiziranje, niti želi da čuje za svoja prava, nego jedino što ima na umu i što želi u životu jeste da ugodi strukturama vlasti. I kakva ovca na današnji vakat? Da smo se imalo informatički verzirali, već bismo izbacili kompjutersku verziju ove mudrolije koja bi, recimo, mogla da glasi: Dobar procesor nikad ne zaštopa, niti virusa zakači, a uvijek mnogo korisnih fajlova daje.

Duboka voda je bistra, a plitka mutna. Ja ovo, dobri ljudi, ništa nisam razumio. Kakva duboka voda, šta bistra, gdje mutna? Bezveze, i ovi su stari lupetali, ne možeš ih uhvatiti, što bi se ono reklo, ni za glavu ni za rep.

Kad sultan nazebe, raja kiše. A, kao, kad je on zdrav, i raji je dobro. Triput…

Batina je iz raja izašla… da pravi pakao na Zemlji.

Ko se o mlijeko opeče, taj i u jogurt puše. Da je to istina, ovim svijetom hodale bi same dalaj lame. Ali naš čovjek ne uči ni na svojim ni na tuđim greškama, tako da ni do dana današnjeg nije naučio da razlikuje mlijeko od jogurta, pavlaku od kefira, mlaćenicu od milerama. Ko se o mlijeko opeče, taj je dobio još jedan ožiljak. Ko drugom jamu kopa, nek dobro lopatom zagrabi. Ko dokasno spava, pametan je i bezbrižan. Ko u dvoru pjeva, sirotinju loži da je bolje u kolibi. Ko u Bosni živi, samo šta radi, povazdan ide okolo i galami da na svijetu ljepše zemlje nema. Aferim! Na sve te birvaktilne naputke stari dobri Grunf odgovorio je filozofski superiorno: Bolje dvije godine dana biti bogat nego jednu siromašan. Amin!